Slaven Raguž: Pao je Sanader, pao je Gadafi, doći će i vrijeme ovim našima da se pokupe

HDZ 1990, Slaven Raguž, Slaven Raguž, HDZ 1990, HDZ 1990, dnevni list, Slaven Raguž, Slaven Raguž, HDZ 1990, Slaven Raguž, Slaven Raguž, snijeg, Mostar, Slaven Raguž, HDZ 1990, Slaven Raguž, Mostar, FBIH, BIH

Razgovarali smo o  trenutnoj političkoj situaciji sa Salevnom, pa evo što on kaže:

Evo kao prvo kako ocjenjujete stanje u Mostaru. Do kada će glavni grad Hercegovine biti talac politike koja se očito vodi iz Sarajeva?

Ne bih se složio da je Mostar talac politike vođene iz Sarajeva. To je samo dio istine. Mostar je godinama talac politike osobnih i partijskih interesa, a taj vid politike se ne vodi samo u Sarajevu. Ako retrospektivno gledamo unatrag desetak godina, jedina konstanta je status Mostara kao taoca, samo se „otmičari" mijenjaju. Prvo smo bili taocima općinskih načelnika koji su vladali gradom kao feudalci privatnim feudima, pa onda OHR-a koji je trenirao, a i dandanas trenira, ali smanjenim intenzitetom, nekakvo političko pravno eksperimentiranje koje je otvorilo vrata kaosu koji danas vlada gradom. Danas je u Mostaru stanje loše, sa tendencijom na gore. Nemamo vijeća, nemamo budžeta, velika je zagonetka što će se dogoditi nakon Nove godine. Trenutno je Mostar postao taocem političke oligarhije iz mostarskog SDA. Oni ne znaju što žele, ali vrlo dobro znaju što ne žele, a to je bilo kakav prijedlog koji dolazi sa „druge" strane. Ovakvo stanje će potrajati dok god oni ne budu načistu kako iz svega ovoga profitirati. U međuvremenu, koriste standardni recept: posij strah kod običnih ljudi i upri prstom koga treba za to kriviti.

Prije nekoliko dana imali ste otvorenu polemiku sa predstavnicima Bošnjačkog naroda u medijima. Kako je moguće da se ti ljudi i dan danas smatraju nekakvim žrtvama u Mostaru s obzirom da činjenice govore da su Hrvati ti koji su žrtve?

Ne radi se tu o polemici, jer polemika po svome značenju podrazumijeva sukobljavanje različitih stavova, koji su utemeljeni na opipljivim argumentima. Bošnjačka politička elita u Mostaru inzistira na paušalnim i ničim utemeljenim izjavama, dok sam ja sa svoje strane ponudio brojčano utemeljene činjenice, zajedno sa izvorom podataka gdje se te brojke mogu provjeriti. Ne može bošnjačka elita u Mostaru govoriti o ugroženosti, nekakvom etničkom čišćenju, genocidu i dr. na paušalnoj osnovi, bez brojčano i statistički potkrijepljenih podataka. Oni govore da se u Mostaru dogodilo etničko čišćenje Bošnjaka, a npr. u statističkim podacima Federalnog ministarstva raseljenih i izbjeglih osoba stoji podatak kako je najveći procent povratka raseljenih i izbjeglih na razini cijele BiH, baš u „genocidnom" zapadnom Mostaru. S druge strane „ugroženi" istočni dio po tom istom procentu, nogometnim rječnikom, debelo drži dno tablice. Zašto se u Mostaru može dogoditi da se na tzv. zapadnoj strani može u gradsko vijeće izabrati nehrvat, a u tzv. istočnoj nema teorije da se izabere nebošnjak? Što se tiče drugog dijela pitanja, ne bih olako licitirao sa pojmom „žrtve", jer bi se moralo vrlo jasno definirati kontekst unutar kojeg bi se koristio taj pojam. Hrvati nisu nikakve žrtve. Da su Hrvati žrtve, bili bi svi Hrvati žrtve u ovom gradu, a dovoljno je samo zaći gradom i vidjeti tko ima najveće kuće u gradu, tko vozi najskuplja auta, tko baca učenike na ulicu kako bi prisvojio školske zgrade za partikularne potrebe, itd. U Mostaru su Mostarci najveće žrtve.

