Željko Glasnović: Ako nemamo snažne Hrvatske upitan je opstanak Hrvata u BiH

Željko Glasnović, Hrvati u BIH, izbori, HVO, Željko Glasnović, Željko Glasnović, HVO, sabor, Željko Glasnović, dugovi, Željko Glasnović, BIH, izbori, Željko Glasnović, Hrvatska, Željko Glasnović, Hrvatsko novinarsko društvo (, novinar, Željko Glasnović, Hrvati, hrvati izvan domovine
... za Dnevni list otvoreno govori o razlozima zbog kojih se odlučio ići samostalno u utrku za Sabor, dosadašnjem odnosu političkih elita u Hrvatskoj prema Hrvatima u BiH, ali i hrvatskoj državi, starim strukturama iz bivšeg sustava koje i dalje imaju jake utjecaje u krojenju hrvatske politike, potlačivanju Hrvatske interesima različitih centara moći, otuđivanju od vlastite prošlosti i vrijednosti te u konačnici stihijskom pristupu krucijalnim pitanjima opstanka hrvatskog naroda kako u BiH, tako i Hrvatskoj.

Koji su ključni razlozi zbog kojih ste se odlučili na ovim izborima krenuti sa samostalnom listom?

Ja kao vojnik znam jedan način rada; hijerarhija, funkcionalni stožer i standardne procedure. To nisam vidio u Hrvatskom saboru. Bio sam izoliran u radu i bolje je nekada izabrati teži nego lakši put. Jer zašto biti statista i živjeti od državnog proračuna, a da si totalno neučinkovit i izoliran. Ako nema timskog rada, nema ni uspjeha.

Kako bi opisali svoja dosadašnja iskustva tijekom rada u Hrvatskom saboru kao i odnos hrvatskih političkih elita prema ključnim problemima s kojima se suočavaju Hrvati u BiH?

Učenje je proces, to je bio jedan kratki izlet u politiku. Može se puno bolje i učinkovitije napraviti jer u politici su potrebni prioriteti, ali to nije urađeno.

Do neke razine razočarao me stihijski rad i neorganiziranost. Ja sam naučio drugačije, jer je meni nakon dolaska u Hrvatsku to bila treća vojska. Međutim, danas se može reći kako oni nisu postavili prioritete, a to se može dokazati na terenu. Pa pogledajte kako izgleda Hrvatska i kakav je hrvatski položaj u BiH, odnosno gdje je danas dijaspora.

U kontekstu položaja Hrvata u BiH možete li ocijeniti odnos Hrvatske prema Hrvatima u BiH? Kakva je politička i gospodarska potpora te što bi trebalo mijenjati?

Oni koji vladaju Hrvatskom 20 godina totalno su propali na ispitu kada su u pitanju Hrvati u BiH. Jer, imate izvedbu i rezultate, a dovoljno je pogledati kakvi su rezultati. Narod se prepolovio, pa usporedite broj Hrvata 1990. godine i danas u BiH. U Hrvatskoj je pak stanje slično jer danas je Hrvatska "kroslavija", disfunkcionalna zemlja.

Ako je ona takva kakva je tek BiH. Jeli to međunarodna satrapija? Ovdje mi sve liči na Italiju u 15 stoljeću gdje su gradovi vodili ratove jedni protiv drugih. Tu je totalni pravni, morali i društveni javašluk.

Treba krenuti od temeljnih pretpostavki- Hrvatska nije pravna država, ona je kvazi demokracija. S druge strane ako nemamo snažne Hrvatske upitan je opstanak Hrvata u BiH jer su oni vezani. Istodobno, bez Hrvata u BiH Hrvatska nema strateške dubine. U BiH danas imamo kvazi-državu RS, imamo Federaciju gdje su Hrvati totalno neravnopravni.

Mislite dakle kako ne postoji strategija kako popraviti položaj Hrvata u BiH?

