Popis najgorih zločina u BiH koje su počinile pomahnitale ubojice

Međutim, ono što zaprepašćuje, jest činjenica da se uopće ne zna točan broj osoba koje su nakon teških ubojstava proglašene neuračunljivim i doslovno puštene na slobodu, piše sarajevski Dnevni avaz. Tanka nit Kao najveći problem spominje se smještaj takvih osoba, budući da još ne postoje odgovarajuće ustanove za njih. - Vrlo je tanka nit između osobe koja u stanju neuračunljivosti počini neko nedjelo i psihopate - hladno proračunate ubojice manijakalnih ubojstvenih namjera. Vrlo često se i jedni i drugi tretiraju kao bolesne i kazneno neodgovorne osobe, a kaznena politika proteklih desetljeća isprobala je nekoliko "recepata", od kojih je svaki djelimice bio dobar, ali nijedan dorečen da bi bio kompletan i primjeren - kaže za Avaz Mladen Veseljak, dugogodišnji sudac, a danas odvjetnik iz Zenice. On je sudio na civilnim i vojnim sudovima BiH, a među njegovim presudama osobama koje su proglašavane neuračunljivim ističe se ona Edibu Buljubašiću, koji je iza sebe ostavio četiri mrtve osobe, ali i mnogo manje eksponiran slučaj Ruže Jelić, koja je u Usori izvršila četiri ubojstva. Oboje su proglašavani neuračunljivim, ali nakon izvjesnog vremena izrečene zatvorske kazne nastavili su služiti kao obični osuđenici. Danas je to zakonski nemoguće. Ili ubojica ide na sud ili je neuračunljiv i ne može mu biti izrečena kazna zatvora.

- Osnovna karakteristika takvih osoba je da one zaista vjeruju da je ispravno to što su činile. I tu lijekovi pomažu da oni ponovno ne dođu u stanje da "dijele pravdu" prema svojim aršinima. Najveći problem jest u društvu, apsolutno nespremnom da se nosi s tim pojavama, čestim i pogubnim. Dva desetljeća govori se o zdravstvenoj ustanovi, koje nema. Slijedeći europske demokratske tijekove, neuračunljivoj osobi ne može se suditi, nego samo je poslati na liječenje. A onda, sud nije taj koji treba reći koliko liječenje traje, nego liječnici. Tada nastaje najveći problem, što s tim ljudima kad izađu, jer je rečeno samo da su oni briga centara za socijalni rad i ništa više - ističe Veseljak. Ubojstvene namjere Edib Buljubašić iz Zenice izdržava uvjerljivo najdužu ukupnu kaznu zatvora u BiH - 54 godine. Kazna je tolika jer je spojeno nekoliko presuda, zbog ubojstva portira, supruge, snahe, oca te jednog pokušaja ubojstva. Prema evidenciji zeničkog zatvora, Buljubašić bi na slobodu mogao izaći tek 5. studenoga 2043. godine. Ruža Jelić je dobila 20 godina zbog ubojstva ljubavnika, žene za koju je sumnjala da je druga ljubavnica njezina ljubavnika te dvije žene u selu za koje je posumnjala da znaju za njezinu izvanbračnu vezu. Iz KPZ-a Tuzla trebala bi izaći 2016. godine. - Kažu da duševni bolesnik nije sposoban upravljati svojim postupcima. Ipak, tijekom ranijih suđenja često smo nailazili na dokaze da su te osobe imale jasan plan, cilj, činile razumne i svjesne poteze, pa ipak su proglašavane neuračunljivim, po principu "nitko normalan to ne bi učinio" - kaže Veseljak.

Nakon što je napustio sudstvo, postao je odvjetnik, a nedavno je zastupao neuračunljivog Nedima Fejzića, monstruma iz Hlapčevića kod Visokog, koji je u luđačkom pohodu 14. svibnja 2010. nožem ubio troje ljudi, a sedmero ranio, među kojima i troje djece. - U šumi nedorečenih propisa u izvanparničnom postupku lokalni sud svakih šest mjeseci donosi privremene mjere zadržavanja Fejzića u zatvoru, uz liječenje, sve dok država ne dobije ustanovu gdje će on biti smješten. On je primjer osobe koja je i ranije liječena, koja je bila "zapuštena" od društva, prepuštena sama sebi i obitelji. Mijenjao je adrese, entitete, a da niko više nije ni pitao gdje je ta psihički oboljela osoba. Njih je na stotine takvih na slobodi i mi ne znamo postotak koliko njih ima ubojstvene namjere i gdje je čija "sklopka" koja može prebaciti - upozorava ovaj bivši sudac.

Policija Sarajevske županije, opća je ocjena u javnosti, katastrofalno je zakazala proteklog vikenda, kada se dogodilo monstruozno ubojstvo klanjem fotografa Mustafe Bukvića (67) u sarajevskom naselju Dobrinja. Naime, dok je trajala potraga za serijskim ubojicom Elvirom Koraćem, nevjenčanim suprugom osumnjičene Dane Škrbe, policija je apsolutno bila zatvorena prema javnosti i novinarima, a tek je, zahvaljujući Avazu, saznala da se on nalazi na Psihijatrijskoj klinici! Glavni tajnik Centra za sigurnosne studije (CSS) Denis Hadžović kaže za Avaz da se radilo o velikoj pogrešci, jer se policija trebala odnositi transparentnije prema javnosti. - Ovo je bila najgora varijanta, da se javnost drži neobaviještena. Svi oni u policiji su prošli obuke, znaju svoje dužnosti i obveze prema javnosti. Nije mi jasno zašto se nije izašlo u s informacijama koje mogu umiriti javnost - kazao je Hadžović. 

