Stotinu dana nakon ubojstva počinitelja zločina još nije stigla ruka pravde

Jozo Kafadar, ubojstvo, sahrana, Jozo Kafadar, Jozo Kafadar, ubojstvo, zenica, Jozo Kafadar, ubojstvo, Jozo Kafadar, ubojstvo

... ubijen (27. svibnja) povratnik, ugledni gospodarstvenik i dobročinitelj Jozo Kafadar (69), Hrvati Lašvanske doline i susjednog zeničkog kraja se pitaju tko i zašto je to učinio. Tko je “potpisnik”, a tko nalogodavac gnusnog zločina? Čekaju, nadaju se, traže…, a odgovora nema.

Stižu tek šture, suhoparne i neslužbene informacije kako “istraga ide u dobrom smjeru”, kako “istraga traje i bilo kakve informacije ne možemo davati” te kako se “obruč oko mogućih počinitelja steže”, piše Večernji list.

No, treba jasno reći kako je nemali broj Hrvata od prvoga dana sumnjao u uspješnost istrage i u privođenje licu pravde zločin(a)ca, nalogodav(a)ca. Jer, temeljili su takav pesimizam (?) na činjenicama da zločinci, ubojice i nalogodavci dvojice travničkih policajaca povratnika, petorice civila povratnika, zločinci koji su pokušali ubiti još trojicu travničkih policajaca, ubojice zamjenika ministra MUP-a Federacije BiH Joze Leutara, u predratno vrijeme načelnika Policijske uprave u Travniku, i niz drugih zločina počinjenih nad Hrvatima Travnika, ni nakon dugog niza godinama nisu otkriveni i njihove istražne dosjee već odavno je pokrila prašina.

Vjeru u pozitivni ishod istrage nisu imali ni neki viteški ugledni gospodarstvenici, prijatelji ubijenog Joze i njegovih sinova. To su, uostalom, na razne načine potvrdili i u srijedu kada je njih tridesetak, nakon što su to učinili i 11. lipnja, došli u Brajkoviće s nakanom još jednom odlučno stati uz svoje prijatelje, braću Kafadar. A tim posjetom, iako bez bilo kakvog službenog priopćenja, jasno i glasno su poručili pravosudnim i policijskim strukturama da odlučno traže i očekuju rješavanje ovog gnusnog zločina. Jer, rekli su, oni radom, zapošljavanjem, zakonskim obvezama koje redovito ispunjavaju i na taj način značajno sudjeluju u financiranju svih općinskih, županijskih, federalnih i državnih institucija, pa tako i pravosudnih i policijskih, s pravom traže i rezultate, a ne prazne obećavajuće priče.

U situaciji kada istraga ne daje rezultate, zar je onda čudo što se sve više ovom teškom zločinu daju i nacionalističko-zločinačke konotacije koje, bar kada su poslijeratni zločini nad Hrvatima travničkoga kraja u pitanju, nisu strane ni nepoznate. Naprotiv! Zar je onda čudo što se među Hrvatima na travničkom, ali i na širem srednjobosanskom području, provlači strah i pitanje: tko je sljedeći? Zar je čudo što se sve više među četiristotinjak povratnika u župu Brajkovići uvlači strah pa onda i razmišljanje i dilema: ostati ili otići? A kuda?

Zar je onda iznenađenje što su viteški gospodarstvenici odlučili, iako to još uvijek nisu i službeno priopćili, podržati istragu i nekim svojim metodama koje se nikako ne kose sa zakonskim odredbama. Kojim? Uskoro će i to javnosti obznaniti, rekli su.

Gospodarstvenici Viteza s čistim, ljudskim poštenim namjerama, već dva puta u mjesec dana dolaze u Brajkoviće podržavajući tako svoje prijatelje, braću Kafadar, ali i šaljući jasnu poruku nadležnim policijskim i pravosudnim tijelima. Ujedno, svojim dolascima daju i podršku u svakom pogledu i malobrojnim povratnicima i njihovom župniku fra Leonu Pendiću koji su ubojstvom Joze Kafadara izgubili ne samo susjeda i prijatelja, nego i poslodavca, dobročinitelja..., čovjeka koji je u Brajkovićima bio „sve i sva", kako se to zna reći.

A kada se, ako se, s podlom zločinačkom računicom ubija, onda su prvi na listi za odstrel ljudi s "imenom i prezimenom", kakav je, nedvojbeno, Jozo Kafadar bio.