Kako je moguće rasplesti ovaj čvor zvani Mostar, te omogućiti građanima da ostvare svoje ustavno pravo da biraju i da budu birani.

Trenutno ne vidim nikakvo rješenje na vidiku. U razgovorima koje zadnjih par mjeseci vodimo u OHR-u predlagao sam dva rješenja. Prvo je da OHR da rješenje ovog problema, budući da je OHR glavni i odgovorni urednik ovog kaosa slijedom nametanja diskriminatorskih izmjena Ustava i izbornog zakona. Ne treba biti nešto iznadprosječno pametan pa zaključiti da „domaće snage" neće naći rješenje, jer naprosto za to nije postojala volja niti prije dvije godine kad je ustavni sud donio svoju Odluku, a ne postoji ni danas. Iz OHR-a su izričito rekli da neće nametati nikakva rješenja. Drugi moj prijedlog uzima u obzir već spomenutu činjenicu da smo taoci mostarskog SDA slijedom njihovog nesudjelovanja u razgovorima i njihovog inzistiranja na radikalizaciji stanja u gradu. Prijedlog je da se pitanje Mostara stavi na dnevni red Parlamenta BiH, budući da se u svakom slučaju svako rješenje s kojim bi se izbori mogli održati u Mostaru mora usvojiti na Parlamentu. Trenutno je na čelu Parlamenta Hrvat, tako da bi mogli tu točku staviti na dnevni red i dići problem Mostara na jednu višu razinu, gdje SDA ne bi mogla izbjegavati odgovornost sudjelovanja u razgovorima.

Može li Mostar biti primjer na kome će se konačno iskazati Hrvatsko jedinstvo, t.j da li je moguć zajednički nastup svih Hrvatskih stranaka na idućim izborima, naravno ukoliko ih uopće i bude?

Nastup na izborima sa stanovišta hrvatskih nacionalnih interesa će ovisiti o izbornim pravilima na osnovu kojih će se izbori održavati. Tko zna, možda pravila budu takva da će biti poželjno izaći na izbore sa više lista. Međutim, tu ja vidim jedan suštinski problem nas Hrvata u BiH, a to je nepostojanje jedne dugoročne nacionalne strategije i načela koja se svi moramo pridržavati. Izvrstan trenutak za definiranje neke strategije je bio prije dvije godine kada je, nakon nelegitimno izabranog člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, protuustavno nametnut predsjednik Federacije. Umjesto da se iskoristi dizanje nacionalnih osjećaja iz nekog bunta, po tko zna koji put su politički predstavnici Hrvata ćorcima prijetili suprotnoj strani. Površno i, usudim se reći priglupo, je re-institucionaliziran HNS koji je, umjesto da postane vrhovno političko tijelo Hrvata u BiH, postala je niškorisna institucija koja šalje priopćenja. Ne znam sjećate li se kada sam prije zasjedanja ovog HNS-a rekao da će na ovakav način koncipiran HNS postati „papirnata revolucija" i da će se sve svesti samo na par priopćenja. Gdje su sada oni koji su me tada napadali? Najbolju izjavu je dao prof. Marko Tokić na tadašnjem zasjedanju HNS-a: nisu nama problem oni koji su nas izdali, nego oni tu među vama koji će nas tek izdati.

Ni u FBiH nije stanje nimalo bolje. Predsjednik Vlade ne može smijeniti članove svog kabineta, niti oni mogu smijeniti njega? Postoji li tko u ovoj državi da presječe tu sapunicu?

