Crtice iz povijesti Hrvata u Chicagu

Članak koji nam je poslao dr. Ante Čuvalo je prozorčić kroz kojeg možemo na trenutak pogledati u život i rad hrvatske zajednice u Chicagu prije 100 godina.

I još više, ono nam daje priliku zaviriti u srca i um tog naraštaja. Premda je to bila davna 1903., iz teksta vidimo s koliko su ljubavi i žara naraštaji koji su prethodili našem ne samo čuvali svoj identitet i kulturnu baštinu, nego i mislili na svoju domovinu Hrvatsku i slobodu svog hrvatskog naroda.

Iako su njihovi politički nazori uvjetovani gibanjima u Hrvatskoj u to vrijeme, pažljiviji čitatelj primijetit će brojne dodirne točke koje su zajedničke hrvatskoj emigraciji tada i sada.

Svim Hrvatima je poznata popularna domoljubna budnica:

Bilo je to godine, devetsto i treće,
Kad su našu Hrvatsku stigle nesreće.
Mađarske zastave dig'o Hedervary,
Silom hoće Hrvatsku da je pomađari.
Ustani bane, Hrvatska te zove, zove.
Ustani bane Jelačiću!

Ova pjesma je odraz narodnog otpora Khuenovoj mađaronskoj tiraniji i progonima koji su otpočeli u ožujku 1903. Ta krvava događanja u Hrvatskoj odjekula su širom svijeta, u prvom redu među Hrvatima u Americi. Hrvati Chicaga su se okupili 21. svibnja 1903., da bi digli zajednčki glas protiv progona, dali podršku narodu i prikupili pomoć za progonjene. Lokalne češke novine Denni Hlasatel /Dnevni glasnik/ donio je o tom okupljanju slijedeće izvješće.

Hrvati protestiraju
Gotovo četiri stotine jedrih Hrvata sastalo se u dvorani na križanju Center Ave. i 18. ulice da bi protestirali protiv razuzdane vladavine mađarske vlade i njezina vjernog sluge, pogubnog Khuena-Hedervarya u Hrvatskoj. Tamošnje prilike su poznate našem narodu iz novinskih izvješća. Prijeki sud je danas uveden u mnogim gradovima. Vojnici pucaju u narod bez milosrđa i uhićeni su nemilosrdno osuđivani na vješanje. Ovo je nagrada Hrvatima za njihovu obranu cara i njegove vladavine 1848. od ovih istih Mađara, koji ih danas tlače, samo zato što brane svoja prava koja su im po zakonu dana. U Austro-Ugarskoj nema prava i, kako neki hrvatski student izreče: „Dokle kozačko kopito ne udari po bečkom glavnom trgu dotle neće biti prava za Slavene u Austriji." [Napomena. Primorski pravaš Erasmon Barčić je negdje 1880-tih izjavio u saboru: "Dokle rusko kozačko kopito ne zazveči na bečkim pločnicima, dotle ne bude ni sreće ni slobode za narode naše monarhije!"]

Ovaj skup naše hrvatske braće bio je dostojanstven. Predsjedatelj je bio gospodin Juraj Mamek; dopredsjedatelj Ivan Božić; rizničar J.C. Janković, tajnik T. Lacković, revizor Štivilić [vjerojatno Štivalić]. Prije nego je sastanak otvoren, prisutni su donosili dragovoljne doprinose na stol rizničara. Bilo je dojmljivo vidjeti kako te tvrde i žuljave ruke daruju za domovinu, s kakvim zadovoljstvom i zanosom daruju novac zarađen u znoju i krvi na oltar njihove Domovine. Svatko je od njih dao barem po dolar, a znamo dobro da su Hrvati uglavnom radnici i da nemaju među sobom bogatih ljudi. Na skupu je učinjeno slijedeće: Odbor za rezolucije, u kojem su bili dr. Biankini, Pavel Hajdić i Ivan Božić, sastavili su i poslali dvije telegrafske poruke; jednu Odboru za narodnu obranu u Zagrebu, pozivajući braću da nastave borbu za hrvatska prava; drugu Franji Josipu, sadašnjem caru Austrije, u kojoj ga pozivaju da zaustavi vladavinu mađarske nemani u Hrvatskoj. Putem obveznica ili u novcu od četvrtka do sada prikupljeno je $355.80 i $51.00 što je potrošeno za telegrame. Zasigurno, lijep je to znak velike samosvjesnosti naše braće.

Još jedna riječ. Kao Česima, naša je dužnost prikupiti darove na dobrobit naše hrvatske braće i pomoći im u njihovoj borbi s brutalnim mađarskim hordama. Hrvati žive među nama, s nama se druže, sudjeluju u svim našim pothvatima. Oni su sudjelovali na našem protestnom skupu kad je prijeki sud bio uveden u Pragu, držali su govore na skupu i sakupljali pomoć za nas. Oni su 1893. s nama slavili Češki dan i doprinijeli su gotovo 1000 dolara za tu proslavu. Dakle, sad je vrijeme da mi pokažemo da suosjećamo s ugroženom hrvatskom nacijom, koju se tlači, razara i ubija, te kao pravi Slaveni stanemo uz njih.

Završna misao
Kako i gornji članak iz čeških novina ukazuje, Hrvati u Americi i širom svijeta uvijek su bili i više nego spremni pomoći narodu u domovini, posebice u kriznim vremenima. Pomagali su i kad su oni sami imali vrlo malo. Međutim, politički soj ljudi u domovini, danas i u prošlosti, prečesto su zlorabili njihovu ljubav za domovinu, držali ih za „autsajdere", čak i kao neprijatelje, ili barem kao smetnju njihovoj sebičnoj i prečesto pogrešnoj politici. Hrvati u svijetu nisu nikad ništa tražili niti traže od domovine, ali nitko im ne može zabraniti ljubiti je i brinuti se za sudbinu svoje rodne grude i svog naroda.

Ante Čuvalo/ljportal
25.05.2010 u 02:11