Žrtve mira u Sarajevu: "Nekome tko nije musliman ovdje je teško"

Grad je obnovljen i restauriran. Za one koji su u Sarajevu živjeli tijekom rata, razlika je velika. „To ne može biti grad o kojem ti govoriš“, kaže mi s nevjericom moj domaćin i dodaje: „Ništa nisi vidio, niti shvatio.“

Poziv za molitvu s minareta i zvonjava crkvenih zvona miješaju se pod nebom Sarajeva kao da su u skladu s jednim te istim uhom. No, nebeska harmonija je varljiva. Od onog što jedno uho čuje, drugo ne želi ništa znati. Tko malo više obrati pažnje, taj će ustanoviti da zvona zvone prigušeno, kao da se žele ispričati  za to što su glasna.

„Nekome tko nije musliman ovdje je teško“, kaže moja hrvatska prijateljica. Prema njenim riječima, kršćani su samo za pokazivanje kako bi ojačali međunarodni ugled zemlje i uljepšali statistiku. U svakodnevnom životu Srbi i Hrvati su potisnuti kada je riječ o poslu“, kaže moja prijateljica. Svuda u Sarajevu su muslimanska groblja na kojima su pokopani ubijeni, jer su se tadašnja groblja za vrijeme rata našla na „pogrešnoj strani“ ili su bila pod paljbom“.

Koliko Sarajevo danas ima stanovnika?

Autor teksta navodi da „grad danas ima oko 400.000 stanovnika, ali koliko točno – to  nitko ne zna…“

„Posljednji popis stanovništva je obavljen prije rata. Sigurno je da je Sarajevo za vrijeme rata dobilo mnogo novih stanovnika i izgubilo mnogo starih. Svaki rat uzima, miješa i dijeli, i tek kada se završi, može se vidjeti rezultat. U ljeto u Sarajevo dolazi dijaspora. Uglavnom su to izbjeglice koje su za vrijeme rata napustile grad. Tih nekoliko tjedana, provedenih tokom ljeta u gradu, mogu biti za njih skupe. U Sarajevu vlada mišljenje da su posjetitelji iz inozemstva imućni; svejedno je li rođak iz Švicarske ili Norveške tamo nezaposlen ili ne, bez poklona ne smije u staroj domovini ni nosa pomoliti.“

Arhitektura novih džamija je pretežno arapska

Autor piše i o znamenitostima Sarajeva: O Habsburškoj monarhiji, o atentatu u Sarajevu, o Gazi Husrefbegovoj džamiji… 

„…o novim džamijama koje nastaju kao gljive nakon kiše i koje svojom arhitekturom, koja više nije osmanlijska nego pretežno arapska, iritiraju mnoge građane. Richard Schwartz, autor feljtona o Sarajevu u listu „Süddeutsche Zeitung“ na kraju piše:

„Kada sam početkom sedamdesetih prvi put došao u Sarajevo, vidio sam samo nekoliko starijih ljudi nakon molitve u Gazi Husrevbegovoj džamiji. Tad sam vjerovao da sam doživio posljednje poglavlje islama kao religije. No, to je bila zabluda. Danas se većinom mole mladi ljudi.“  (deutsche welle)