Slaven Raguž: Komšićeva kandidatura je očigledno silovanje sustava

... govorio je za Grude.com o ove četiri godine stranke kao i budućnosti „Republikanaca". Dotaknuo se i tema važnih za sve narode u BiH.
Raguž: Sarajevo više strahuje od Hrvata i HNS-a, nego od 'Askera' i selefija na koje se upozorava

Četiri godine teku od osnivanja Hrvatske republikanske stranke. Što se značajno dogodilo za stranku u ove četiri godine?

Raguž: Naša intencija svojedobno je bila formirati neovisnu listu za HNŽ i ZHŽ, no kada smo proučili zakon i vidjeli koliko sredstava je potrebno za neovisnu listu, a koliko za stranku, odlučili smo se za ovu drugu opciju, jer je uvelike jeftinija. U razdoblju od 4 godine pristupilo nam je dosta članova ne samo iz ove dvije županije nego i iz HBŽ-a i Središnje Bosne, mladih ljudi razočaranih u politiku uvijek istih, a spremnih se uhvatiti u koštac s takvima, tako da danas imamo organizacijske jedinice u svim županijama gdje žive Hrvati. Cilj nam je bio ući u HNS, kako bismo imali utjecaja na politiku hrvatskoga naroda u BiH na općenitoj razini, što smo i uspjeli. Isprofilirali smo se kao alternativa svim dosadašnjim politikama koje su vodile i vode hrvatski narod. To vidim kao naš najveći uspjeh.

Primjetno je da su Republikanci iznimno kritični prema rušenju prava Hrvata na državnoj i federalnoj razini, dok na lokalnoj i županijskoj razini kritizirate one iz reda hrvatskog naroda koji, prema vama, nisu donijeli nikakvu dobrobit, naprotiv. Možemo li reći da se glas Republikanaca kao jedne konstruktivne oporbe čuje i na višoj, ali i na nižim razinama?

Raguž: Baš to! Tko iole poznaje hrvatsku politiku u BiH vrlo jasno zna kako nema velikih ideoloških, ali i praktičnih razlika između ove ili one stranke s hrvatskim predznakom. Imate HDZ BiH koji je posljednjih godina upotpunio i usavršio svoj karakter ideoloških nasljednika bivše komunističke partije i imate tzv. oporbu poput HDZ-a 1990 i sličnih koji su samo njihova loša kopija. Prvi su usavršili društvo korupcije, nepotizma i politike vođene osobnim interesima, a ovi drugi imaju za cilj samo zauzeti njihovo mjesto kako bi nastavili djelovati po istim načelima, gradeći svoju politiku, ne na konstruktivnim prijedlozima, nego na blaćenju drugih, zaboravljajući da su oni svojedobno bili na vlasti i radili iste i gore stvari od njih. Hrvatima je potrebna katarza, novi početak, osobito nakon čina generala Praljka u Haagu. Nositelji te katarze mogu biti isključivo novi ljudi, vođeni domoljubnim idealima i idealima za dobro svakog čovjeka, a ne samo rodbinsko i partijski probrane elite.

Čitali smo nedavno jedno vaše kritičko zapažanje o Askerima, a ubrzo je "Večernji list" objavio kako se i Muamer Topalović, ubojica troje Anđelića kod Konjica, družio s Askerima, boravio u njihovim prostorijama... S obzirom da svako malo imamo neke radikalne elemente u ovoj zemlji, mogu li Askeri postati novi ozbiljan problem za sigurnost građana BiH?

