Prodat ću ti 200 kila, a ti švercaj preko grane

31.07.2012

Zaplijenjeno smrznuto meso, koje se iz BiH raznim kanalima šverca na Jadransku obalu, otkrila je istražiteljima kako je srednjobosanski grad Travnik meka za švercere mesa upitne zdravstvene ispravnosti i kvalitete.

Priznali su im to, naime, sami šverceri koje su ulovili sa stotinama kilograma smrznutih bifteka, ramsteka i drugih dijelova teletine i junetine koji su u BiH čak dvostruko jeftiniji nego u Hrvatskoj.

Ove su godine samo u Dalmaciji "pala" četiri krijumčara koja su preko tzv. Vrgoračke rute pokušala prošvercati meso bez ikakvih papira o zdravstvenoj ispravnosti iz BiH u Hrvatsku. U automobil su ugurali smrznute bifteke, ramsteke i druge skuplje komade junećeg i telećeg mesa te ga pokušali prevesti preko granice.

Meso se satima otapalo u njihovim prtljažnicima; prevozilo se makadamskim putovima na temperaturama i do 40 stupnjeva dok šverceri nisu uhvaćeni... Sva četvorica policiji su odmah priznala: meso su kupili u Travniku, a bilo je namijenjeno restoranima i hotelima diljem Jadranske obale.

Više nego lani

U sedam mjeseci ove godine policija je zaplijenila i uništila 3700 kilograma prošvercanog mesa kojem se podrijetlo nije moglo utvrditi jer nije bilo nikakvih papira. Ako ovogodišnje podatke usporedimo s prošlogodišnjima, kada je zaplijenjeno oko 1000 kilograma mesa, brojke pokazuju da se šverca mnogo više mesa. Zarađuju šverceri, mesari i ugostitelji, a gosti su žrtve.

Ekipa Jutarnjeg, potaknuta priznanjem švercera, odlučila je posjetiti Travnik.

Meso bez mesnica!?

Za unosan biznis znaju i u travničkoj policiji, no njih više brine što dobar dio mesa koje se u Travniku prodaje dolazi sa stočnih sajmova, te mesari nemaju nikakvu potvrdu o podrijetlu ni o zdravstvenoj ispravnosti. Takvo meso dalmatinski ugostitelji poslužuju turistima a da ne pitaju odakle je i je li provjereno zdravo.

Mesnica u tom nevelikom gradu nema previše. Velikih mesara, koji vam mogu prodati 100 ili više kilograma, još je manje. Prodavači u mesnicama upozoravaju nas: bifteka nemamo, to se sve već smrznulo i prešlo granicu, pa ih sada sigurno jedu u nekom od restorana na Jadranskoj obali.

- U jednoj se mesnici predstavljam kao kći ugostitelja. Zaposleniku u mesnici objašnjavam kako je moj otac prije svega mjesec dana otvorio restoran u Makarskoj. Puno gosti troše, to je dobro, ali meso je preskupo - žalim mu se u povjerenju. Pitam može li se kod njegova gazde dobiti veća količina, oko 100, 200 pa i više kilograma, a on me upućuje u restoran na izlazu iz Travnika. Vode ga braća Smajić, koji imaju klaonicu, mesnicu i restoran.

- Koliko bi vama mesa trebalo? Jer ja ne dajem manje od 200 kila - kaže jedan od braće potpuno smireno, kao da mu čas prije nisam objasnila da će ga moj otac staviti u automobil i švercati preko granice.
Biftek za 1 euro!

- Pa, za početak jedno 200, a kako sezona bude odmicala, dolazit će otac po još - lažem.

- Dobro, to je u redu. Cijena je 15 eura kilogram bifteka, možda se bude mijenjala kako ide sezona. To je vrhunsko meso - kaže.

Nije mi jasno kako je to meso toliko skupo jer su uhvaćeni krijumčari svoje meso plaćali i po jedan euro. Odmahuje glavom.

- Nisu to bili bifteci jer su oni skupi. To je lošije meso, niže kvalitete, ne možeš nigdje naći kilo bifteka po toj cijeni. Može biti nešto jeftinije ako dolazi izvana, iz Rumunjske ili takvih nekakvih država, ali ja to ne radim. Kod mene se kupuje travničko meso i ono ima cijenu.

Navodim priču na švercere koji su uhvaćeni na granicama. Mesar ima svoje viđenje problema.

- Ma oni su blesavi, pa ne mogu preko telefona dogovarati stvari. Nazovu i kažu: ‘Ej, ja ću prevest tu i tu'. Ne može se to tako, pa država sve sluša. Ne volim ja ništa dogovarati preko telefona, samo uživo, tako je najbolje. Ante je u nas kupovao (misli na Antu Knezović, švercera iz Imotskog, op. a.), pa je nedavno uhvaćen i otad ga nema. Ja ću vam meso prodat, a dalje je vaša briga - kaže mesar.

