Slučaj generala Šantića: Zataškavanje ratnog zločina preko 20 godina

Vlado Šantić, ubojstvo, optužnica, Duje Šantić, Vlado Šantić, ubojstvo, Vlado Šantić, Ljudski ostaci, Bihać, Atif Dudaković, Armija BiH, 5.korpus Armije BiH, Vlado Šantić, Grabež pored Bihaća, u hotelu »Sedra«, general Šantć, Vlado Šantić, dnk, Vlado Šantić, Bihać, Bihać, Vlado Šantić, tijelo, Vlado Šantić, Duje Šantić, struja, Duje Šantić, Vlado Šantić, nestanak, Vlado Šantić, Jozo Leutar, Vlado Šantić, Bihać, ubojstvo Šantića, general šantić, Vlado Šantić
Pa, zamislite što bi SAD učinio da mu nestane jedan general. Oni i danas traže svoje vojnike iz II. svjetskog rata.

Zbog njegove likvidacije, Federalna uprava policije 2014. godine dostavila je izvješće Županijskom sudu u Unsko-sanskoj županiji protiv bivšeg zapovjednika 502. brigade Armije BiH Hamdije Abdića, zvanog Tigar, i široj javnosti nepoznatih - Dede Karabegovića, Jasmira Topala, Ramiza Bajramovića, Ramiza Ružnića, Indijana Alibegovića, Envera Keranovića. Nije jasno kako je moguće da se ubojstvo generala Šantića ne tretira kao ratni zločin, već kao ubojstvo. Vjerovatno je nekome u Tužiteljstvu i FUP bilo normalno da je u to "mirnodopsko" vrijeme u Bihaću, u vrijeme najveće opsade grada, u slučaju u kojem su sudjelovala dva generala i desetke drugih vojnih osoba i svjedoka, ubijen general. Ni dan danas stvari se nisu pomakle sa mrtve točke ....

Podsjećamo, HVO u Bihaću zvanično je utemeljen 25. svibnja 1992.g., iako su u svim hrvatskim selima postojale organizirane „seoske straže" još od rujna 1991. g. Navedenog datuma formirana je 2. Hrvatsko-muslimanska brigada, pod zapovjedništvom Atifa Dudakovića. Šantić nakon što je prošao obuku u Centru za obuku u Kumrovcu kod generala Rose, već sa činom bojnika, u kolovozu 1992 g. došao je pješice u Bihać sa još 25-26 momaka preko RSK. Donijeli su i oružje i streljivo koliko su mogli ponijeti. Po dolasku postao je načelnik stožera te brigade.

U studenom 1992. godine, Šantić, u međuvremenu već promaknut, postigao je politički dogovor s predstavnicima Bošnjaka i izdvojio HVO formirajući GS HVO regije Bihać, sa vlastitom zonom odgovornosti u dužini od 42 kilometra, od Lohovskih brda preko V. Skočaja, Plješevice do V.Baljevca, tj. bivše zračne luke Željava.

U ljeto 1993. g. počela su previranja oko autonomije, te nakon smjene Drekovića i postavljanja Dudakovića za zapovjednika 5. korpusa (koji je prvu godinu rata proveo u postrojbama JNA, kao sudionik napada na Zadar, ličku općinu Lovinac, potom i na kninsko područje) dolazi do sukoba u Krajini. Šantić odlazi u Zagreb, a zapovjedništvo nad HVO Bihać, u njegovom odsustvu, preuzima Franjo Grgić.

Krajem rujna 1994. započinje najveća ofanziva Srba na Bihać, koja uglavnom ide preko zone odgovornosti HVO-a i do kraja studenog izgubili su znatan dio teritorija. Vlado Šantić ponovno dolazi u Bihać u prosincu 1994. s prvim zrakoplovom koji je došao u Ćoraliće. Stiže i streljivo koje je kronično nedostajalo, vraća nadu (za dvije bihaćke brigade 5. korpusa se navodei da je već do tada je u bijegu 1.200 ljudi). Dolaskom generala Šantića, stvari su se pokrenule. VP HVO-a ljude vadi doslovno iz mišjih rupa. Vrši reorganizaciju postrojbe, rastjeruje „korpusove" Hrvate koji se uvukli u zapovjedništva satnija, te do polovice veljače 1995. g. vraća sve crte obrane na stanje prije ofenzive.

Da se nešto sprema dalo se naslutiti 6. ožujka 1995. godine, dva dana prije ubojstva. Trebao je doći u Zagreb helikopterom sa vojnog aerodroma Ćoralići kod Cazina. Tog dana u helikopteru su za Zagreb krenuli Bernard Jurlina (bivši hrvatski konzul u Bihaću), Muhamed Zulić i Drago Lovrić. Četvrti je bio Šantić, ali mu pripadnici Armije BiH nisu dozvolili da uđe u helikopter. Postavlja se pitanje zašto izaslanstvo koja je otputovalo nikad nije obavijestilo ni hrvatsku vladu (koja ih je i poslala ), a ni obitelj o ovom događaju.

Kako je za Direkt.ba ispričao Duje Šantić, a prema priči Radovana Klepića, vozača generala Šantića, Hamdija Abdić Tigar je pijan upao u stožer HVO-a i razoružao stražu (ročnike). Zahtijevao je od generala Šantića da pođe sa njim na proslavu Dana žena!!!

Posljednji je put general Šantić viđen živ u hotelu Sedra kod Bihaća, na proslavi "Dana žena", odakle su ga odveli pripadnici Vojne policije 502. brigade Petog korpusa Armije BiH. Iako je Šantić iz hotela izveden naočigled tridesetak svjedoka, među kojima su bili bivši zapovjednik Petog korpusa Atif Dudaković i njegovi najbliži suradnici Hamdija Abdić Tigar, Aleksandar Mrenica, Bećir Sirovina i Mirsad Sejdić sa svojim pratiljama, nitko od nazočnih gostiju, krajiške vojne elite, kasnije nije znao, ili nije htio otkriti gdje je završio njihov ratni suborac. Tijelo zapovjednika bihaćkog HVO-a, i pored brojnih potraga, ni do danas nije pronađeno.

Podsjećamo, u Bihać je iz Sarajeva došla zajednička vojno-policijska komisija koja je formirana da bi se ispitale okolnosti dramatičnog nestanka generala Vlade Šantića. Komisiju su činili general ABiH Ramiz Šuvalić, Mersad Bilkić i Šaćir Arnautović kao predstavnici Armije BiH, Reuf Jahić, tadašnji pomoćnik za kriminalitet ministra policije RBiH Bakira Alispahića i časnici HVO-a Vinko Lučić, Ljubo Perić, Dragan Kraljević i Ante Damjanović. No, zbog otvorenih opstrukcija iz struktura vojne sigurnosti Petog korpusa istraga nije daleko odmakla, iako je cijeli Bihać svjedočio kako su vojni policajci pod komandom Hamdije Abdića Tigra divljali 8. ožujka.

Ovo je samo jedan od neriješenih slučajeva, valja podsjetiti i na ubojstvo doministra policije FBiH Joze Leutara, na kojega je 1999. godine u središtu Sarajeva izvršen atentat bombom postavljenom u službeni automobil, gdje su istražitelji svoj dio posla završili još 2000. godine.

I ovaj i još niz sličnih predmeta nalaze se ili su se nalazili (slučaj generala Šantića je preuzeo FUP) u ladicama Tužiteljstva Bosne i Hercegovine na "razmatranju".

Za sada je nedvojbeno jedino to da je general Šantić ubijen 1995. godine, a da njegovo tijelo nije nikada pronađeno.

F.S./Direkt.ba