Strateški interes Hrvatske trebao bi biti izjednačavanje prava, primjerice pripadnika HVO-a i HV-a. Kako je moguće da Hrvatska nije do danas riješila ovo pitanje kako bi se primjerice djeci branitelja omogućile stipendije. To je kriminalna neodgovornost onih koji su vladali. Da nema Hrvata iz BiH i HVO danas ne bi postojala Hrvatska. Za te pripadnike nisu u pitanju samo materijalna prava već da im se prizna da su branili integritet Hrvatske i suverenost. Nakon Daytona HVO držao 51 posto teritorija Federacije, dakle danas bez HVO-a ne bi bilo ni Federacije. Međutim, danas su ti ljudi građani 3. i 4. reda u Hrvatskoj. Uzmimo primjer, kako je moguće da je Vlada RH mogla dati, nevažećim ugovorom 2002. između Račana i episkopa Jovana, više od pola milijarde kuna. Da se samo taj iznos primjerice investirao ovdje mogla su se pokrenuti poduzeća koja bi se vezala uz matičnu državu. S druge strane za kulturne projekte izdvaja se desetke milijuna dolara te se postavlja pitanje "kruh ili Shakespeare". To nema veza sa strategijom razvojne države. U Hrvatskoj umjesto toga danas imamo trojanskog konja kojeg čine politički jugoslaveni, orijunaši i drugi koji sprječavanu izgradnju nacionalne države.

Kako se to reflektira onda na stanje Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini? Sami kažete kako je čvrsta Hrvatska jamac opstanka Hrvata u BiH.

U isto ovo vrijeme Hrvati izvan Hrvatske su žrtve ne samo pravnog nasilja već disfunkcionalnog političkog sustava. To se odnosi na milijune Hrvata izvan RH, kao i na Hrvate u BiH koji su autohtoni na tom prostoru, jer kao što je poznato,Trebinjska je biskupija starija od Zagrebačke. Kako je dakle moguće da za te ljude danas imamo tri zastupnika u Saboru? Retoričko pitanje je pitanje -tko je za to kriv? Je li to izdaja ili veleizdaja? S druge strane ne znam niti jedan model gdje manjine odlučuju tko će biti premijer. Takvog modela nema nigdje na svijetu, ali ga imate u Hrvatskoj. Žrtve su Hrvati koji se preglasavaju u svojoj zemlji. To je neki perfidniji oblik političkog nasilja. S druge strane Hrvatima u BiH su oduzeta temeljna ljudska prava. Oduzeto im je pravo glasa budući da nema dopisnog glasovanja pa primjerice imate velike gužve tijekom izbora. Hrvat izvan domovine primjerice u Kanadi mora letjeti šest sati da bi glasovao. Pa zemlje trećeg svijeta imaju elektronsko dopisno glasovanje. Nadalje, oduzeta su im prava imovine, jer je u Hrvatskoj 7 posto zemljišta uvedeno u zemljišne knjige te jedna desetina pomorskog dobra. To je uteg svakom ulagaču. Bivše su strukture preuzele državu to je sada kao njihova "prćija" gdje su Hrvati kmetovi. Stvorili su paralelni sustava-jedan za sebe, odnosno sinove i kreći, u kojem grade vikendice i šalju djecu u najbolje škole. Danas oni nama, iz jednog partijskog sustava čiji su bili dio, postavljaju standarde, tzv. demokraciju. Preko noći su se preobratili. Za njih postoji jedna riječ-kameleonstvo. Ti ljudi nemaju nacionalnog osjećaja za državu i zato smo gdje jesmo i ne možemo je izgrađivati.

Tko će plaćati dug koji dolazi na naplatu? Ti ljudi koji vode Hrvatski narod u BiH i Hrvatskoj su izdali strateške interes naroda, tog jedinstvenog bića. Političke elite su odgovorne, pogledajte njihove rezultate. Država je pred bankrotom, stvorili su drugu generaciju iseljenika. Koliko smo samo izgubili milijardi, koliko smo izgubili od pljačkaša i parazita koji sjede u Saboru, Ustavnom sudu i svakoj pori hrvatskog društva i uživaju prava koja su stekli na kriminalan način. Ja nisam došao ovdje da bih nekomu prodavao ego, već da napravim nešto konkretno, da država doživi katarzu. Evo, dobivao sam nemoralnih ponuda od tih kameleona, nudili su mi novac oni koji plaćaju ljudima 100-200 maraka da izađu na izbore i to sam odbio. To je najgore u našem narodu, jer su to nasljednici duha koji je vladao ovdje od 1945. koji su totalno amoralni. Pogledajte te ljude na njihovim listama i zapitajte se kakvo im je imovinsko stanje i kako su to zaradili.

Može li se onda govoriti o procesu lustracije što ste u brojnim prilikama naglašavali?

