Senad Avdić: Mi smo izgubljen slučaj, država bez društva

Je li u vrhu svih ovdašnjih problema buduća konstitucija vlasti?

Jeste, naravno. Ništa preče nema niti smije biti od uspostave, izbornom voljom građana, odabrane vlasti. Tako se identificira adresa na koju se građani, kad im god nešto zapne, mogu obratiti, tražiti pomoć, na kraju je, ne bude li valjala, rušiti.

Govorimo o vlasti kao servisu građana, a ne o amorfnoj, neidentificiranoj, otuđenoj strukturi kojoj se treba moliti i koju treba korumpirati za svaku, pa i najmanju sitnicu koja građaninu po prirodi pripada.

Inercijom i logikom rezultata posljednjih izbora, vlast je, za sada, konstituirana jedino u Sarajevskom kantonu. Formirale su je dvije pobjedničke stranke, jedna, navodno građanska - Socijademokratska partija Bosne i Hercegovine, i druga, ništa manje navodno, nacionalna - Stranka demokratske akcije. Takav aranžman, i dalje navodno, nije matematički, nego je ko biva, „programski". Odlično.

Za šta su glasali birači, odnosno koga su birali u Kantonu Sarajevo, kakve su vrijednosti tražili, kakav sistem priželjkivali? Pretpostaviti je kako se pri vrhu prioriteta koji su opredjeljivali građane nalazila osobna sigurnost, borba za goli život, minimum socijalnih potreba, ... i još popratni spektar građanskih i ljudskih prava. Dakle, glasali su za efikasnu, vjerodostojnu, odgovornu, kompetentnu vlast.

Ko je građanima Kantona Sarajevo sve to skupa uskraćivao u godinama prije posljednjih izbora? Recentna, dugogodišnja, ozloglašena kleptokratska vlast koja je u posljednjih dvadeset godina u svakoj sarajevskoj vlasti učestvovala, odlučivala, o svakom ozbiljnijem pitanju, životu i smrti, deložacijama, useljenjima, cijenama struje, vode, hljeba, zraka. To znači Stranka demokratske akcije, SDP-ov koalicioni partner koja sa šest ministara u najnovijem demokratskom izvršnom poretku u Sarajevskom kantonu drži bezmalo polovinu vlasti na kantonalnom nivou.

Za koga su građani Sarajevskog kantona glasali glasajući za promjene? Za nekakvog uvehlog premijera Fikreta Mušića, rashodovanog lokalnog SDP-ovskog činovnika (umalo ne rekoh potrčka, ali to je već gerontološki neprimjereno reći za osobu u poznoj životnoj dobi) koji je po zanimanju „politolog", dakle ni u šta se ne razumije, ali se, po prirodi vokacije, u sve može nekompetentno petljati.

Glasajući za elementarnu sigurnost svoje obitelji, djece na ulici i u školi, tramvaju, na ulici, kome su sarajevski birači dali mandat u ruke? Ministru policije, profesoru doktoru Muhamedu Budimliću, koji je, piše u oficijelnoj SDP-ovskoj preporuci, doktorirao „na aktuelnoj temi - maloljetničkoj delikvenciji". Što je, odmah se osjetilo, znatno olakšalo bezbjedno putovanje tramvajem građanima koje su prošle nedjelje, ni krive ni dužne, izrešetali maloljetnici, ona „ciljna grupa" na kojoj je ministar Budimlić doktorirao.

Potpuno je nevažno, što ne mora značiti da je irelevantno, to što je Budimlić imenovan ministrom na preporuku svog bliskog rodbinskog kadrovika, potpredsjednika SDP-a Damira Hadžića (hoće li više ta tužilačka struktura ikada napisati ili otpisati optužnicu protiv tog malog, ali ne i bezazlenog općinskog đilkoša?!) Socijaldemokratska partija BiH je Hadžićevog srodnika Budimlića metnula za ministra policije Sarajevskog kantona, na posao koji je sasvim solidno prethodnih godina obnašao kao kadar SDA Željko Mijatović; ne znam je li Mijatović ikada i na kojoj „osjetljivoj" temi doktorirao, ali znam da je policajac od glave do pete i da ima više policijskog profesionalnog iskustva u peti nego doktor „maloljetničke delikvencije" Budimlić u glavi.

