Glasnović otkrio tko može, a tko ne računati na njegov glas u Hrvatskom saboru

Glasnović je na prošlogodišnjim hrvatskim parlamentarnim izborima osvojio više od 7000 glasova kao kandidat HDZ-a, a ovaj put uz podršku nekih stranaka koje su sudjelovale u Platformaškoj vlasti, koja je majorizirala Hrvate, izgubio je oko tri tisuće glasova, pa u Sabor ulazi s osvojenih 4282 glasa.

-Zahvaljujem biračima koji su shvatili da boj za izgradnju nacionalne hrvatske države i konsolidacije jedinstvenog hrvatskog bića još traje. Oduševio me patriotizam i znanje mladih ljudi koji su se uključili u ovaj projekt. Unatoč medijskoj blokadi, udbaškim podmetanjima i ciljanoj kampanji obmane i dezinformacije uspjeli smo nokautirati mnogobrojne neprijatelje-kazao je general Glasnović suradniku Hrvatskog Medijskog Servisa, dodajući kako za svoju pobjedu može zahvaliti i glasovima svojih suboraca koje je vodio u ratu.

- Da nema tih ljudi ne bi smo imali ni BiH ni Hrvatsku, jer Hrvatska se branila u Posavini, Središnjoj Bosni, Sjevernoj Hercegovini i Hercegovini. To im nije priznato i oni su danas građani ne drugog nego trećeg reda. Bit ću njihov glas u hrvatskom državnom saboru. Žalosno je da hrvatska država isplaćuje 35 tisuća partizanskih mirovina, a ti ljudi, hrvatski bojovnici, koji su branili i stvarali hrvatsku državu ni danas nemaju riješen status-ističe Glasnović.

Kako je već izvjesno da unatoč relativnoj pobjedi HDZ neće moći sam sastaviti vladu i da će morati tražiti partnere, upitan hoće li on podržati HDZ, Glasnović kaže kako je ova pobjeda važna za Hrvatsku državu i posebno Hrvate u BiH i izvan domovine.

- Svoj glas nikad ne bih dao ni surađivao s anđelima tame, preobučene u anđele svjetla, odnosno s nasljednicima boljševičkog sotonizma. Podupirem svaku hrvatsku opciju koja nije nastavak onog sustava koji je pola stoljeća uništavao naše moralno - etičko tkivo-kazao je Glasnović, dajući tako neizravno na znanje kako HDZ može računati na njegov glas u Saboru.

A da nije slučajno što je general Željko Glasnović na proteklim i na ovim izborima dobio mandat u Xl izbornoj jedinici i što su ga njegovi bivši suborci podržali, najbolje pokazuje njegov ratni put. Rođen je 24. veljače 1954. godine u Zagrebu. S obitelji seli u Kanadu. Pet godina je služio u kanadskoj vojsci te deset godina u pravosudnoj policiji. Godinu i pol bio je u francuskoj Legiji stranaca. U Hrvatsku dolazi u lipnju 1991. gdje se priključuje Zboru narodne garde. Prvo vodio borbena djelovanja u Lici, ratovao je na Južnom bojištu, da bi nakon pada Vukovara prešao po zapovjedi u Tomislavgrad, u Bosnu i Hercegovinu. Priključen je bojni Zrinski na kraju 1991. Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma postaje zapovjednik Prve gardijske brigade HVO-a koja je sudjelovala u oslobođenju Kupresa. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu Hrvatskih snaga prilikom operacija oslobađanja dijelova BiH poslije operacije Oluja.

Prepričava se kako je suborcima tada rekao „ostavite mi jednu bombu za mene i četnike a vi se izvlačite". Izvukli su ga preko snijegom zametenih planina preko Bugojna do franjevačkog samostana na Šćitu u Rami. Odatle je prebačen u Split. Dva mjeseca bio je izvan stroja. Pobjegao je iz bolnice u Splitu i ponovno se vratio na kupreško bojište. U listopadu 1992. preuzima brigadu Kralj Tomislav. Brat Davor mu je, kaže on, tada ranjen i zarobljen na Kupresu, gdje je prošao najgoru torture u srpskim zatvorima. Čak su mu bušili su mu koljena bušilicom. Ono što je također interesantno za njegov ratni put jeste činjenica kako je u brigadi koju je vodio u Tomislavgradu bilo i oko 500 Bošnjaka-Muslimana. Nakon izbijanja hrvatsko-muslimanski sukob u BiH, svi su oni su razoružani, ali nikome se ništa nije dogodilo, zahvaljujući prije svega generalu Glasnoviću.

Nakon završetka nesretnog sukoba i potpisivanja Washingtonskog sporazuma on je postavljen za zapovjednika Prve gardijske brigade HVO-a. Smijenjen je u svibnju 1994. godine i imenovan je za zapovjednika Zbornog područja Tomislavgrad. Bio je zapovjednik HVO-a u sklopu Hrvatskih snaga (HV i HVO) kojima je zapovijedao general Ante Gotovina prilikom operacija oslobađanja dijelova BiH poslije operacije Oluja. Nakon rata general Glasnović postaje programski menager za program vojne stabilizacije u Sarajevu. Potom je godinu dana bio zapovjednik Hrvatskog gardijskog zbora. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić umirovio ga je 2000. godine nakon pisma dvanaestorice generala koji su tražili prestanak blaćenja Domovinskog rata.

-Mene su umirovili kada sa bio u naponu snage, umjesto da radim još godinama-izjavio je Glasnović. UZ njegovo ime ne veće se nikakva afera, nema nikakvih repova, niti iz rata niti iz poraća. Zanimljivo je da iako je hrvatski dragovoljac od 1991., nakon prisilnog Mesićevog umirovljenja 2000. na sudu je morao, kaže nam, čak dvije godine dokazivati svoj ratni put da bi tek po završetku sudskog procesa dobio mirovinu u iznosu od 7700 kuna, iako je čak i dva puta ranjen i da je obnašao visoke zapovjedne dužnosti.

Žalosno je,kaže on, zbog takvog odnosa brojni hrvatski bojovnici su izvršili suicid, prema njegovim saznanjima oko dvije tisuće, a to se nigdje ne spominje./L.M/HMS/