To je rasvjetljenje da znamo koliko je oduzeto ljudima imovine od 1945. odnosno koliko je toga nacionalizirano, a nikada nije vraćeno. Pa to su milijuni hektara. Primjer-njemačkoj manjini je oduzeto zemljišta veličine Luxemboruga. Ovo su tabu teme, kao i menadžerski ugovori kao i pljačka od 1945 do 1990. Novi val hajduka koji su došli na vlast većinom 1990. koji su nastavili pljačkaški pohod su crkveni miševi prema onima koji su harali do 1990. i prebacivali stotine milijuna dolara vani na bankovne račune UDBA-e u inozemstvu. Financijska kralježnica UDBA-e još vlada Hrvatskom, vlada financijskim prostorom, medijskim prostorom i političkim prostorom. Državotvorni Hrvati su orkestar bez dirigenta gdje svatko svira svoje.

Kako onda očekivati da se onda Hrvatska odlučnije postavi prema problemima u Bosni i Hercegovini?

Ovo nije očajavanje, mi imamo pretpostavke, pa bi tako primjerice za svako političko pitanje važno za hrvatski narod trebalo ići plebiscit; to je čista demokracija. Moramo stvoriti pravnu državu, inzistirati na tomu te profesionalizirati administraciju da provodi zakone. Nećete dobiti profesionalca policajca za 4 tisuće kuna. Također, treba otvoriti pitanje komparativnosti u smislu da uzimamo najbolje od funkcionalnih država. Kada imamo profesionalizaciju možemo provesti akademsku, a onda i kadrovsku lustraciju. Bez svega ovoga ostat ćemo javašluk. Slično je i u BiH. Ako je Hrvatska "kroslavija", onda je BiH paradajz republika.

Kako gledate na političku scenu Hrvata u BiH, te kako komentirate stranke i pojedince koji su podržali vašu listu te su se našli na istoj?

Ja imam viziju što napraviti, tko me je htio podupro ja sam zahvalan. Neki filter su morali proći, a to je da nisu okaljani tim dugom komunizma. Neke znam osobno, neke sam upoznao. Imamo liječnike, primjerice medicinsku sestru koja je izvukla više ranjenika. Imamo čovjeka koji je poduzetnik i vjernik te koji je aktivan, zarađuje svoj kruh. Ovo mora biti dugoročan projekt jer nama treba program za Hrvate koji će realizirati konsolidaciju zdravog hrvatskog bića u Hrvatskoj, u BiH i izvan domovine. Danas su ti mostovi porušeni, ali mi moramo uspostaviti integritet i riješiti krizu morala. Temelji za to su ustroj pravne države, jer kada moral zakaže zakon stupa na snagu. Drugi korak je sustavno rješavanje problema Hrvata u BiH, ta konsolidacija. To je proces, a mi imamo kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve. Ti su se ljudi ponudili, a imamo i ljude koji bi se aktivno uključili, ali čekaju rezultate. Mi se moramo potruditi da vratimo povjerenje, da nam se ljudi vrate ili da ulažu.

Na listi su i neki predsjednici stranaka (Pero Barbarić i Ilija Cvitanović). Kako gledate na njihovu potporu?

Gledajte, ja sam kreirao strateške smjernice ove liste. Znam Peru Barbarića iz rata, vodio je PPN Gavran. On je ostao u Čitluku, vjernik je, ima obitelj. On sigurno može biti jedan od pozitivnih primjera, ne radi izolirano. Nakon rata nije otišao u hladovinu već je pokrenuo gospodarske projekte višnje i smilja. On ljude zapošljava.

Iliju Cvitanovića sam upoznao i važno mi je da je politički i nacionalno osviješten. Papa Ivan Pavao II. je rekao da se svaki Hrvat mora aktivno uključiti u društveni i politički život svoje države. On to radi, a znam da je studirao teologiju i da je duhovno osviješten. Kada su pitanju drugi ljudi, evo primjer Mirjane Ljubić-muž joj je cijeli rat bio u 1. gardijskoj brigadi Ante Bruno Bušić. Ona je bolničarka. Imate i taj pravaški dio; djed mi je bio pravaš pa sam htio da i ta pravaška komponentna bude zastupljena. Ipak, ta komponenta je u Hrvatskoj toliko razjedinjena da više i ne znam koliko imamo pravaških stranaka.

Dnevni list