Topić: BiH je podijeljena zemlja, Hrvati u Širokom su uvijek živjeli kao svojevrstan treći entitet

Ugledni profesor i kulturno-društveni radnik upozorava da se istini napokon mora pogledati u oči i uspostaviti uređenje koje će garantirati opstojnost BiH, mir i stabilnost, ali i politička prava svih njenih naroda.

Odgovornost Bošnjaka

On za "Dnevni avaz" otvoreno govori o izboru Željka Komšića i zašto on nije dobar, trećem entitetu i nedostacima koncepta koji uveliko nudi Dragan Čović. Osvrće se i na poruke Milorada Dodika, bošnjačku i politiku HDZ-a BiH, ali i veliki „Napretkov" jubilej.

- BiH, naprosto, nije jedinstvena. Odgovornost je za to na bošnjačkim političarima, jer su Bošnjaci najbrojniji i moraju biti najosjetljiviji. Mora se znati da kod malobrojnijih Srba i Hrvata postoji uvijek strah od eventualne majorizacije. Zato treba postojati mehanizam koji može zaštititi nacionalna, kolektivna i građanska prava - navodi Topić.

Koji model Vi vidite kao moguće rješenje?

- Vidite, Hrvatski sabor 1994. godine, čiji je organizator bio Hrvatski koordinacioni odbor u kojem je član bio i „Napredak", usvojio je prijedlog o deset provincija ili županija u BiH, što je bila podloga za Wasgingtonski sporazum. To je manje-više bio Vans-Owenov plan. Dakle, da postoji država, po tri bošnjačke, srpske i hrvatske županije i Sarajevo kao distrikt.

Ako se trebam izjašnjavati, onda smatram da je to i sada jedno od solidnih rješenja. To je u biti model Švicarske. Bitno je da sve to ne bude razlog novih svađa i podjela, već da se donese ono što bi bilo prihvatljivo za većinu Srba, Hrvata i Bošnjaka.

Kako komentirate izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i glasna negodovanja unutar hrvatskog korpusa koja su uslijedila nakon njegovog izbora?

- Volio bih da više govorimo o nekim drugim pitanjima kao što je kultura, vjera, stanje duha naših ljudi, iako znamo da je politika važna jer utječe na sva područja ljudskog života. No, kad pitate, moram odgovarati. Svi znamo da Izborni zakon BiH nije dobar i trebalo bi ga promijeniti, kao i Ustav kompletan, jer Dayton je samo sporazum, a ne pravi ustav, što je, očito, podrazumijevalo da je to privremeno rješenje. Naprosto, ova država je tako složena i još dugo će biti važno nacionalno pitanje.

Prema tome, trebali bi narodi u BiH birati svoje predstavnike, pa neka biraju koga hoće. Da barem ne mogu prigovarati protivnici ove zemlje. No, bez obzira na ovo, Željko Komšić je postao fenomen, jer je dobio glasova kao nitko drugi ni blizu. Čak 337 tisuća. Nije to usporedivo s prošlim izborima na kojima je dobio oko 116 tisuća glasova. Prema tome, čak da su se sve hrvatske stranke ujedinile, ne bi mogle pobijediti Komšića.

Koliko je obranjiva teza SDP-a da veliki broj glasova potvrđuje da je Komšić izbor svih građana BiH i da je on predsjednik BiH, iako je svima jasno da je izabran mahom bošnjačkim glasovima?

- Da BiH ima jednog predsjednika, onda bi to imalo logike. Ovako, kada imamo tri člana Predsjedništva BiH, što je sukladno Ustavu BiH, onda to nije dobro. Nije dobro ni za njega samoga jer, naprosto, nema jaku poziciju unutar hrvatskog naroda. Ne može otići u jednu pretežno hrvatsku općinu, počevši, recimo, od Kiseljaka i tamo imati neki utjecaj. Mislim da je to šteta i za njega i za Predsjedništvo, a na koncu i za Hrvate i čitavu BiH. Kada je već ovakova situacija, onda bi se Komšić trebao potruditi naći neki konsensuz s hrvatskim strankama i truditi se što više zastupati interes Hrvata, od jezika pa dalje.

Dobit Hrvata

HDZ BiH je sve ove činjenice iskoristio za jačanje secesionizma kod Hrvata. Je li u aktualnom trenutku treća federalna jedinica stvarno hrvatski interes ili su u pitanju interesi politike Dragana Čovića. Koliko to, uostalo, korespondira s interesima Milorada Dodika i njegovim težnjama za podjelom FBiH da bi probleme odmakao iz svog dvorišta?

- Kada je u pitanju Dodikova borba za hrvatski entitet, rekao bih može doći, ali i u Posavini. On kaže BiH (mora postojati, op. a.) dok mora, RS zauvijek. Lako je to govoriti kada je RS pola zemlje i praktično država za sebe. Zato on sada Hrvatima velikodušno nudi dvije ili tri njihove županije. Pa, Hrvati u Širokom Brijegu su uvijek i živjeli kao svojevrstan treći entitet. Nema što drugo tamo biti, kad tu žive 100 posto Hrvati. Po mojim saznanjima, apsolutna većina Hrvata u Hercegovini, a dobar dio njih i u Bosni, živi kao da je treći entitet već stvarnost. O svemu se može razgovarati. Ali, nitko nije točno rekao što je to. Koje su njegove prednosti, koji su njegovi nedostaci...

