FOTO  Daksa: Obilježen dan sjećanja na 53 žrtve koje su pogubljene od strane komunističkog režima

Prilikom ulaska partizanskih jedinica u grad Dubrovnik uslijedila su uhićenja i mučenja civila i Hrvatskih vojnika koji su vođeni na otok gdje su mučeni i na kraju streljani bez ikakvog suda i dokaza.

Nije bilo važno koliko godina imaš i kako se zoveš jer jednostavno po njihovoj računici nisi bio podoban za njih i trebao si biti smaknut. Na samome otoku ekshumirane su 53 žrtve među njima je osam svećenika. Posebno bih istakao don Petra Pericu koji je napisao poznate stihove: Zdravo djevo kraljice Hrvata i Do neba nek se ori.
Godine 1996. organizirana je prva komemoracija, a 2011 ekshumirana su 53 tijela iz masovne grobnice. Metodom DNK analizom 35 ubijenih pokopani su u zajedničku grobnicu pod imenom i prezimenom dok se njih 18 vode kao nepoznati.

Na jučerašnjoj komemoraciji bili su članovi i njihove obitelji iz udruge Daksa iz Dubrovnika, te članovi udruge Hrvatske domovinske vojske 1941- 1991 iz Splita sa njenim predsjednikom Matom Buljumbašićem.

Obred odrješenja je vodio pater Roko Prkačin koji je istakao kako je sveto pismo za kršćane pravilo života i smrti te da nas zato Isus upozorava da se borimo živjeti bez teškoga grijeha kako bismo mogli iz vremena života prijeći u prijateljstvo sa Bogom. Na kraju je ponovio riječi don Perice koji je rekao kada su ga vodili strijeljati: Ne zaboravite me i napomeno kako te rječi vrijede za sve koji su stradali nevini.

U ime pravoslavne crkve odrješenje je dao i paroh u Dubrovniku Stevan Kovačević jer su na otoku stradali i pravoslavni svećenici i civili. Nakon odrješenja uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijeća za sve ubijene.

Bilo je lijepo vidjeti majku i njenog maloga sinčića koji su došli zapaliti svijeću svojima djedu, pradjedu i šukundjedu koji su skončali na ovome otoku.

Prilikom povratka za Split svratili smo do spomen obilježja u mjestu Trsteno gdje su zapaljene svijeće za sve hrabre Imotske sokolove koji su svoje živote položili na branik domovine na Dubrovačkom ratištu od 1991 pa do 1995 godine.

Posjećena je i Bistrini gdje su poginuli Ivica Vuco i Goran Kliškinič 1992 godine gdje se pomolilo se za njihove duše i zapjevalo Rajska djevo krajice Hrvata.

Bilo je tužno jučer sa suzom u oku, ali i ponosno jer napokon imamo neovisnu Hrvatsku. Pozdravljam vas sve starim pozdravom Hvaljen Isus i Marija.

Sve fotografije u GALERIJI

Tekst i foto: Ivica Lozina.