Dr. Franjo Tuđman, državnik i predsjednik svih Hrvata

Dr. Franjo Tuđman je zasigurno povijesna veličina, osoba koja je iza sebe ostavila duboke tragove, kao državnik, povjesničar, geopolitičar, te kao vrhovnik Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nikada nije imao većeg prijatelja od dr. Franje Tuđmana, i upravo je, zahvaljujući njemu i njegovoj politici, Bosna i Hercegovina sačuvana kao demilitarizirana država u kojoj žive tri jednakopravna konstitutivna naroda.

Dr. Franjo Tuđman je znao kako cjelovitost Bosne i Hercegovine vraća Veliku Srbiju u okvire jugoslavenskih republičkih granica, te kako će se ona kao takva morati okrenuti svojim političkim i ekonomskim interesima, čemu smo mi danas svjedoci.
Za razliku od Srbije, Republika Srpska je uvijek bila miljenica međunarodne zajednice i nikada, ni u jednom trenutku, predstavnici Ujedinjenih naroda (koje su uglavnom zastupali engleski lordovi, Carrington, Owen, a kasnije i Paddy Ashdown) nisu dopustili nikakvu Bosnu i Hercegovinu bez Republike Srpske, no prevagu tom projektu donijela je američka administracija Billa Clintona. Upravo je Daytonski mirovni sporazum Bosnu i Hercegovinu podijelio na dva entiteta, a svu krivnju je trebalo prebaciti na dr. Tuđmana, što su objeručke prihvatili liberalno-komunistički krugovi u Zagrebu i Sarajevu.

Jučerašnji posjet premijera Republike Srbije, Aleksandra Vučića, Sarajevu, pokazao je apsolutnu povijesnu i političku nezrelost političkog Sarajeva gdje su ozbiljne nacionalne i političke teme, kao što su ratni zločini, genocid, etničko čišćenje, ratne odštete, te još uvijek nepronađene nestale osobe, zamijenile kurtoazne izjave i ugodne šetnje po sarajevskoj čaršiji.
Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije želio rat, nego neovisnu Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu u kojoj žive tri jednakopravna naroda, i u kojoj su na svojim stoljetnim ognjištima, i upravo je dr. Franjo Tuđman u potpunosti podržao referendum za neovisnost BiH, znajući kako je Bosna i Hercegovina domovina i hrvatskog naroda, a kasnije bio i zagovornik njezinog međunarodnog priznanja.
Dr. Franjo Tuđman je kao povjesničar i general dobro znao kako političko Sarajevo nije u mogućnosti obraniti Bosnu i Hercegovinu zbog neodlučnosti tadašnjih bošnjačkih političkih lidera koji su se naivno nadali demilitarizaciji Bosne i Hercegovine, nesvjesno gurajući vlastiti narod u krvavi egzodus koji će počiniti Vojska RS-a potpomognuta četničkim vojvodama iz Srbije, i stoga je učinio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi pomogao naoružavanje i formiranje Oružanih snaga BiH, koje će se suprotstaviti Velikoj Srbiji koja je obuhvaćala Bosnu i Hercegovinu i Srpsku Krajinu u Hrvatskoj.

Dr. Franjo Tuđman nijednog trenutka nije dvojio oko toga da Bosna i Hercegovina ne može postojati bez suverenosti i konstitutivnosti hrvatskog naroda unutar Bosne i Hercegovine, i na tome smo mu mi, hrvatski branitelji u BiH, bezgranično zahvalni.
Dr. Franjo Tuđman je udario temelje hrvatske državotvornosti u BiH i postavio okvire za buduće političke pregovore oko vitalnih nacionalnih interesa hrvatskog naroda u BiH.
Hrvatski narodni sabor u BiH okuplja hrvatske političke stranke koje pokušavaju vratiti doktrinu dr. Franje Tuđmana i status državotvornog naroda Hrvatima u BiH, što nas još jednom dovodi u ponavljanje povijesti na što je predsjednik Tuđman uvijek ukazivao podsjećajući kako u hrvatskom narodu postoje i one snage koje nisu sklone bilo kakvom oživotvorenju hrvatske nacionalne ideje u BiH i povijesnih prava koja pripadaju hrvatskom narodu kao konstitutivnom narodu u BiH.
Detuđmanizacija je politički projekt koji su osmislili imperijalni susjedi hrvatskog naroda u suradnji s neokomunističkim političkim centrima u Sarajevu i Zagrebu, želeći prostore na kojima živi hrvatski narod i koji je izrazito geopolitički značajan, pretvoriti u političku i ekonomsku koloniju u kojoj svatko može imati veća prava i ovlasti od hrvatskog naroda.

Stoga, mi, hrvatski branitelji u BiH, predlažemo čelnicima Hrvatskog narodnog sabora BiH da se prisjete hrvatskih velikana iz hrvatske povijesti i da se drže njihovih misli vodilja:
- dr. Ante Starčević: „Ni pod Peštu ni pod Beč!"
- Stjepan Radić: „Svoji na svome."
- kardinal Alojzije Stepinac: „Ja bih bio ništarija, kad ne bih osjetio bilo hrvatskog naroda.."
- dr. Franjo Tuđman: „Hrvatska puška o hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu."
- mr. Mate Boban: „Pravo na obranu, opstojnost i život Hrvati neće tražiti ni od koga. Oni će biti ostvareni vlastitim snagama i za svoje pravo na domovinu Bosnu i Hercegovinu."

Kada vremenom utihnu jugonostalgije, komunistički antifašizmi, montirani procesi, kojekakve salvete, Mesićevi transkripti, tajni svjedoci, „dobri pastiri", te ostaci zapadnog imperijalizma i istočnog boljševizma, dr. Franjo Tuđman će zauzeti ono povijesno mjesto koje mu i pripada kao državniku koji je srušio san o novoj Jugoslaviji i Velikoj Srbiji, te omogućio pravo na vlastitu državnost i narodnost svim narodima na prostorima zapadnog Balkana.

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA