Od tuge proplakao tvrdi kamen gledajuć kako liju majčine suze

Bijača

Utrnuše svjetla, zaključaše vrata
svakim danom na ovom tlu
sve manje je Hrvata.
Svaki pedalj zemlje k'o da ječi
što su krvlju, mukom, znojem
zalijevali je naši preci.

 

Zarastaju dvorišta i malene staze
Prazne njive - pustoše vinograde
Neko čudno došlo vrijeme
Svi sve znaju - al' usne nijeme.

Od tuge proplakao tvrdi kamen
gledajuć kako liju majčine suze
kad sa ognjišta-sina joj jedinca
tuđina u svoje hladno krilo uze.

I slavuja malenih utihnula pjesma
u bršljan zarasta na dvorištu česma
Ne čuje se ni graja djece
ispod starih djedovih maslenika
Iz dana u dan sve tužnija postaje
najljepšega kraja slika.

Daniela Škegro