Prečacem u Europu: BiH kandidat za EU 2013.

Sama vijest da se uključuje Amerika zvuči dobro jer EU, otkad politiku prema BiH koordinira najvećim dijelom Catherine Ashton, ne zna gdje mu je glava, gdje rep.

Ovdje se uvriježilo da se prema bosanskim političarima odnosi posprdno i da ih se stalno za nešto krivi, i vrlo su rijetki glasovi, uglavnom iz analitičkih instituta, da su okolnosti u BiH vrlo složene, piše slobodna dalmacija.

“Europa bi se trebala prvo zbrojiti sama sa sobom i prekinuti kakofoniju u odnosu prema Bosni i Hercegovini. Zadnje vrijeme, svatko je vikao svoje: jedni su bili za ukidanje OHR-a, drugi protiv, jedni za Dodika, drugi protiv, jedni za kandidaturu, drugi protiv. Najlakše je osuditi bosanske lidere”, kaže Alexandra Stiglmayer, potpredsjednica instituta ESI specijaliziranog za odnose EU-a i BiH.

Oni se zalažu da se Bosni i Hercegovini što prije daju i kandidatura i pregovori o članstvu, jer bi to zemlju na posve drugačiji način definiralo i izvuklo je, dobrim dijelom , iz ćorsokaka.

Vratimo se na najavljen veći angažman Amerike. Mi ne znamo koliko će on biti dubok i ozbiljan, i konačno, da li će biti produktivan. EU i SAD surađivali su prošle godine na bosanskom pitanju, na Butmirskim pregovorima koji su završili fijaskom - dakle, prisustvo Amerike nije automatski donijelo i rezultate.

Međunarodna inicijativa je bila srčana i velikodušna, ali problemi u BiH su bili preduboki. Osim toga, SAD i EU imaju različite zamisli što bi bili prioriteti za tu zemlju. EU traži brzo ukidanje Ureda visokog predstavnika i, zatim, postepeno napredovanje BiH prema europskim integracijama, tako da svaki korak naprijed bude uvjetovan ispunjavanjem nekog standarda. Amerika je smatrala da bi EU mogao početi s europskim integracijama, a da Ured visokog predstavnika ostane otvoren.

Nema sumnje da će BiH ostati jedna država, a razlog za tu sigurnost prvenstveno je činjenica da Republika Srpska ne bi bila održiva kao samostalna. Jedini kontroverzni dobitak bio bi u tome što bi blokirala ne samo BiH na putu prema Bruxellesu, nego bi zakočila i Srbiju u europskim integracijama.

Beograd sada ima jednu glavobolju, a to je Kosovo, a onda bi još imao i Republiku Srpsku. Smatraju da je Dodik puno razumniji nego što se predstavlja, a ima legitimitet koji su mu dali izbori u njegovoj vrlo homogenoj, centraliziranoj RS, koja uz to ekonomski stoji bolje od bošnjačko-hrvatskog entiteta.

To Dodiku daje snagu i zbog toga ga i ovdje smatraju sugovornikom. Svi hvale uspjeh SDP-a i Komšića u BiH, ali nezadovoljstvo velikog broja hrvatskih birača je registrirano. Očekuje se da će doći do unutarbosanskog dogovora, koji bi, neki kažu za dvije, ali realnije tri godine, BiH mogao donijeti kandidaturu.

Znači, trebalo bi doći do ustavnih promjena koje bi vodile jačanju nekih zajedničkih funkcija države i godine 2011. popisa stanovništva, čemu se protive u Federaciji, jer bi popis stanovništva učvrstio poziciju RS-a.

Što se tiče unutrašnjeg uređenja, šifra koja se spominje je “dejtonski sporazum”, što prvenstveno znači očuvanje srpskog entiteta. Nije realno da bi Dodik proglasio nezavisnost, ali, koliko god destruktivna, on tu kartu ima u rukama, dakle, na strani političara federacije je da nađu kompromis. To se priča po hodnicima Parlamenta, među ekspertima i diplomatima.

Što se tiče hrvatskog entiteta, od nekoliko relativno visoko pozicioniranih diplomata čuje se ovo: neka se dogovore. Kako se dogovore, tako će im biti. U svakom slučaju realnost, kojoj sada i u Bruxellesu gledaju u oči, je takva da posve jedinstvena, prijeratna Bosna i Hercegovina nije u ovom povijesnom trenutku na dnevnom redu.

Odlazak Silajdžića nije pozdravljen zato jer bi ga smatrali radikalnim, nego baš zato jer je bio eksponent opcije koja se ne može ostvariti. Treba ono što se može!

Ali, što god bilo, glavni zadatak stavljen pred Bosnu bit će zahtjev za suradnjom unutar zemlje i na regionalnoj razini. To će biti mantra iz Bruxellesa, što će se vidjeti i iz izjava predsjednika Europskog vijeća, Hermana Van Rompaya, koji je upravo ovih dana na zapadnobalkanskoj turneji, u sklopu koje je, u srijedu, u Bosni i Hercegovini. Njegova je teza da je članstvo svih zemalja iz regije “europska sudbina”.

 ines sabalić