Raguž: Ne da mogu, nego oni već jesu ozbiljan problem. Ovo nisu moje riječi, nego službeni stav Ministarstva sigurnosti koje je nedavno objavilo „Informaciju o udrugama i pojedincima koji su sigurnosna prijetnja za BiH", a sačinjenu od strane policijsko obavještajnih agencija. Tamo se ne spominju samo Askeri, nego i Zelene beretke iz Cazina, selefijske udruge, kao i Ravnogorski pokret „Čast otadžbine" i sl. Sudeći po sarajevskim medijima, najveća opasnost po BiH dolazi od Hrvata i HNS-a, a ovo izvješće ne spominje niti jednu udrugu ili pojedinca koji bi dolazio iz hrvatskog naroda. Ovdje vidim problem u činjenici kako su sve ove udruge iz izvješća ministarstva vrlo bliske političkim vrhovima srpske i bošnjačke elite. Nije to problem neke sigurnosne prirode, jer kako ta elita nije vidjela ni prošlog rata, ne bi vidjela ni nekog eventualno budućeg, nego stvar iskrenosti namjera kada je budućnost i sami koncept funkcioniranja BiH u pitanju. Svi se tobože zalažu s EU vrijednosti, NATO i druge integracije, a ne samo da se druže s paramilitarnim organizacijama nego ih podržavaju. Nema boljeg dokaza od ovog izvješća Ministarstva sigurnosti o tome tko se uistinu zalaže za europske vrijednosti, a tko djeluje s figom u džepu.

Milorad Dodik smatra da se država ako ne funkcionira mora razići, Dragan Čović je pokušava približiti Europi i EU jer onda bi Hrvati kao konstitutivan narod bili zaštićeniji, a čini se da Bakir Izetbegović najviše želi da stvari ostanu ovakve kakve jesu, da Bošnjaci zadrže dominaciju. Vjerujete li da će njegovim odlaskom iz Predsjedništva, što bi mogao biti i njegov politički kraj, zapuhati neki novi vjetrovi, barem što se tiče jednakopravnosti naroda i europske perspektive u BiH?

Raguž: U suštini sva trojica se slažu u tome da stvari ostanu kakve jesu. Politika koju personificiraju sva trojica vodi ovu državu ne godinama, nego desetljećima i je li se išta promijenilo osim njihovog životnog standarda i standarda političkih elita koje predstavljaju? Izetbegovića zanima isključivo njegov status i osobna dobrobit. Sebe smatra modernom verzijom bosanskog vezira kojem bi se mase morale maltene klanjati. Njegovu nadobudnost i intelektualnu ograničenost ova druga dvojica vrlo vješto nadopunjavaju svojom, na prvi pogled, strateški nacionalno osviještenom politikom kao reakcijom na Izetbegovićev neootomanizam, ali u biti se radi o jednostavnom komplementarnom nadopunjavanju sve trojice u cilju održavanja statusa quo. BiH je postala društvo i sustav po mjeri političkih elita koje godinama i desetljećima vladaju njom. Da postoji iskrene volje za promjenama za opće dobro, davno bi do promjena došlo. Problem je samo što običan narod plaća najveću cijenu, a kad se o tome govori, onda se mora spomenuti kako Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivni narod plaćaju daleko najveću cijenu.

Može li se Željku Komšiću pomoći? Tu mislimo prije svega na političku pomoć od strane Bošnjaka koji su ga birali za šefa države u dva navrata, ali osvrnite se i na neku drugu pomoć jer očito čovjek, koji govori da drži mitraljez prema Hrvatima nedavno kod Hadžifejzovića u emisiji, ima neki poremećaj.

Raguž: Ne pati samo on od tog „poremećaja", nego cijela ta politika koju on predstavlja, a ne dolazi samo iz te njegove stranke, nego i iz drugih stranaka, uvjetno rečeno, bosanske ljevice. Uvjetno rečeno, jer ja odavno govorim da su oni veći radikali i bošnjački desničari od uvjetno desnih bošnjačkih stranaka. Ti ljudi žive u nekom svom paralelnom učahurenom svijetu punom pogrešnih predrasuda i unaprijed kreiranih dogmi, zatvoreni u okvire sarajevske čaršije, ne poznaju i ne žele upoznati drugoga, a kamoli razumjeti kulturološke i životne navike drugoga. Oni se smatraju ultimativnim vlasnicima istine i tkogod ne prihvaća njihovu istinu, fašist je i neprijatelj.
Na samu Komšićevu kandidaturu ja gledam dvojako. S jedne strane bih volio kada bi se kandidirao za člana Predsjedništva. Njegova kandidatura je očigledno silovanje sustava i dokaz kako ovakav koncept BiH kakav je danas nema budućnosti, što bi nas sve moralo natjerati da pokrenemo raspravu o tome. S druge strane, njegova kandidatura bi bila od goleme pomoći aktualnim političkim legitimnim predstavnicima Hrvata u BiH. Naime, u zadnje četiri godine hrvatski legitimni predstavnici obnašaju više funkcija nego, mislim, ikada u povijesti BiH. S druge strane, običnom čovjeku Hrvatu nikada nije bilo gore. Uzmite samo primjer pravosuđa. Hrvati su po vertikali na svim vodećim pozicijama, a nikada više optužnica protiv branitelja i zapovjednika HVO-a. Bez Komšićeve kandidature aktualna politička hrvatska oligarhija ne bi imala apsolutno nijedan predizborni argument. Praktično, morali bi ići s istom kampanjom kao i prije četiri godine. Komšić sa svojom kandidaturom u biti radi medvjeđu uslugu onima protiv kojih se tobože krvnički bori.

