Do kada tako? Bandić i sudstvo...

Samo su neki od komentara vezanih uz ponovno pritvaranje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Komentari su to koji idu na račun hrvatskog sudstva i institucija nadležnih za pravdu i poštivanje zakona u društvu, Državnog odvjetništva, USKOKA, PNUSKOKA...I sve se te komentare može smatrati točnim i možda i preblagim. Jer, ruku na srce, uz bankarsku branšu glavnu krivnju što u Hrvatskoj vlada pravna nesigurnost, nepravda, što smo zemlja apsurda, što su nam građani u siromaštvu ili na njegovom rubu, što na vidiku nema nikakve perspektive, što se kriminalci i lopine još u ovakvoj državi osjećaju kao ribe u vodi,dakle, glavnu krivnju ima hrvatsko pravosuđe. Unatrag dva i pol desetljeća. Politika i sudstvo u Hrvatskoj vezani su pupčanom vrpcom.

Vladimir Šeks i partneri mu nikada nisu htjeli prekinuti taj hranidbeni lanac. Nikad sudstvu nije omogućeno da se rodi,da se prereže ta vrpca, da sustav profunkcionira. Političko i nepotističko kadroviranje i regrutiranje sudaca živjelo je i živi na svim razinama, od prekršajnog do Ustavnog suda. Bez problema ćemo,na primjer, identificirati društvo u togama na Trgu Svetog Marka, tko je čiji. Oguglali smo na tragikomične, apsurdne, i nebulozne presude i njihova obrazloženja i sa svakom novom tonuli dublje u baruštinu koja veze nema sa normama definiranim u Ustavu, temeljnom aktu države.

Kod nas ne vlada pravo i pravda, niti socijalna niti bilo kakva, kod nas je pojam ljudskih prava vulgariziran služi da bi podobne „nevladine" udruge bile obilato financirane iz državnog proračuna, kod nas jednostavno ne postoji trodioba vlasti, a referendum kao najizravniji oblik izražavanja volje građana predmet je ponižavanja od strane tipova poput Peđe Grbina. Zato, iako su revizije Šime Krasić ukazivale da je najveći broj privatizacija u Hrvatskoj proveden nezakonito čak i unatoč činjenici da je i sam zakon bio kriminalan nije proveden niti jedan sudski postupak koji bi ukinuo i spriječio takve privatizacije, spriječio pljačku i održao radna mjesta. Ali smo se „nauživali" presuda kojom je pokušaj silovanja tumačen običajnim rukovanje,, prst u anus!?, presude kojom se od bivšeg ministra obrane Rončevića traži da vrati deset milijuna kuna, iako nije dokazano da ih je uopće uzeo, presudu u kojoj Robert Ježić ključno svjedoči protiv Ive Sanadera da je u njegovo ma primio deset milijuna eura, od kojih je pola potrošio ostalih pola obećao vratiti državi ali nije nego i njih troši, a Sanader koji niti centa nije vidio guli kaznu, logiku u kojoj se šest godina zatvora ne računa kao pritvor itd. itd.

I, eto, sad i Milan Bandić. Popodne odluka da se može vratiti na obavljanje gradonačelničke dužnosti, a predvečer ponovni pritvor za gradonačelnika i 15 milijuna kuna u državni proračun!? Suludo. Pri tome ne ulazim u krivnju navedenih, nego u poraznu činjenicu da su im kazne izrečene ne temeljem materijalnih dokaza već u pravilu na osnovu upitnih svjedoka pokajnika i što su se svi kazneni procesi pokrenuli tek poslije političkih rastava. Milan Bandić već dugo na političkom nebu nema moćnijeg pokrovitelja. A Zoran Milanović je istog dana kad je postao prvi na Iblerovom trgu obećao kako će zagrebačkog gradonačelnika i njegove pobacati kroz prozor. I to je jedino obećanje kojeg premijer nastoji ispuniti. U tom cilju prezret će većinsku volju birača u Zagrebu, pokrenuti cijeli represivni aparat, a sudstvo će mu služiti kao što je i dosad služilo političkoj moći.

Do kada tako? Bog to jedino zna.

Preoptimistično se nadati da će kod Milana Bandića kola stati, unatoč činjenici što je on uporno dokazivao kako se može podići i onda kada su svi bili uvjereni da mu je kraj i što mu, kao i danas, unatoč svim optužbama birači opetovano daju povjerenje. Sudstvo radi cirkus od glavnog grada. Glavni grad zasad šuti. Hoće li i kako progovoriti? Je li možda ulica i naše rješenje jer sustav je bolestan.