Nino Raspudić: Teritorijalna jedinica s hrvatskom većinom bio bi korak prema održivoj BiH

Prof. Raspudić, bez dlake na jeziku komentira trenutačne političke i ine prilike; o stvarima za koje misli, kako kaže, da ih dobro poznaje, ne libi se reći svoje mišljenje. Na Facebooku postoji i grupa „Nino Raspudić - ponos Hercegovine" koja okuplja više od 6.000 članova. U razgovoru s Misijanom Brkić Milinković otvoreno je progovorio o političkoj situaciji u BiH, položaju Hrvata, mogućem „događanju naroda", hrvatskoj teritorijalnoj jedinici u BiH, „odljevu" mozgova, spomeniku Bruceu Leeju.

Kako biste Vi definirali trenutačnu političku situaciju u BiH i po Vašem mišljenju, postoji li realno rješenje iste, kako je ono ostvarivo?

Politička situacija u BiH je katastrofalna. Šesnaestu godinu od završetka rata, unutar zemlje još nije postignut konsenzus za njeno postojanje. BiH se održava na životu isključivo zahvaljujući pritisku međunarodne zajednice. Dominantne političke tendencije ubrzavaju proces rastakanja zemlje. Nemoguće je u okviru jednoga pitanja pokušati dati odgovor glede rješenja za BiH, no budućnost zemlje u svakom slučaju ne izgleda nimalo blistavo.

 U čemu smo griješili?

Osnovni problem hrvatske politike u BiH je u tome što ona nikada nije ni postojala. Hrvati u BiH nikada nisu vodili politiku koja bi gledala prvenstveno njihove interese, a nakon odvajanja od matice u RH, hrvatski političari djeluju isključivo reaktivno, ne nameću političku dinamiku, već slijede korak iza srpske i bošnjačke politike. Hrvati su prihvaćali sve predložene sporazume za BiH - od Kutiljerovog, Vance-Owenovog do Washingotona i Daytona, a čini mi se da je od 1992. do danas, njihova politička težina u BiH sve manja i manja, velikim dijelom zahvaljujući i dosadašnjoj političkoj eliti Hrvata u BiH.

 Treći entitet- realnost ili utopija?

Različiti su mogući scenariji raspleta krize u BiH, stoga se ono što danas izgleda kao utopija, sutra može biti pretvoreno u stvarnost, ali i obratno. Teritorijalna jedinica s hrvatskom većinom bio bi korak prema održivoj BiH, no opstanak zemlje u ovom trenutku najmanje ovisi o Hrvatima.

 Stalno govorimo o teškome položaju Hrvata u BiH; koliko smo sami krivi za vlastitu sudbinu i percepciju izvana prema nama?

Svaki narod je dobrim dijelom kovač vlastite sreće, ali ne u potpunosti. Činjenica je da su Hrvati u BiH najmalobrojniji i politički najslabiji, te da je međunarodna zajednica igrala na “pojednostavljenje” situacije u BiH, reduciranjem zemlje na bošnjački i srpski politički faktor. Ali to ne amnestira hrvatske političare u BiH za ono što su mogli učiniti, a nisu. Od bezuvjetnog pristanka na početnu daytonsku asimetriju, do nereagiranja na izmjene daytonskih odredbi nakon 2000. kojima je omogućeno današnje stanje u kojem Bošnjaci mogu Hrvatima odabrati po volji političke “predstavnike”.

 Nekako se čini da u BiH, upravo među bh. Hrvatima, postoji dosta oprečnih stajališta po mnogim važnim pitanjima. Zašto je to tako?

Ne slažem se s tom tezom. Umjetno se stvara mit o nekakvoj podijeljenosti Hrvata u BiH. Mislim da o bitnim pitanjima uređenja države i društva nikada nisu bili više jedinstveni nego danas, a šačica hrvatskih manekena Lagumdžijine multietničnosti ne predstavlja relevantan faktor u hrvatskom korpusu u BiH.

