Vrhbosna iliti Sarajevo

europa, posavski obzor, Sarajevo, zastave, stadion
...širokih razmjera gdje čovjek jedinka postaje „koferaš“ a postoci nacionalnosti „koferaša“ tek predstava pojedinačnih „politika bez politike“ u kojoj oganj i mač kroje prevlast i cementiraju krvave pirove nečijih interesa i zabluda bez jasnih i principijelnih stavova naših (Hrvatskih) "političara". „Spavači“ i oni koji pri tome upadnu u letargiju površnog politikantskog zanimanja za "bitno" svog naroda a direktno su bili sukreatori takvih krvavih pirova najčešće vrlo sporo iza toga reagiraju ili na kraju odglume pacifiste prepuštajući sudbu „koferaša“ isključivo svome narodu.

Jedan od takvih je bio i „naš“ Stjepan Mesić jer da je znao nešto od ičega što je evidentno kroz povijest nikada olako nebi davao imbecilne izjave poput onih da je sudba Hrvata u Vrhbosni iliti Sarajevu kad to naprosto nije istina.On osim o ćevapima o sudbi kršćana,katolika,Hrvata u BiH ništa i nezna.Mudrijaša iz Orahovice to možda i neinteresira ali ga interesira osobna jeftina kratkotrajna politička promidžba koja će vrlo brzo biti zaboravljena.

Nezove se badava Vrhbosanska nadbiskupija u BiH samo iz nekakvog hira ili izmišljene povijesti nego je manje poznato da je to jedan od izvornih naziva naseljenog mjesta koje će se kasnije zvati Sarajevo.

Osmanlije su prvi put zauzeli Vrhbosnu 1416.god. a definitivno njome ovladali 1436.god.

Prvi naziv koji su tada uveli bio je Saraj-ovasi (polje uz dvorac) i izgledao je kao manja kasaba od par desetaka kuća.

U najstarijem turskom defteru stoji da je 1485.god. Saraj-ovas imao 42 muslimanske,103 hrišćanske i 8 kuća dubrovačkih građana.

Tada su stari rudarski centri Kreševo i Fojnica imali više kuća i bili razvijeniji od Saraj-ovasa.

U te prve 4 godine pod vladavinom Isa-bega Vrhbosna je iz svih podataka bila pretežno kršćansko naselje.

Znači netko želi „proturiri“ povijesnu lažnu činjenicu da je Sarajevo već od početka bio većinski muslimanski grad.

Od tada pa za cijelo vrijeme trajanja Turske imperije naglo se povećavao broj muslimana u Saraj-ovasu.

Domaća populacija je u tom periodu nakon Isa-bega i dolaskom radikalnog Husref-bega ponajviše islamizirana a pod utjecaj je najviše pao domaći seljak kome su davane različite pogodnosti.Od tada potječu i prva koljena konvertita čija su djeca postala muslimani a očevi su ostali hrišćani.

Pod plaštem legalne šerijatske transakcije kupoprodaje i zamjene lišavan je hrišćanski element njegove zemlje potiskivanjem od centra naselja a ujedno i slabeći ga ekonomski.

Zaostavština i „politika“ iz tog vremena je očita i iz novije povijesti pa imamo masu gradića u BiH zacementiranu pred slom Turske imperije kada su planski doseljavani muslimani iz Srbije pred povlačenje Osmanlija (tzv.Užički i ostali Srbi) pa su nastale gradići-enklave gdje su najviše zastupljeni Muslimani a okolna sela su čisto hrišćanska /kršćanska.

Iz Saraj-ovasa su u tom Osmanskom periodu najviše stradali kršćani,nestale su kuće dubrovačkih obitelji i trgovaca koji su bili vezani za Fojnicu i Kreševo.

Već 1516. evidentirane su 873 muslimanske kuće,74 kršćanske i dubrovačka kolonija od 66 kuća ponajviše zahvaljujući imperatoru Husref-begu koji je izgradio niz bogomolja i objekata u Saraj-ovasu ali su u njegovo vrijeme porušeni samostani u Sutjesci,Visokom,Kreševu i Fojnici.U Sarajevu je iz tih samostana pogubljeno 10 franjevaca 1523.godine.

Dramatičan kraći obrat dogodio se u vrijeme austrijsko-turskog rata (1683-1699) kad je princ Eugen Savojski 1697. osvojio i zapalio Saraj-ovas a nakon povlačenja sa njim je zbog straha ponovo iz Sarajeva otišao veći broj kršćana.

Broj katolika se iza toga sporo naseljavao u grad pa se 1856. u naselju evidentiraju 53 kuće sa 233 katolika (cijela Župa 1016 katolika).

Nakon propasti osmanskog carstva slijedi nagli porast pa od 1878. do 1918 za vrijeme Austrougarske vlasti grad Sarajevo ima 58.382 stanovnika od čega 21.213 muslimana,19.642 katolika,9.437 pravoslavaca, 7.510 Jevreja i 574 protestanata!!!

Stoji činjenica da su se pod katolicima u to vrijeme evidentirali u većem broju i Poljaci,Česi i Mađari.

1918.god. katolici u Sarajevu iliti ranije Vrhbosni su bili 1/3 stanovništva!!!

Iza toga zna se što je uslijedilo,komunizam i hrvatska politika bez politike koja se zrcali i dan danas.

