Otvoreno pismo Franji T.

Od  kada nas ti napusti nama dole je sve gore i gore. Iako živimo u ravnici kola su krenula nizbrdo. Teško ćemo ih zaustaviti sami. Trebamo tvoju pomoć. Silazi dole ako za Boga znaš.

U našem kraju si poznat kao spretan trgovac nekretninama. O tvojim trgovačkim podvizima se pjesma pjevaju i često te spomenu u kafanama od Beča do Frankfurta. Narod pamti… Prodao si ove naše kmetove, skupa s njihovim vukojebinama, za cijelu istočnu Slavoniju, Prevlaku, Dubrovnik, Zadar, Knin a ušićario si i malo hercegovačkog krša. Nek se nađe. Kako ide ona pjesma? “Ko na tvrdoj stini…“ Kapa do poda majstore.

Zašto ti sve ovo pišem? Da ti u ime „Posavljaka“ uručim spomenicu za tvoje trgovačke sposobnisti? Zaslužio si, nije da nisi. Al, nije to razlog. Ne. Drugi nas problemi more. Vidiš, dragi moj Franjo, danas prodaju Posavinu oni kmetovi koje si ti tobože prodao. Prodaju i Srbima i Muslimanima. Da, da. Oni. Pitaš pošto? Za bagatelu. Nisu oni sposobni kao ti. Nema ni slavonskog humusa, ni sinjeg mora, ni hercegovačkog kamena. Samo nešto sitno maraka. Konvertibilnih. Dovoljno za štrukle, gemišt i tapšanje Regicine stražnjice u nekoj prčvarnici u Kozari boku. Djedovina za štrukle, gemišt i ocvalu Regicinu stražnjicu. Sitniš za krv, znoj i suze naših otaca.

Eto, toliko, samo da znaš, pa ti vidi…

p.s.

Nadam se da ovo pismo neće završiti u košu…

Bogumil Nikolov/posavski-obzor.info