Uzimam njegov broj, obećavam da će se moj otac javiti u roku od nekoliko dana te se pozdravljamo.

Nakon njega bez uspjeha tražeći bifteke obilazim druge mesnice. Mesar Hajrudin kaže kako je kod njega kilogram bifteka 120 kuna, a ramsteka dvostruko jeftinije.
Hajrina južna stanica

- Nemam ti što ponuditi jer je sve već smrznuto i otišlo je na jug. u Dalmaciju, uglavnom u Makarsku - kaže i smije se, a onda mi objašnjava proceduru.

- Dođu ljudi i sklope dogovor s našima, a onda očekuju da će naši prevesti meso. Kad oni to odbiju, onda ga strpaju u auto i odvezu. Mogu mislit kakvo je to meso! - kaže on.

U drugoj se mesnici raspitujem je li moguće kupiti smrznuto meso.

- Za smrznuto se treba dogovoriti s gazdom, a on sad nije ovdje. To se drži u hladnjači i odmah otprema kupcima, pa se ja ne bavim tim mesom - kaže jedan od mesara, koji me moli da ne spominjem ni njegovo ime ni ime mesnice.

Pokušavam doznati dolazi li to meso možda iz neke druge države, koje se onda švercerima prodaje po cijeni od svega desetak kuna, ali on zanijemi. To su gazdina posla, kaže.

U mesnici Vaha doznajem da su kazne, ako me uhvate u pokušaju šverca mesa preko granice, od 350 do 500 kuna. Ali odmah dodaju da se to ipak može, da ljudi uvijek prevoze meso.

- Razdijeli ga na manje pakete i rasporedi po autu: malo u prtljažnik, malo ispod sjedala - kaže Nijaz.

U blizini je tržnica na kojoj se nalazi malena mesnica Begović. Prodavačica Saliha kaže kako ljudi kupuju meso i voze ga preko granice, ali kod nje samo male količine. Objašnjavam joj da ću trebati kilogram mesa, ali strah me carinske kontrole. Smije se.

- Ma što će te biti strah, nema tu opasnosti. Imam iskustva s Hrvatima, znam to spakirat tako da se i ne vidi - kaže Saliha. U mesnici Bajra kupujem kilogram ramsteka jer jedino tamo imaju tog mesa. Cijena je samo 52 kune po kilogramu. Pešir ga zamata dva puta i predaje mi mali paketić, koji lagano staje u torbu. Kilogram mesa koji sam kupila još je leden i nalazi se u torbi.

Pred bosanskom granicom dajemo dokumente i puštaju nas bez pregleda, a isto se događa i s hrvatskom kontrolom. Zaustavljamo se na carini, no kontrolori nas ne gledaju. Iako im pružamo putovnice, nezainteresirano nam mašu da prođemo. Kilogram mesa u mojoj torbi odjednom je nekako lakši, no pitanje ostaje: bih li uspješno prevezla onih 200 kilograma mesa koje mi je travnički mesar ponudio da odmah kupim? Sudeći po ovom pokušaju - uspjela bih.

Nije ti to puno mesa kad imaš poveliku obitelj!

Travnička policija surađuje s hrvatskom kako bi suzbile crno tržište mesnim proizvodima. Prema riječima Sefira Baručije, glasnogovornika MUP-a Srednjebosanskog kantona, dosad nisu imali prijava zbog nezakonite trgovine mesom niti zbog ilegalnih mesnica.

- Kod nas je ovdje sve legalno: netko dođe i kupi meso. Nema ništa sporno u tome što vozi 200 kilograma jer nam vozač uvijek može reći da ima veliku obitelj i mi tu ništa ne možemo. Druga stvar je šverc preko granice, do kojeg dolazi da bi se izbjeglo plaćanje poreza. Tone mesa se ilegalno voze preko granice godišnje - kaže Baručija.

Jedino što je u njegovu kantonu problematično jest nabava životinja za klanje. Uglavnom se one otkupljuju od obitelji ili na stočnom sajmu, što je nelegalno.

- Nije to još sređeno, nemamo registar, ne znamo gdje je životinja bila, kad je kupljena, što se s njom potom dogodilo... No što ćemo, ganjati obitelj koja ima jednu kravu i proda je? Važno je reći da se meso koje Hrvati nastoje izvesti uglavnom veterinarski pregleda, dakle, naša veterinarska stanica izdaje potvrde da je zdravo - ističe Baručija. ( Z. K.)

Izvor: Jutarnji.hr


loading...