Za svaki problem Hrvati izmisle stranku

Ne možemo preko noći završiti proces i ustrojiti hijerarhijski sustav koji će izbjeći pojavu dviju frakcija ljudi koji nemaju međusobno povjerenje, što bi u konačnici oslabilo stranku - izjavio je Ćavara.

 

Borba za fotelje

Autor teksta još navodi kako postoje razmirice unutar obaju HDZ-ova u čijem ishodištu leži borba za fotelje. A tu je i psihološki faktor da je nakon raskola teško uspostaviti novu suradnju u okviru jedne stranke. Da je to lako, davno bi se ujedinile npr. kršćanske crkve.

U HDZ-u 1990 ističu da je Dnevni list „platformaški" jer šuti o aferama svojih pokrovitelja HSP-a, SDP-a i Lijanovića, te stalno nalazi afere u dva HDZ-a, služeći se floskulom kako su sve saznali iz provjerenih izvora.

- Što je babi milo, to joj se i snilo - kazao nam je član Predsjedništva HDZ-a BiH Ivan Vukadin.

To je medijsko miniranje jednog procesa sporazumijevanja Hrvata na političkoj sceni. Ujedinjenje dvaju HDZ-ova u interesu je hrvatskog naroda u BiH, što nekomu smeta. To smeta „platformašima" na čelu s Lagumdžijom. Možda oni žele osnovati svoj „platformaški", pače bošnjački HDZ kako bi mogli manipulirati Hrvatima po načinu izbora Komšića za člana Predsjedništva i stvaranja vladajuće koalicije s minornim hrvatskim strankama.

Ako i ne dobiju treći HDZ, Hrvati u BiH mogli bi dobiti još barem jednu stranku. Naširoko se priča kako je u Sarajevu potekla inicijativa od uglednih intelektualaca, mahom nekadašnjih članova HNV-a, da utemelje stranku koja bi programski bila na distanciji kako prema dvama HDZ-ovima, tako i prema SDP-u i „platformašima".

U toj skupini intelektualaca poznata su imena poput Ivana Lovrenovića, Mile Lasića, Vjekoslava Domljana, Željka Ivankovića i Ilije Šimića. Oni su napustili HNV nakon što je njegov predsjednik fra Luka Markešić dao otvorenu i jasnu podršku „platformašima" na čalu sa SDP-om, držeći da hrvatske stranke u toj koaliciji nemaju izborni legitimitet.

Također zamjeraju svećenicima poput Markešića i Franje Topića što su „zauvijek" preuzeli neke bitne pozicije u hrvatskim udrugama. U tu skupinu svećenika, koje u Hercegovini nazivaju „daižama" zbog otvorene podrške novoj vlasti i bošnjačkoj politici u Bosni, spadaju dr. Ivan Šarčević, fra Petar Jeleč, fra Luka Markešić i fra Franjo Topić.

- Uistinu je neshvatljivo što sve važnije institucije kod Hrvata u 21. stoljeću obnašaju svećenici i popovi - napisao je dr. Mile Lasić.

Kao da smo politički malodobni, kako bi kazao Kant. Vjerojatno to bih Hrvati i jesu i to je najveći problem, veći i od institucionalne neravnopravnosti u postdaytonskoj BiH.

Povijesno gledano, Bošnjaci su za otomanske vladavine bili politički privilegirani i tu imali priliku učiti političku kulturu. Srbi su isti privilegij u BiH imali u vrijeme dviju Jugoslavija. Hrvati su čitavo to vrijeme bili potlačena raja koja je mogla „učiti" kako se država ruši.

Jedini njihovi politički predstavnici, počevši od fra Anđela Zvizdovića, bili su fratri, koji su na koljenima klečali da osiguraju opstanak. Rezultati te „političke malodobnosti" danas se iskazuju u punoj mjeri. Pa Hrvati za svaki problem osnuju novu stranku. A stranački čelnici koji znaju klečati čak dobiju ministarske fotelje.

Petar Miloš

slobodna dalmacija