Hrvatska u šoku: Djevojčica od 18 mjeseci umrla od gušenja, jer nije bilo doktora da joj pomognu

Svi u lancu koji su je trebali spasiti, tvrde da su poduzeli što su mogli, ali nitko ne demantira riječi očajnih roditelja koji su, kako je objavljeno, opisali niz propusta, nepotrebnog zadržavanja i čekanja, lutanja po Merkuru do traženog odjela, čekanja na hitnu da ih preveze na Rebro kad se nije uspjelo pomoći u prvoj bolnici...

Prema očitovanjima do kojih su došli novinari Vjesnika i drugih redakcija, od Hitne medicinske pomoći u Zagrebu u Heinzelovoj ulici (koja je najbliže Kozari putu gdje stanuje obitelj kojoj se dogodila tragedija), i gdje je otac Ivan najprije donio dijete, preko KB-a Merkur do KBC-a Zagreb na Rebru, očitovali su se o provedenim postupcima.

Posljednji ispraćaj

Posljednji ispraćaj male Mije bio je u srijedu u 11,50 sati na groblju Markovo polje u Zagrebu, kasnije je održana i misa zadušnica. Otac je na molbu novinara poručio da više ne može odgovarati na pitanja, da je izjavio sve što je imao...

Kako doznajemo od prim. dr. Dragutina Ivanovića, predstojnika Klinike za hitnu medicinu KBC-a Zagreb, obdukcija je obavljena, ali o nalazu mogu govoriti samo liječnici s odjela gdje je djevojčica preminula. No, rekao je na osnovi razgovora s mjerodavnim liječnikom s Otorinolaringologije, da nije bilo dodatnih komplikacija u proceduri reanimacije koja može biti agresivna.

Tragični događaj je, sudeći prema novinarskim izvorima, na sam Uskrs otac prijavio policiji koja je obavila potrebne obavijesne razgovore sa svima koji su bili u vezi sa slučajem i kako se to službeno kaže, izvijestit će javnost o rezultatima istrage nakon što se dovrši kriminalistička obrada.

Ministar izrazio sućut obitelji

I ministar zdravlja Rajko Ostojić odbio je u srijedu na pitanja novinara komentirati tragediju obitelji Antunović dok traje krim-obrada. Potvrdio je, međutim, da je dobio zatražena očitovanja iz Ustanove za hitnu medicinsku pomoć u Zagrebu i obaju bolnica, te je izrazio sućut obitelji.

Čekaju se odgovori tko je i koliko odgovoran? Jer, kako je objavila Slobodna Dalmacija, »u šokantnoj ispovijesti Ivan Antunović tvrdi da se medicinsko osoblje, zbog svoje neorganiziranosti i indiferentnosti, »šutiralo« djetetom koje se gušilo. Gdje god su došli, čekali su, kaže, kao da se nikome nije žurilo, osim na Rebru, gdje su ih dočekala tri tima, no tada je već bilo prekasno...«.

Nakon što se počela gušiti, otac je, tresući je, uspio izvaditi jedan kamenčić, zatim ih je susjed vozio u centralu Hitne u Heinzelovoj do koje je, zbog prometne (uskrsne) gužve, stotinjak metara trčao s djetetom na rukama. Tamo su mu nakon pregleda rekli da sam vozi malu u bolnicu, a onda mu ipak dali prijevoz koji su čekali pola sata - dok su mu dali papire...

U kolima nije bilo pratnje liječnika, držao je dijete i dalje na rukama, mala se gušila... U Merkuru, gdje nisu obaviješteni o dolasku, tražio je odjel... Otamo ih upućuju na Rebro...

"Šutirali" dijete koje se gušilo

Dr. Slobodanka Keleuva, ravnateljica Hitne, kaže za Vjesnik da je nakon saznanja o tragičnom događaju pokrenula interno povjerenstvo i unutarnji nadzor te je o nalazima izvijestila i Ministarstvo i Krim-policiju. Izražava duboko žaljenje zbog događaja koji je, kako nam je u srijedu rekla, potresao i nju i njezino osoblje, kao i to da razumije ogorčenje roditelja koji traže odgovornost.