Ja se bojim da sve ovo nije samo igrokaz za javnost koji će potrajati do 2014. Ilegalno izabranoj vladi je potreban alibi za neznanje i prikrivanje protuzakonitih radnji koje su za mandata uradili. Cijela ova lakrdija oko rekonstrukcije im je Bogom dani paravan za sve ovo. Puste par testnih balona o tobožnjoj svađi u javnost, a iza kulisa nastavljaju po starim i ustaljenim običajima. Kako drugačije pojasniti da se tijekom cijelog ovog cirkusa i tobožnje svađe dvaju polova unutar vlade, telefonski jednoglasno donose odluke o trošenju novca iz namjenskih sredstava i tekućih rezervi. S druge strane imamo političke predstavnike Hrvata koji svako malo izlaze sa novijim datumom „rekonstrukcije" Vlade, uzdajući se u dobru volju SDP-a, koji i dandanas kad god je neko za Hrvate bitno pitanje na dnevnom redu najednom skine svoj kozmetički „građanski" veo i pokaže ono svoje istinsko fundamentalističko lice. Damir Hadžić je skinuo s dnevnog reda Vijeća ministara temu hrvatskog tv kanala, a na inzistiranje Zlatka Lagumdžije je iz Parlamenta povučen prijedlog rješenja po odluci „Sejdić-Finci", na način instituiranja treće izborne jedinice. U biti da dokažem očiglednu licemjernost SDP-a, dovoljno je samo reći: Zukan Helez. Međutim, trenutno se ne smije po medijima govoriti išta kontra SDP-a ili, ne daj Bože, Nermina Nikšića jer dok god ne dođe do „rekonstrukcije" u njegovim su rukama nadzorni i upravni odbori javnih poduzeća, prije svega EPHZHB i HT-a Mostar, jer u tim odborima leže „hrvatski nacionalni interesi". Na žalost, ja SDP-u ne vjerujem i nemam povjerenja u njih ni kad darove nose. Možda sam u krivu, ali ja mislim da će ovakvo stanje potrajati do sljedećih općih izbora.

Tko je po Vama glavni krivac za ovo stanje zbog koga najviše pate sami građani u Federaciji?

Glavni krivac je Zlatko Lagumdžija koji je sa svojom fundamentalističkom politikom doveo do stanja u zemlji kakvo jeste, a najveći sukrivac je Valentin Inzko koji mu je cijelo vrijeme za to držao svijeću svojom odlukom o suspendiranju Odluke SIP-a. Vidite tu, kad je na štetu Hrvata, OHR može nametnuti rješenje, a kad je Mostar u pitanju „domaće snage moraju preuzeti odgovornost".

Svjedoci smo nepotizma u organima vlasti, trošenja narodnog novca za samoreklamiranje, primanje stranačkih poslušnika u javna poduzeća bez natječaja. Da li će i kada vinovnici tih malverzacija odgovarati pred sudom za sve ovo što godinama protuzakonito čine?

Na žalost, to je najveći dokaz u kakvoj lakrdiji od države živimo. Gdje to na svijetu postoji stranka osuđena za terorizam, financijske malverzacije, kupovinu glasova i malverzacije na izborima, a ona je i dalje sastavni dio i zakonodavne i izvršne vlasti. Naravno, o Lijanovićima je riječ. Međutim, Lijanovići su samo paradigma cijelog sustava, svi su oni Lijanovići, samo je pitanje kada će se smjeti o tome glasno govoriti. Na primjer, GO Mostar HDZ1990, u kojem sam ja, je slao kaznene prijave, priopćenja za javnost sa javno objavljenim dokumentima, pisma institucijama kada se radilo o netransparentnom trošenju namjenskih sredstava iz fonda za zaštitu i spašavanje, od strane FUCZ, gdje su uključeni ne samo Lijanovići, nego i Nermin Nikšić, dakle SDP, a i Alija Tihić, dakle SDA. Apsolutno nitko nije prstom makao, niti od mjerodavnih institucija, a ni od političkih predstavnika Hrvata u njima. Slično se radi po svim institucijama, gdje opet možemo naći argument alibija za jedno od prethodnih pitanja o kojima smo raspravljali. Jedina nam je utjeha da ničija nije do zore. Pao je Sanader, pao je Gadafi, doći će i vrijeme ovim našima da se pokupe.

Možete li za kraj prokomentirati što nas očekuje u narednoj godini, hoće li biti makar malo bolja od prethodne?

Ne može nikako biti gora. Može nam biti isto ili bolje, jer gore od ovog ne može. Ako ništa drugo, prošle godine Zrinjskog nije bilo ni u Europi, a ove godine, uz malo znanja i borbenosti ne samo da nam se Europa smiješi, nego možemo otići i koju stepenicu više, a to ne smijem spomenuti da ne ureknem. Prema tome, bit će bolje!

hercegovina.info