Podrška g. Mili Puljiću i svim politički progonjenim zapovjednicima HVO-a

Slaven Raguž, HRS, Silvio Bubalo, Slaven Raguž, HRS, Slaven Raguž, HRS, izbori, Mile Puljić, HRS, Slaven Raguž, Slaven Raguž, Slaven Raguž, referendum, BIH, Slaven Raguž, Tomislav Karamarko, HNS, HNS BiH, Slaven Raguž

Imajudi u vidu da skoro tjedan dana od dizanja optužnice protiv g. Mile Puljića, zapovjednika 2. Bojne HVO-a nitko pozvaniji od nas, posebice njegove stranačke i HNS ovske kolege, nisu našli shodnim reagirati na očigledni pokušaj pisanja drugačije povijesti od one kakva je ona uistinu bila, smatramo obvezom reagirati ispred HRS-a.

Formuliranje optužnice na način kolektiviziranja krivnje za individualne zločine, spominjući tzv. udruženi zločinački poduhvat, te široko i sustavno napadanje na civile, nije ništa drugo nego pokušaj nametanja krivnje hrvatskom narodu kao zločincima i agresorima.

Unitaristički mediji, a i određeni eksponenti međunarodne zajednice na čelu sa Valentinom Inzkom, nerijetko koriste sličnu retoriku tvrdnjama kako je BiH doživjela dvije agresije. Ako im šutnjom i politikom nezamjeranja politički predstavnici hrvatskog naroda to dopuštaju, mi nedemo, te demo podsjetiti na par činjenica.

Područja koja je pokrivao HVO su danas jedina istinski multietnička područja u BiH, što potvrđuju podaci ne samo Ministarstva za ljudska prava BiH, nego i podaci OSCE-a, Human Rights Watch-a i drugih nevladinih organizacija poput Unije za održivi povratak i integracije BiH. Na tim područjima je omogućen povratak raseljenih i izbjeglica što primjeri Stoca, Čapljine, Mostara i dr. potvrđuju, dok primjerice takav nije slučaj sa Sarajevom, Tuzlom, Zenicom, Bihaćem i svim drugim mjestima koja nisu bila pod kontrolom HVO-a. U tim mjestima ne samo da nema povratka izbjeglih i raseljenih, nego se i dandanas radi na iseljavanju nebošnjačkog stanovništva.

Jednako tako je i u RS-u, gdje po podacima BK BiH danas živi 8400 Hrvata, što je za 95% manje nego prije rata, a ta brojka je manja za 1100 u odnosu na 1993. godinu. Dakle, HVO i Hrvate se optužuje za udruženi zločinački poduhvat i sustavno napadanje na civile u cilju raseljavanja, a statistika potvrđuje da su ponajviše baš Hrvati sami i dandanas žrtve sustavnog napada.

Zašto se još uvijek ne zna tko stoji iza ubojstva Joze Kafadara? Tko stoji iza paljenja kuda povratnika u Nevesinju i Kozari? Tko stoji iza vandalskih napada na povratnike i franjevce u Kraljevoj Sutjesci? Ovo su samo neki od slučajeva napada na Hrvate povratnike koji su se dogodili u proteklih godinu dana.

Ako se krene dalje godinama u prošlost, od Uzdola, Čustog brda, Hudotskog, Bobaša, Kopijara, Duboštice, Bugojna, Bistrice, Kaduna, Dusine, Gustog graba i dr. za više od stotinu zločina Armije BiH ne samo da nisu pronađeni nalogodavci, nego i sami izvršitelji. Slična situacija je i u RS-u, gdje za oko 70ak zločina (zločini u Prijedoru, Muštanici, Sanskom mostu, Bosanskom brodu, Koradi, Gornja i Donja Vrela i dr.) nitko nikada nije odgovarao.

Danas 22.12. je 21. obljetnica masakra u Križančevom selu. Za 104 ubijene osobe do dandanas nitko nije odgovarao. Da nije možda i tamo HVO radio „sustavno djelovanje na civilno stanovništvo"? Kolika je „sustavnost" u zločinima HVO-a prema nehrvatskim civilima možda ponajbolje može posvjedočiti 2. Bojna HVO-a Mostar u kojoj je bio Mile Puljić. Naime, 2. Bojna je sudjelovala u akciji Lipanjske zore koja je dovela do oslobađanja grada Mostara. Prigodom oslobađanja Podveležja je pretrpjela ogromne gubitke u ljudstvu oslobađajudi i izvlačedi civile iz bošnjačkih sela tog kraja.

Armija BiH u to vrijeme nije postojala na području Mostara, bududi da ratni i vojni vrh u Sarajevu još uvijek nije bio na čistu je li to bio njihov rat ili ne, pa se kalkuliralo čekajući koja de strana na kraju izvojevati pobjedu. Zločina pod zastavom HVO-a je bilo i mora ih se istražiti i počinitelje pravedno kazniti, ali to nikako i nikada neće okaljati ono što HVO je bio i ono što HVO predstavlja u povijesti, a to je pobjednička i osloboditeljska vojska koja je prva ustala protiv agresije. Formuliranje optužnice g. Mili Puljiću na način da ga se stavlja u kontekst udruženog zločinačkog poduhvata nije traženje pravde, nego politički diktiran dokument u cilju pisanja neke drugačije povijesti.

Radi toga izražavamo bezrezervnu podršku g. Mili Puljiću i svima onima koji su žrtvom političkih procesa. Sramotno je da je hrvatskim političkim predstavnicima bitnije ne zamjeriti se eventualnim koalicijskim partnerima u vlasti, nego istina i svete vrijednosti Domovinskog rata. Njihova šutnja je vedi udarac hrvatskom narodu nego politički pisane optužnice protiv zapovjednika HVO-a, stoji u priopćenju koje je stiglo iz Hrvatske republikanske stranke.