Tragedija kakva se ne pamti: Zajednička smrt sestara koje su bile primjer svima

Gotovo da nije bilo osobe u selu koja nije jučer zaplakala. Plakali su i mladi i stari, a svi ističu da su bile djeca za primjer. Kako prenosi dnevni list "Alo", pred kućom Šašića, gdje su Miljana i Anđela živjele s roditeljima i dvije starije sestre Bojanom i Jelenom, vladale su tišina i tuga. Polako su se okupljali rođaci i susjedi, a čuo se samo plač i jecaji.

Nemojte, molim vas, da od naše tragedije pravite velike rasprave. Ne želim nikoga da optužujem niti da dajem bilo kakve izjave. Pustite nas da tugujemo u miru - zamolio je otac nesretnih djevojčica okupljene novinare.

Nitko sa sigurnošću ne zna kako je došlo do tragedije, a djevojčice su se posljednji put javile sa jezera oko tri sata poslije podne. Kako se za sada pretpostavlja, one su na jezero otišle s društvom, ali su se u jednom trenutku odvojile i otišle na kupanje u dio za neplivače. Tek predvečer je primjećeno da ih nema i da se ne javljaju na telefon, a roditelji su oko devet sati o nestanku obavijestili policiju. Pošto su na obali jezera pronađene stvari djevojčica, angažirani su ronioci koji su tijela pronašli na dnu jezera oko ponoći.

Obje su bile neplivači, čak su se malo i bojale vode. Mislim da nisu ni išle često na jezero, a kad bi im rekli da se ne kupaju, pitale bi: 'Pa kako onda da naučimo plivati?' Ne znam što da kažem, uvijek mislimo da se ništa nama neće desiti, a onda nas zatekne tragedija - rekao  je u obiteljskoj kući Šašića njihov bliski rođak.

Miljana (16) je ove godine završila prvi razred gimnazije u Vršcu, a mlađa Anđela (14) sedmi u Pavliša. Bile su odlične učenice, a redovito su išle i na školska natjecanja. Svi u susjedstvu imaju samo riječi hvale za djevojčice.

Bile su zlatna djeca kakvu samo poželjeti možete. Dobre učenice, odgojene i vrijedne. Lijepe kao anđeli. Sada ih više nema, napustile su nas zauvijek. Strašno je što na jezeru nema spasitelja, pa pobogu, ispada da više brinemo o psima nego o ljudima - kaže jedna starija susjeda Šašića.

Nitko u Pavliša ne pamti ovakvu tragediju, a o obitelji Šašić imaju samo riječi hvale.

- One su iz poštene i časne kuće. Žive skromno, svi pod istim krovom, a samo je otac zaposlen, ali je uspio podići i školuje četiri kćeri - kaže sa suzama u očima susjeda.