Hoće li Hrvatska republikanska stranka biti uz HNS na izborima, ili će na određen način biti soliranja? Postoje li već neki stavovi?

Raguž: Hrvatska republikanska stranka ide samostalno u svim izbornim jedinicama gdje je upitna vrijednost ijednog hrvatskog glasa. Kada je na HNS-u bila rasprava o nastupu na izborima, mi smo definirali dva uvjeta, a to su da nećemo ulaziti u bilo kakve izborne aranžmane s bilo kojim političkim subjektom koji je imao dodirnih točaka s Platformom i Alijansom. Drugi uvjet je da cilj političkog djelovanja ne bude zauzeti pozicije vlasti umjesto nekoga kako bi se nastavilo po istim koruptivno-nepotističkim metodama djelovanja svojih prethodnika. Ovo dvoje smatramo minimumom ako se želi mijenjati društvo za opće dobro i dobro svakog čovjeka pojedinačno. Oba prijedloga su glatko odbijena. To su razlozi našeg samostalnog izlaska na izbore. Nije to nikakvo soliranje, nego načelna politika. Najjednostavnije bi nam bilo stati na listu HNS-a, uzeti siguran mandat, što kompenzacijski, što direktni, eventualno poslije neku izvršnu poziciju. Ponavljam, nama Hrvatima je potrebna katarza i novi početak, a to znači odmak od politike čija je jedina svrha kadrovsko pozicioniranje, a ne rad. Što se tiče soliranja, bitno je da se poslije izbora poštuje zajedništvo pod okriljem HNS-a.

Evo na kraju, ako se dogodi rješavanje Izbornog zakona i da se Hrvatima prestane nametati volja mnogobrojnijeg naroda, hoćete li tražiti rekonstrukciju HNS-a i što je po vama ključno promijeniti unutar krovne organizacije hrvatskog naroda u BiH?

Raguž: Nadam se da ćemo doći u tu situaciju kada ćemo moći razgovarati o političkom djelovanju bez strahovanja od bilo čijeg nametanja, no razumijevajući društveno-političke odnose u BiH, teško da će se to dogoditi, osim u slučaju nametanja međunarodne zajednice. Što se tiče reforme HNS-a, mi smo još 2014. izradili dokument prijedloga reformi ove institucije na način funkcioniranja tzv. „Narodnog parlamenta", poput Parlamenta otočja Alanda u Finskoj. No, ono što je ključno jeste da se HNS poštuje kao krovna institucija hrvatskoga naroda, što danas nije slučaj, bez obzira na sami rad. Imate s jedne strane hrvatske ministre i predstavnike u izvršnoj vlasti koji uopće ne sudjeluju i ne uzimaju u obzir, primjerice, rad Glavnog vijeća ili prijedloge upućene s razine Predsjedništva. S druge strane imate ove druge, tzv. oporbu, koja na sjednicama Predsjedništva zastupa jedne, a čim sjednica završi, u medijima izjavljuju i zastupaju dijametralno suprotne stavove. Dakle, ključna je promjena percepcije HNS-a, odnosno, da se HNS kao institucija poštuje i na osnovu odluka te institucije djeluje, a ne da se njome služi u političko predizborne svrhe.

Grude.com