AVAZ DONOSI NEKE OD NAJPOZNATIJIH SLUČAJEVA MONSTRUOZNIH ZLOČINA U BiH I NJIHOVIH POČINITELJA:

Tomislav Petrović

Monstruozni ubojica Tomislav Petrović, koji je u svibnju 2008. godine u krvavom pohodu ubio šest osoba u tuzlanskoj mjesnoj zajednici Lipnica, presudom Vrhovnog suda FBiH iz ožujka 2010. godine proglašen je neuračunljivim. Ubio je Miju i Kaju Petrović, Dragicu Markanović, Ivu Markanovića, Niku i Maru Petrović, jer boluje od paranoidne shizofrenije, stoji u presudi Vrhovnog suda FBiH. Prizivno vijeće tog suda ukinulo je presudu Županijskog suda Tuzla, prema kojoj je Petrović osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Potom je upućen na obvezno liječenje, s tim da će ostati u pritvoru dok se ne steknu uvjeti za izvršenje ove mjere.

Edina Dizdarić

Edina Dizdarić (40) iz Srednjih Buševića kod Krupe na Uni osuđena je u listopadu 2010. na obveznu mjeru liječenja u Psihijatrijskoj klinici na Sokocu, jer je u neuračunljivu stanju sirćetnom kiselinom otrovala svog petogodišnjeg sina M. M., a nekoliko dana kasnije nožem je ubila i svog supruga Radu Mudrinića (52). Oslobođena je kaznene odgovornosti jer je sud ustanovio da je riječ o psihički bolesnoj osobi, kojoj je dijagnosticirana paranoidna shizofrenija. Zbog toga će "kaznu" odležati na Psihijatrijskoj klinici na Sokocu, a zanimljivo je da su upravo iz te ustanove, nakon provedenih vještačenja, tvrdili da se radi o neurotičnoj, a ne o neuračunljivoj majci. Rešad Bakalović Rešad Bakalović (69) iz Tuzle osuđen je na osam godina zatvora zbog ubojstva sestre Fatime Salkić (57), koju je izmasakrirao 31. svibnja 2004. na Gradskoj pijaci u Tuzli. Naočigled velikog broja građana, sestri je nožem oštrice duljine 18 centimetara nekoliko puta zadao ubode u predjelu leđa, a nakon što se okrenula i pala nastavio je s nanošenjem ubodnih rana. Na kraju joj je prerezao i vrat, ostavivši nož zariven u tijelu. Potom je pokušao pobjeći. Prethodno je, prosvjedujući ulicama Tuzle i Sarajeva, pokušavao skrenuti pozornost na svoj problem, navodeći da je "sestra Fatima falsificiranim majčinim potpisom dobila svu obiteljsku imovinu". Sud je donio odluku da je on duševno poremećen i da mu je potrebno liječenje, ali sa slobode, iako je vještak konstatirao da je opasan za okolinu.

Armin Isaković

Armina Isakovića, bivšeg košarkaša koji je u lipnju 2008. hladnokrvno ubio majku Fatimu Isaković, Vijeće Županijskog suda Sarajevo proglasilo je neuračunljivim. Ovaj sud je utvrdio da je Isaković majku usmrtio u stanju neuračunljivosti, a nalaz tima sudskih vještaka medicinske struke pokazao je da on boluje od akutne paranoične shizofrenije te da mora najmanje dvije godine u kontinuitetu provesti na liječenju, nakon čega će se odrediti njegov status. Isaković je nakon toga na slobodi proveo određeno razdoblje u Stocu, a onda se vratio u Sarajevo, gdje se ubrzo vratio na svoje radno mjesto u "Elektroprivredi BiH".

Slađan Gračanin

Slađan Gračanin (31) je 24. listopada 2009. u stanu u Masarikovoj ulici u Banjoj Luci ubio svoju majku Hajriju Gračanin (69). Hajrija je usmrćena s više udaraca po glavi i tijelu. Gračanin je poslije toga policiji rekao da se ničega ne sjeća, zbog bolesti od koje boluje, te da jedino zna to da je majku zatekao mrtvu. On je priveden i saslušan, nakon čega je upućen na Kliniku za psihijatriju Kliničkog centra Banja Luka. Vedad Hafizović Vedad Hafizović je u ožujku 2006. ubio majku Jasminu Hafizović u njihovom stanu u sarajevskom naselju Alipašino Polje. Majku je izmasakrirao nožem, a potom je zaklao. Nakon toga je mirno otišao u džamiju da na slavini sapere krv. Prema izjavi koju je dao policiji, to je učinio, jer "majka nije htjela s njim klanjati sabah-namaz". Vijeće Županijskog suda u Sarajevu nakon toga je donijelo odluku kojom se on prepušta Centru za socijalni rad Novi Grad na daljnju zaštitu i liječenje. Utvrđeno je da je optuženi neuračunljiva osoba koja boluje od shizofrene psihoze.

Biser Čekić

Na Trgu heroja u sarajevskom naselju Hrasno 15. kolovoza 2009. Biser Čekić je nožem usmrtio suprugu Samiru. I sebi je nanio ozljede nožem, te je zbrinut u bolnici. Prije ubojstva Čekić se liječio na Psihijatrijskoj klinici u Sarajevu. Supruga ga je na svoju odgovornost izvela na vikend, ali je on sutradan počinio ovaj zločin.

Neđo Raić

Neumljanin Neđo Raić 20. prosinca 2003. ubio je svoju 83-godišnju majku udarcima pivskom kriglom, a potom je izmasakrirao nožem. Priznao je ovo teško kazneno djelo sudu, kazavši da nije bio priseban kada ga je izvršio, pravdajući se pri tome činjenicom da pati od posttraumatskog stresnog poremećaja. Sud je tada donio rješenje da se po pravosnažnosti uputi u bolničku ustanovu na liječenje.