Pred početak rata 1991.god. u Sarajevu je evidentirano 32.268 Hrvata i 35.223 katolika pa je vjerojatno da su se miješani hrvatski brakovi uz pridošlice iz reda Poljaka,Čeha,Mađara,Ukrajinaca deklarirali u komunizmu kao katolici jer je za neke Hrvate to bio paravan opstanka.

U studenom 1992.god. udio među poginulima u obrani Sarajeva od strane Hrvata je bio 20% mada je prema popisu u gradu bilo oko 7% Hrvata.

Zbog toga bi voljeli „naseliti“ Stjepana Mesića i njemu slične u BiH o kojoj je toliko nesuvislo blebetao iz debele hladovine i dati mu nešto od ovih povijesnih pokazatelja.

Možda ni tada nebi shvatio da se „koferaši“ sa početka priče fabriciraju ognjem i zulumima te da lekciju o onome što se događa s tvojim narodom ako ga olako prepuštaš politici bez politike.

Da takve lekcije bolje uče Srbi pa i Muslimani u novijoj povijesti očito je jer su svi bolje zacementirali ono čega su se dočepali.

Srbi nikada u povijesti u BiH nisu imali Republiku a sada ju već imaju na 49% BiH a Muslimani imaju najveći etnički čist grad u BiH koji nikada nisu imali te zajedno danas drže sve važne pozicije u 51% BiH koju su stvorili „europski spavači“.

Hrvati su danas zastupljeni „u tragovima“ ako ćemo balkan-kemijskim žargonom analizirati novonastalu Be-Ha tvar iliti spoj.

Hrvatima izgleda preostaje samo „prirodna fluktuacija“ tj.nada da se vremena na ovakvim barbarskim područjima brzo mijenjaju kao što se mijenja i planeta „majčica Zemlja“,te da neće zanavijek biti „koferaši“ ali „bijela kuga“ neće niti skoro promijeniti sliku u korist Hrvata.Pogotovu što je stanje i u RH dramatično sa siromašnim regijama koje su praktično ekonomske ozonske rupe.

Niti toliko godina nakon Tuđmanove i Šuškove smrti koji su za prodavače magle bili najveći krivci hrvatskog stradanja dušebrižnici Hrvata još nisu zaveli red niti znaju „tko im je nedavno pokrao žito“.

Vesna Pusić čiji je otac bio komunistički žandar koji je na Jelačićevom trgu ugnjetavao svaku demokraciju udala se za Litvanskog biznismena i osigurala svoju socijalu i sad nam onako sa strane čita bukvice o poštenju,prebivalištu i sl.te „mudruje“ na račun poreznih obveznika čiju plaću troši kokodačući kojekakve gluposti.Po frizuri,tenu i odjeći nebi se reklo da se za išta sekira.

I nju bi trebalo u BiH na „kaljenje“ i na valovac Saraj-ovasa.

Danas drmaju moderni imperatori i „inetelektualci“ koji žive daleko od žiže „stvarnosti“ te su im za posjete Saraj-ovasu nekad važnije tufahije i ćevapi od onog što blebeću.

Nekima bi u „modernom“ Saraj-ovasu za mlakih političkih polucija na štetu svoga naroda trebalo stoga ponuditi zobi i ovasa tj.zdrave prirodne hrane od koje može preživjeti i stoka i sitnog i krupnog zuba.

U protivnom bar smo zaslužili kvalitetne kožnate kofere s kojima treba doputovati do njihovih bijelih dvora te im uštedjeti socijalne i druge pomoći i mizerije kojima se busaju.

Stjepane Mesiću sporo si pakirao kofer sa Pantovčaka a od novca za silne oproštajne domijenke mogao si se odreći u korist obnove koje porušene izbjegličke kuće BiH koferaša.

I svi se sada ti domaći Stjepan-Komšić mahalaši iz regiona (mahala-četvrt tur.op.a.) guraju prema Beču i Euro-savezu pod svaku cijenu a ovi ih prihvataju kao pače izleženo ispod kvočke koje tumara za njom i nema pojma da je mentalni uz genetski sklop ključ svih problema pa i euroatlantskih saraj integracija.

„Spavači“ poučeni poviješću nezaboravljaju povijest iz koje su netakodavno istjerani a u kojoj su u samo 40 godina vlasti utkali sve što danas od civilizacije vrijedi u BiH.

Sada su pametniji te će kreditima i bankama uzvratiti udarac i kreirati virtualnu politiku čiji ćemo eventualni krah sami plaćati bez njihovih žrtava.

Jadna je BiH kada se za nju danas u političkim krugovima otima i zauzima jedna Turska a još su jadniji oni koje „mentalni geni“ vuku u tom pravcu.

Hrvate,katolike, bi kao nasuprot trebalo biti stid da za njih nešto poduzme Hrvatska ili da se plaše kazati da navijaju za nju (sport i sl.) iako žive u BiH a kamoli da povijesno zatraže svoj dio kada je već takva pravda i raspodjela prava, entiteta pa čak i republika u BiH.

Zbog toga je i reakcija europskih „spavača“ kad smo mi u pitanju spora.

Spore misli,izbrisana-ograničena memorija,prazne riječi,nikakva djela uz barbarizam rese naše siromaštvo, razvaljene ceste, oronule zgrade,nezaposlene i gladne ljude.

Izvor dijela teksta: Osmanski feudalizam u BiH-N.Filipović i Svjetlo riječi

Darko Dominiković/posavski-obzor.info