Razdvojio ih rat: Otac i kći iz Sarajeva se našli nakon 30 godina

Bilo je to početkom devedesetih. Mirko Medić vozio je autobus gradskog prijevoza u Sarajevu kada mu je na vrata došla kći Karmela da ga pozdravi i zatraži nešto novca za knjige i bojice koje su joj trebale za školu. Išla je u treći razred osnovne škole. Živjela je s majkom na Ilidži, piše Večernji list.

Mirko joj je dao novac i tražio da vrati ostatak, budući da joj je majka bila sklona alkoholu.

Za nekoliko minuta Karmela se vratila s knjigom i bojicama, a ostatak je dobila da sebi kupi neki slatkiš.

– Dao sam joj novac strahujući da ga možda neće potrošiti za ono zbog čega je došla, odnosno da će joj ga uzeti majka, ali kako me je poslušala i ubrzo se vratila s knjigama i bojicama, ostatak sam joj ostavio da kupi sebi nešto što joj se sviđa. Slatkiš ili nešto slično, prisjeća se Mirko.

Rastali su se ni ne sluteći da je to posljednji put, odnosno da će vrlo brzo iza toga dobiti jako loše vijesti. Ratna događanja u Sarajevu su se pogoršala.

Mirko se priključio HVO-u i bio na terenu svaki dan, Karmela je s majkom rat provela na Ilidži. Nakon nekoliko godina Mirko prelazi u Hrvatsku vojsku, Peto zborno područje Rijeka, gdje postaje vozač zapovjedništva.

Karmela je zajedno s majkom uspjela izbjeći u Srbiju, nakon što su Srbi morali napustiti Ilidžu. Sve to vrijeme Mirko i Karmela nemaju kontakt.

Mirko je pokušavao preko raznih veza saznati što je s njom, međutim bezuspješno.

Svaki pokušaj je završavao isto. Nitko ništa nije znao, kaže Mirko. Po završetku rata vratio se u Sarajevo. Kontaktira s policijom, prijateljima koji su poznavali Karmelu i njezinu majku, bivšim susjedima. Nitko nije znao gdje su. A onda je jedan susjed izrekao ono čega se Mirko pribojavao.

– Ma, mala ti je poginula tu na Ilidži. Bile su to riječi koje su Mirku odzvanjale.

Nije htio u njih vjerovati, međutim nikakvih drugih informacija nije bilo.

– S jedne strane bilo mi je teško povjerovati u to da je Karmela izgubila život na Ilidži, a onda, razmišljajući o toj rečenici, shvatio sam da to i nije nemoguće. Svakomu tko zna kako je bilo u Sarajevu tih godina, koje su se strahote događale, koliko je djece poginulo odlazeći po vodu ili nešto hrane, ta rečenica bi bila logična, kaže Mirko.

Godinama se u sebi lomio. Jedan dio njega povjerovao je informaciji da Karmela više nije živa, dok je onaj očinski instinkt govorio da ona još negdje diše.

Po završetku rata u Hrvatskoj, Mirko zajedno sa svojom drugom suprugom i sinom Josipom, koji se također rodio u Sarajevu i s kojim je Karmela imala kontakt dok su bili djeca, odlazi u Australiju. Ondje je pronašao posao i riješio egzistencijalno pitanje.

– Odlazak u Australiju dogodio se slučajno. Po završetku rata u Hrvatskoj je bilo teško naći smještaj i posao, a ja nisam imao ništa. Nisam se imao gdje vratiti u Sarajevo, a ni u Hrvatskoj nisam imao ništa svoje. U razgovoru s prijateljima i suborcima odlučio sam iskoristiti priliku za odlazak u Australiju – nastavlja priču Mirko.

Nastavio je Mirko tražiti i raspitivati se, ali od Karmele ni traga ni glasa. Kako je vrijeme prolazilo, to je informacija da je poginula djelovala stvarnije. S druge strane Karmela je s majkom izbjegla u Srbiju sa svega 14 godina. Ondje se vrlo brzo udala te dobila dijete. Udajom je promijenila prezime, zbog čega je ova Mirkova potraga dodatno otežana. I ona je tražila oca, ali joj je po dolasku u Srbiju rečeno da je poginuo.

Ona, tada još uvijek naivno dijete, u priču je povjerovala.

– A što je drugo mogla. Bila je dijete kojem je rečeno da joj je otac poginuo, nastavlja Mirko.

Nastavila je živjeti s činjenicom kako više nema oca. Godine su prolazile i život se nastavio, iako je prihvatila činjenicu da joj je otac mrtav, Karmela je povremeno maštala o susretu.

A onda, nakon gotovo trideset godina, taj susret postao je stvarnost. Karmeli je stigao poziv u kojem je saznala da joj je otac živ i da je želi vidjeti.

– Kako sad živ, kad su rekli da je poginuo?, prolazilo joj je kroz glavu

– Možda to nije on, možda je netko pogriješio, pomislila je Karmela, dok ju je u isto vrijeme obuzimala neizmjerna sreća što bi susret o kojem je maštala mogao postati stvarnost.

Naime, Mirko nije odustao. I u Australiji je tražio načine koji bi ga doveli do kćeri, ili makar do njezina groba. Onda mu je njegova prijateljica rekla kako na Facebooku postoji grupa “Pokidane veze – tražite školske prijatelje ili druge osobe” koja je dosad spojila stotine obitelji i na desetke izgubljenih prijatelja.

Mirko joj je dopustio da objavi informacije koje je znao o kćeri u nadi da će konačno nešto saznati.

Indihana Selimović priključila se grupi te objavila podatke koje je Mirko znao.

Vrlo brzo javio im se Hanas Kovačević kojeg su mediji u Bosni i Hercegovini prozvali bosanskim Sherlockom Holmesom s informacijama od kojih mu je zastao dah.

Karmela je živa, živi u Loznici, udana je i ima obitelj. Ubrzo su kontaktirali Karmelu te dogovorili susret.

Mirko je odmah rezervirao karte za Hrvatsku, a potom iz Hrvatske produžio za Srbiju. Sam susret bio je nevjerojatan.

– Prvih nekoliko sekundi samo smo stajali. Ni ona ni ja nismo se mogli pomaknuti. Napraviti taj korak. Koljena su klecala. Ona je zamalo pala od uzbuđenja i nije mogla progovoriti, prepričava

Mirko. Za sebe kaže kako je on dosta tvrd čovjek, ali ovaj susret nije mogao proći bez suza.

– Imao sam osjećaj da mi je nešto stalo u grlu… Jednostavno, preemotivan je to susret. Posljednji put je preda mnom stajalo dijete od devet godina, a sada je to žena koja ima svoju djecu, nastavlja Mirko o susretu.

Budući da se on morao vratiti u Australiju, nastavili su komunicirati telefonom.

Karmela se telefonski čuje i s bratom Josipom, kojeg je čuvala dok su živjeli u Sarajevu.

Njih dvoje još se nisu uspjeli sresti uživo, ali to planiraju već sljedećeg ljeta. Naime, Mirko se planira s obitelji vratiti živjeti u Hrvatsku, kako bi bio bliže Karmeli i pokušao nadoknaditi barem malo vremena koje s njom nije proveo svih ovih godina.