Brankica Tejić-Jerinić: Biti na izvoru informacija je nešto što se najviše cijeni

Brankica Tejić-Jerinić, Banjaluka, novinarka
U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više. Klub menadžera danas predstavlja Brankicu Tejić-Jerinić, direktoricu Agencije Info5 i glavnu i odgovornu urednicu časopisa Dom Info iz Banja Luke.

Brankica Tejić-Jerinić je rođena Banjalučanka, po struci diplomirani novinar-komunikolog. Već dvedeset godina plovi novinarskim vodama...

Agencija Info5 osnovana je 2008. godine čiji je prvi projekt bio specijalizirani časopis Dom Info, vezan za gradnju, arhitekturu, uređenje, opremanje i izgled doma, mjesto za koje smo svi voljni dati najviše novaca i ideja, a sve kako bi se u njemu sa svojom obitelji osjećali najljepše.

Časopis je dvomjesečnik i trenutno je u pripremi 92. izdanje

"Ideja za nastanak časopisa stvorila se iz nedostatka karike između kupca i prodavača proizvoda koji su vezani za opremanje doma. Tu specijaliziranu oblast smo obično tražili u časopisima iz zemalja okruženja, pa čak i Europe. Prvenstvena ideja je bila da Dom Info bude informativan i edukativan, te da u čitateljima pobudi ideju kako neke stvari i sami mogu napraviti, te na taj način dobro ekonomisati kada je u pitanju kućni budžet", kazala je Brankica, te dodala da su svi djelatnici Dom Info-a i Agencije Info5 završili fakultete, a nekima od njih je upravo ovaj časopis i prvo radno mjesto. Redakcija broji deset djelatnika i svi funkcionišu kao porodica.

Svako novo izdanje nastojite obogatiti drugačijim i inovativnim sadržajima, temama i rubrikama. Odakle crpite ideje i svojim čitateljima uvijek pružate nešto novo?

Drago mi je da ste me to pitali. Ponekad, kada se neko dugo bavi nekim poslom, često izgubi volju, inspiraciju... No, moram se pohvaliti da se u našoj redakciji uz svako novo izdanje osjeća dodatno uzbuđenje i motivacija da se bude što bolji i ljepši.

Veliku pažnju posvećujemo izgledu naslovnice. Što se same koncepcije časopisa tiče, pored informisanosti, o trendovima pokušavamo pisati na nivou običnog kupca, koji u današnjim teškim, ekonomskim vremenima ne raspolaže nekim ogromnim budžetom za uređenje svog doma. Većinom pišemo o nečemu što je praktično i ekonomski isplativo. Druga stvar koja je lajtmotiv u našem poslu je promocija domaćih prerađivača i proizvođača.

Pretpostavljamo da pojedini čitatelji časopisa Dom Info imaju i zanimljivu kolekciju izdanja koju sakupljaju tijekom godine...

Jako sam ponosna na ciljanu čitalačku publiku koja nam je vjerna već godinama. Časopis se može naći na kioscima u svim većim gradovima. Imamo čak i rubrike u kojima sudjeluju naši čitaoci sa svojim idejama, pitanjima, preporukama i sugestijama. Ne smijem zaboraviti ni suradnike-arhitekte koji pišu za naš časopis, ljude koji uređuju interijer i eksterijer. Jedan dio časopisa je vezan za porodicu, zdravlje, preventivu, savjete, kulinarstvo i sl., dakle sve vezano za dom i življenje. Također, možemo se pohvaliti i sa dosta zanimljivih tema i preporuka iz svih oblasti. Svaki će čitaoc u ovom časopisu pronaći nešto zanimljivo i sebi svojstveno.

Koja je Vaša omiljena rubrika ili kolumna koju pripremate?

Na časopisu radi cijeli tim vrijednih ljudi koji su vrlo edukovani i puni ideja. Svi sadržaji u časopisu su mi dragi, ali jedna rubrika je ipak posebna. Rubrika „Samo dobre vijesti" je uvedena prije dvije godine. Tu želimo pisati o vedrim i pozitivnim temama, jer mediji su prepuni negativnih informacija. Često sam i razočarana u pojedine ozbiljne medije zbog netačnih i neprovjerenih informacija. Ja zaista volim Banja Luku i BiH i u toj rubrici želim pisati samo o pozitivnim i svijetlim temama. Ta rubrika je i rezervisana isključivo i samo za dobre vijesti. U njoj ćete pronaći razne zanimljivosti, humanitarne akcije, projekte... Uvijek animiramo čitaoce da nam jave što se to pozitivno događa i u njihovim sredinama.
Moram spomenuti i naše dopisnike i stručne suradnike iz Vancouvera i Australije, jer Dom Info, osim što je informativan i edukativan, on i povezuje ljude.

U kakvom je stanju, po Vašem mišljenju novinarska profesija u BiH?

Smatram da jedna zemlja kao što je Bosna i Hercegovina ima previše novinara. Mislim da bi se trebao dati neki ogledni rok od sedam dana da se vidi je li neko za tu profesiju ili nije. Kao i za svako drugo zanimanje, tako se i novinar rađa za svoju struku. Mislim da novinar ne može biti svako. Smatram da našim studentima najviše nedostaje prakse. Samo edukacija, otvaranje horizonata i putovanja, novinara mogu razvijati u pravom smjeru. Kaže se da su novinari najveće neznalice na svijetu, ali i da ih se ne može ničim iznenaditi. Svaku oblast poznaju pomalo, nikad u dubinu. Uviđam također i da je danas malo istraživačkih novinara.