Danas je na sceni svrstavanje „za" ili „protiv" trećeg entiteta, što nije racionalno. Ima nekih ljudi koji su protiv bilo kakvih razgovora, ali i to nije korektno. Treba, dakle, znati što će time Hrvati dobiti i što će dobiti uopće BiH. Hoće li to Hrvate više podijeliti ili pomiriti. Hoće li to sve druge građane podijeliti ili pomiriti? Dalje, tko će izglasati treći entitet? Osim toga, sve to nije usporedivo sa RS, jer je to dio međunarodnog dogovora u Daytonu, koji, jasno, nije dobar. Treći entitet je pomalo metafora za političku neravnopravnost hrvatskog naroda u BiH i zato je to aktualno i vruće. To je, znate, razumljivo i psihološki.

U ratu su i neki Bošnjaci govorili: „Uzmi Alija, nek' je ko avlija"... Dakle, da se bude gospodar, pa gdje i kako bilo. Meni je žao da priča o trećem entitetu Hrvate odrođuje od ove zemlje. Nekim Hrvatima je to razlog da kažu da ovdje nemaju nacionalnih prava i onda se sele, što je najpogubnija posljedica ove teze. Činjenica jest da nemaju dovoljno političkih prava, što je sasvim nešto drugo. Pa sele se u Austriju ili Australiju gdje nemaju nikakva politička niti nacionalna prava, nego samo građanska, čega većina ljudi nije svjesna. Pa, ne mogu ni glasati. Istina, bitna su politička prava, ali nisu jedina. Postoje i vjerska i gospodarska i kulturna prava.

Koliko bi taj sindrom „avlije" u bh. politici u narednom periodu mogao biti dominantan u konačnom rješenju BiH. Mnogi iz svijeta upozoravaju da će se nešto s državom morati riješiti.

- Gledajte, što može jedna državna vlast u Banjoj Luci? Apsolutno ništa! Zato je i teško sve ovo urediti. FBiH i RS su, de facto, dvije neovisne države. U ovoj državi ne može postojati obična demokracija, mora biti kombinirana. Pogotovo Hrvati moraju imati neke mehanizme da se osjećaju da su politički faktor i da ih se ne može sutra preglasavati u bitnim pitanjima. Čest je slučaj da Hrvati gotovo ne mogu ništa odlučiti. Ne mogu zaštititi neka svoja nacionalna prava.


„Napredak" je u kulturi uradio više nego svi Hrvati u zapadnoj Europi

- „Napredak" je pokazao, i to je njegov najveći doprinos, kako se može njegovati vlastiti identitet i kultura, a da to nikome ne smeta. On je pokazao kako jedno malo društvo može puno učiniti. Mi smo u ovih dvadesetak godina organizirali više od 6.000 manifestacija, izdali više od 500 knjiga, organizirali 700 koncerata, više od 500 izložbi. Dali smo više od 2.000 stipendija i potpora. Nemate većeg kulturnog društva od „Napretka" u Europi.

Ovo ne govorim radi hvale, nego da se vidi kako ima pozitivnih primjera i kako je moguće i za Hrvate barem u kulturi napraviti puno. Da ovako rade i drugi. To je pokazatelj kako se može živjeti u BiH. No, ne treba zaboraviti da „Napredak", dakle, nije zamjena za politiku, vjeru, druge institucije. Kada nam govore da ne možemo živjeti kao Hrvati ističemo da je „Napredak" u kulturi uradio više nego svi Hrvati u zapadnoj Europi, za što je dovoljno pogledati našu web-stranicu.


Šalje se poruka da kardinal Puljić nema mjesta u Sarajevu

Kako komentirate najnoviju aferu oko deložacije kardinala Vinka Puljića?

- Vidite, ovdje nije kriv sud, koji provodi zakon, već oni koji su donijeli zakon. Naravno, sve ovo je ružno jer ispada da kardinal Puljić nema mjesta u Sarajevu i BiH. Ako mu se u srcu njegove zgrade oduzima jedan stan, to je onda karikatura i od života, i prava i vlasništva. To će imati negativan utjecaj i opet će to koristiti ovi da kažu kako je Hrvatima u BiH.

Zakon na osnovu kojeg se oduzima dio rezidencije kardinalu Vinku Puljiću podržali su i hrvatski političari. Nije korektno svaljivati na nekog drugog odgovornost. Beskrajno je pokvaren taj zakon da se mogu otkupiti nacionalizirane kuće i stanovi. To znači kao da ste 1993. godine primili izbjeglice u kuću i sada mu zakon daje pravo da otkupi dio vaše kuće.

Treba se pobrinuti za sve ljude, ali da se može otkupiti nečija kuća ili njen dio, jest nedopustivo i to je gora nepravda nego komunistička pljačka. Zašto bi trebalo zaustaviti realizaciju toga zakona jest i činjenica da je u njemu predviđeno da se bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova daju zamjenski stanovi kojih nigdje nema. Ovi otkupe, već su neki, nažalost, otkupili i u „Napretkovoj palači" i „Napretkovoj zadruzi" (sada „Sarajevo-osiguranje"), a nema obeštećenja niti zamjenskih stanova.

Ako Vlada i Parlament neće da promijene ovaj zakon, onda treba ići tužbom u Strasbourg.

dnevni avaz