Treba li ikoga čuditi taj negativni kadrovski dijapazon? Možda treba, ali samo za teško poremećene SDP-ovske fanatike.

Prije deset godina, bit će da je toliko od tada prošlo, Kantonalna skupština Sarajevo imala je jedinstvenu, nikada ponovljenu mogućnost - da izaberu policijskog komesara između dva najbolja policajca u državi, a može biti i u regiji: Munira Alibabića Munje i Zlatka Miletića. I šta mislite koga su odabrali? Ohrndalog, ubuđalog komunističkog drota Tomu Jurića, koji čim dođe na posao u propisno elegantnoj uniformi zaspi i ne probudi se dok mu ne dođe smjena.

Naravno da funkcioniranje pravne države, reformi i harmonizaciji, s jedne strane represivnog, a sa druge pravosudnog sustava, podrazumijeva ozbiljne intervencije, temeljit i koordiniran rad: e pa tu će ministru policije „doktoru za maloljetnike" Budimliću pomoći ministrica pravosuđa, izvjesna Dijana Tabori, lansirana u pravosudni sistem izravno iz kabineta Željka Komšića, koja nikakve ni teorijske niu praktične veze sa pravosuđem nema; tako male Đokice iz pobjedničke stranke (SDP-a) zamišljaju uspostavu vlasti - na strateškim mjestima naši ljudi, muž od moje mi rodice, žena od mog najboljeg havera, savjetnik od moga dobrog jarana...

 

Ako su model i tehnike formiranja vlasti u Sarajevskom kantonu pionirski „urnek" koji Socijademokratska partija BiH nudi na „bazi Platorme" za sve ostale razine vlasti, dabogda nikada ne bilo ni vlasti ni Platforme! Smisao vlasti, koji je na sarajevskom mikroprimjeru manifestirao SDP BiH, samo je jedan; vlast po svaku cijenu! Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, ne uklapa se u Lagumdžijin „new deal" jerbo je, kažu, kriminalac. Što, uopće nije sporno: najveći kriminal Čović je počinio dok je bio federalni ministar finansija omogućivši višemilionske carinske prevare tvrtki Lijanović, a Lijanovići su, svi odreda, potpisali Platformu SDP-a kojom se najavljuje, uz ostalo, beskompromisan obračun sa korupcijom, državnim kriminalom, privatizacijskim podvalama.

Čitavu ovu nedjelju Parlamentarna skupština Vijeća Evrope bavi se isključivo Balkanom, odnosno bivšim jugoslovenskim republikama, usvaja rezolucije, donosi preporuke, formira povjerenstva. Evropski komesar za Hrvatsku Hans Swoboda ovih je dana kazao kako je nerealno očekivati da Hrvatska uđe u Evropsku uniju prije 2013. godine - do tada će, nada se on, uskladiti svoj pravni sistem sa općeprihvaćenim evropskim standardima.

Jasna je i evropska dijagnoza za Srbiju: neće mrdnuti nigdje dok ne pohvata zločinački dvojac Ratko Mladić-Goran Hadžić, te dok Šešeljevi pravni savjetnici ne prestanu zlostavljati svjedoke i slati horde radikalskih pravdoljubaca da svjedocima „na sebi svojstven način" promijene iskaze.

I oko Kosova se moderna Evropa većinski dogovorila - ne može na „Starom kontinentu" egzistirati država na čijem su čelu banditi, zločinci, desperadosi... Dio toga se odnosi i na Crnu Goru.

Šta je evropska dijagnoza za Bosnu i Hercegovinu? Sve pomalo od pobrojanog, ali u osnovi ništa konkretno. Mi smo „izgubljen slučaj", nedostojan ozbiljnih rasprava i dijagnosticiranja, isključeni smo iz bilo kakve seriozne, kritičke recepcije modernog evrpskog poretka..

Problem Bosne i Hercegovine nije jednoznačan, jednosmjeran: vlast-opzicija, nacionalno-građansko, lijevo-desno: naš je problem strukturalni, dakle neuhvatljiv za bilo kakvo konzistentno, pragmatično „promatranje". Problem Bosne i Hercegovine je doslovno sve!

Piše: Senad Avdić; Slobodna Bosna