Obzirom da su novi mediji uzeli veliki zamah i "okupirali" cijeli svijet, te ga pretvorili u jedno globalno selo, zanima nas kako onda kao časopis opstati i ostati među čitalačkom publikom? Predviđanja kažu da će novine izumrijeti za nekoliko godina jer je sve više elektronskih izdanja.

U pravu ste. To se već događa jer danas na svom telefonu možete pročitati sve što vas zanima. Predviđanja su da će u budućnosti jedino opstati specijalizovani časopisi vezani za modu, opremanje, uređenje, automobile, iako u slabijoj dinamici izlaženja. Ovo više nije smjena generacija, već smjena civilizacije. Ako se ne prilagodimo novom dobu, sigurno da nećemo moći prosperirati ni u kom smislu. Svijet je stvarno postao jedno globalno selo i sada više ništa nije nedokučivo. I to je dobro. Informacija zlata vrijedi. Biti na izvoru informacija je nešto što se najviše cijeni. Ta brzina i dostupnost su nešto što oduševljava. Mlade generacije imaju šansu da to iskoriste. I sam Dom Info već pet godina ima svoj web portal www.dominfo5.com koji je jako posjećen. Od septembra prošle godine krenuo je sa radom i www.domshop.ba preko kojeg svi zainteresirani mogu kupiti stvari i detalje za kuću.

Koju literaturu najradije čitate pred spavanje?

Od malih nogu sam vezana za knjigu. Preferiram posebno špijunsku tematiku. To su po meni inteligentno napisane knjige. Posebno volim skandinavske pisce i njihov vrlo interesantan način i stil pisanja. Izdvojila bih Knuta Hamsuna. Malo osvježenje za razliku od američkih pisaca...

Dok smo radile intervju zazvonio Vam je mobitel s melodijom Zdravka Čolića. Je li on Vaš omiljeni pjevač?

Da, jer to je između ostalog muzika moje mladosti. Moja generacija je odrastala uz Bijelo dugme, Azru, Parni valjak, Film... Dokaz da je to uistinu dobra muzika, pokazuje i činjenica da je slušaju današnje, mlade generacije. Međutim, svaka muzika ima svoju publiku. Mediji su ti koji diktiraju i formiraju javno mišljenje.

Obitelj...

Moj suprug je također novinar sa dugogodišnjim radnim iskustvom u Nezavisnim novinama. Oboje smo u istoj branši. I ja sam veći dio svog radnog vijeka provela u Glasu Srpske, kao novinarka informativno-političkog deska gdje sam pratila socijalne i društvene teme, oblast gradnje i arhitekture.

Nakon nekog vremena odlučili smo se osamostaliti i pokrenuti ovo čime se danas bavimo. Kažu da novinari prvih deset godina ginu za ovaj posao, drugih deset bi već trebali zauzeti neku uredničku poziciju, a trećih deset godina uživati u plodovima svog rada.

Suprug i ja imamo trinaestogodišnjeg sina Nikolu koji je zaista dobar dječak. Trenira karate u banjalučkom karate klubu „Sinđelić". Smatram da su podrška i razumijevanje jako bitni za uspješnu porodicu.

Pamtite li, u svojoj karijeri neki poseban članak, a koji je izazvao izrazito pozitivu ili negativnu reakciju?

Svaki tekst je poseban na svoj način. Novinarstvo nije nimalo lak posao. Treba puno vremena da se napravi dobar i kvalitetan tekst, kao i da se dođe do kvalitetnog sugovornika. Jedna od najljepših naslovnica koje se sjećam je ona sa Danisom Tanovićem i njegovom porodicom. On je oženjen Francuskinjom, divnom ženom sa kojom ima petero djece. Prilikom naše posjete njihovom domu u Sarajevu, djeca su bila obučena kao Deda Mrazovi, pa je čak i nagrada Oscar zbog koje smo došli pala u drugi plan pored tako slatke dječice.

Neostvarena želja....

Nisam osoba od nekih velikih želja. Samo da smo živi i zdravi, da smo skupa i da radimo. Inače, smatram se veoma ispunjenom osobom. Radim sa divnim timom novinara koje zaista moram pohvaliti.

U kojem stilu je uređen Vaš dom?

Minimalizam. Skandinavsko uređenje. Ne volim glomazne regale, ormare, krevete, kuhinje i tamne boje. Nedavno smo i obnovili naš dom. Lično preferiram jednostavan namještaj, ono što je lijepo i praktično za oko, što ne opterećuje prostor i nas koji tu živimo. Odlučili smo se za bijele podove i sivo-bijelu kombinaciju, a sve to upotpunili detaljima u boji.

Dnevnu sobu krase umjetničke slike i kamin, i tu se svi lijepo osjećamo. Imam posebnu prostoriju za garderobu i uvijek kažem da mi je drago vidjeti sve kutove prostorije. Moram kazati i da sam imala stručnu pomoć arhitektice Jelene Manojlović. Smatram da je jako bitno da vam niko ne nameće svoj stil.

Definirajte pojam menadžer...

Pametan, sposoban, obrazovan, radoznao, čovjek širokih pogleda, educiran. Uspješan menadžer je i majka i šefica i prijateljica... Nema formule. To je prirodni talent koji neko ima. Ta osoba ne smije strahom nametati autoritet drugima. Menažder treba biti strpljiva i pristojna osoba koja razumije da i djelatnici imaju privatne živote i da nisu roboti. Jedna firma treba funkcionisati kao porodica i biti okruženje na koje se djelatnik može osloniti.