Otac je s djetetom došao kobnoga dana u ambulantu hitne u 11,02 sata, dežurna liječnica ju je pregledavala 15 minuta i zaključuje da je u gornjem dijelu dišnog trakta strano tijelo. Nemaju sofisticiranu medicinsku opremu, fibrolaringoskop, kao ni jedna hitna u Hrvatskoj, za otkrivanje i vađenje stranog tijela i upućuju ih u najbližu bolnicu, KB Merkur.

Tamo su u 11,45. U 12,46 iz bolnice pozivaju hitna kola i liječnika za pratnju na Rebro gdje imaju potrebnu opremu za vađenje stranog tijela iz djetetovih pluća. Liječnik u pratnji do Rebra kaže da je zasićenost krvi kisikom za prijevoza bila u granicama normale, 93 posto... Keleuva ne nalazi propusta u postupcima djelatnika hitne.

Prim. dr. Željko Vidas, ravnatelj KB-a Merkur, govori da ima novih elemenata u odnosu na ono što su novinari objavili.

Ponajprije mu je čudno da je dijete u vozilu hitne držao otac na rukama, umjesto da je ležalo, čudno mu je i to što je otac s djetetom u rukama morao lutati njegovom bolnicom, jer osoblje hitne nakon sedam godina na istom mjestu dobro zna gdje je prijam za hitne slučajeve u bolnici. Podsjeća na dogranju transplantacijskog krila zbog kojeg je dislocirana poliklinika te još navodi da iz hitne nitko nije javio u Merkur da dolaze s takvim slučajem, jer bi ih inače dočekali na ulazu.

Djetešce su odmah odveli u operacijsku salu, bila je cijanotična, u epileptičkom statusu (zbog nedostatka kisika u mozgu, op.), intubirali su je, dali joj kisik, otvorili venski put za davanje lijekova te endoskopski otkrili strano tijelo u desnom bronhu. Ni nakon nekoliko pokušaja nisu ga uspjeli izvaditi, te malu upućuju na Rebro gdje imaju odgovarajuću ednoskopsku opremu. Liječnik iz sale zove hitan prijevoz, objašnjava hitnost stanja..., nakon 15 do 20 minuta u kojem je stanje sve kritičnije ponovo ih zove sestra... Prema izvješću starije službe obavještavaju i Rebro o dolasku djeteta koje je otpremljeno iz Merkura oko 13,20 sati u stabilnom stanju dobre oksigenacije... Vidas ostavlja otvorenom mogućnost da je došlo do zatajenja srca, moguće i zbog nekog problema, neke bolesti u podlozi.

Reanimacija trajala sat i pol

Na Rebru djevojčicu, prema riječima prim. Ivanovića, dočekuje sve potrebno osoblje, provode bronhoskopiju, identificiraju strano tijelo i desetak minuta pokušavaju ekstrakciju, ali pada zasićenost krvi kisikom, ponovo dijete intubiraju i ventiliraju, ali kisik i dalje pada zbog čega srce pada u bradikardiju, kuca sve slabije; dolazi i drugi tim, reanimacija traje sat i pol. Smrt je proglašena u 15 sati i 15 minuta.

Je li bilo propusta? Bi li dijete bilo spašeno da nije bilo čekanja koja se u kritičnim trenucima čine kao vječnost? Bi li ishod bio drukčiji da su u Merkuru imali fine endoskopske uređaje za malena dječja pluća, bi li sve išlo brže da na Merkuru beskrajno dugo ne traje dogradnja odjela zbog čega je poliklinika dislocirana? Bi li se izbjegla smrt da su u Merkuru obaviješteni o dolasku hitnog slučaja, što bi bilo da je hitna odmah došla, da netko nije propustio odmah zvati...

Hoćemo li iz ove tragedije izvući pouke i unijeti u sustav promjene kako nam djeca ne bi umirala na tako suludi način? - piše zagrebački Vjesnik.