 Nedavno je jedan list pravio anketu s pitanjima – hrvatska teritorijalna jedinica s Hrvatima Središnje Bosne i Posavine – da ili ne, mislite li da su Hrvati središnje Bosne više ugroženi od ostalih Hrvata u BiH, kao i osjećate li se s Hrvatima Središnje Bosne kao isti narod. Vaš komentar?

Moje mišljenje je da bi hrvatska teritorijalna jedinica morala obuhvaćati sve krajeve koje su Hrvati “unijeli” u Federaciju, tj. Washingtonski sporazum. Pošto se ne radi o razbijanju već o izgradnji zemlje, ne vidim problem u tome što bi ta jedinica bila teritorijalno diskontinuirana i što bi se protezala dijelom i u Posavini i u Srednjoj Bosni i u Tropolju i u Hercegovini.

 U ovako teškoj i složenoj situaciji u BiH, mislite li da će se “dogoditi narod”. Koliko je realno očekivati “pobunu”, prosvjede, socijalne nemire, neposluh?

Neriješeno nacionalno pitanje je osnovni generator nacionalizma tako da se, nažalost, i “događanje naroda” može dogoditi samo kao nacionalno. Teško je procijeniti koliko je blizu moment kad će se čaša preliti...

 Rak rana pitanja opstojnosti Hrvata u BiH su i mediji na hrvatskom jeziku. Kako gledate na taj problem?

Hrvatsku političku javnost u BiH je spasila pojava Interneta. Portali i forumi su danas najznačajniji za oblikovanje mnijenja mlađeg, dinamičnijeg i obrazovanijeg dijela populacije. To ne znači da javni TV kanal na hrvatskom jeziku nije i dalje nasušna potreba. Zašto do njegovog formiranja nije došlo, to morate pitati one koji su na tu odluku mogli utjecati.

Mislite li se da bi, s obzirom na realne okolnosti, moglo doći do povećanog “odljeva mozgova” iz BiH?

Ova kriza se već čini vječnom, generacije su već ostarjele čekajući bolje dane, a oni nikako da dođu. Jasno je onda da ljudi gube nadu da će dostojnu egzistenciju sebi i obitelji moći ikada osigurati u domovini pa će, nažalost, iseljavanje mladih ljudi vjerojatno biti još intenzivnije.

 Zapravo, i sami živite i radite u Zagrebu, no, za razliku od mnogih drugih koji se samodostatno kriju iza vlastite nezainteresiranosti, Vi uvijek otvoreno, bez dlake na jeziku, istupate i nastupate u javnosti. Jeste li se nekada zapitali - pa, Nino, što će tebi to?

O stvarima za koje mislim da ih dobro poznajem, ne libim se reći svoje mišljenje kada me za njega upitaju, jednako kao što ću uvijek poslušati i tuđe ako je argumentirano pa po potrebi i korigirati vlastito ako vidim da nisam u pravu. Osjećao bih se bijedno da sam prešutio neke nepravde na koje sam imao priliku ukazati. Zašto se nisu oglašavali neki čija je to i formalna dužnost bila, osobito po pitanju percepcije BiH i tamošnjih Hrvata u javnosti u RH, to treba pitati njih.

 Budući da se o Vama, u kuloarima, za nedavnih izbora govorilo kao i mogućem kandidatu za člana Predsjedništva BiH, kažite je li bilo konkretnih ponuda, biste li u budućnosti prihvatili jednu takvu opciju i, kad smo već kod tog pitanja, kako Vi komentirate ponovni izbor gosp. Komšića za hrvatskoga člana Predsjedništva?

Nisam imao ni namjere ni ponuda za bilo kakav politički angažman u BiH. Čudno mi je to što ljudi ne mogu pojmiti da netko može govoriti stvari iz uvjerenja i činiti nešto za javnu stvar a da nema nikakvih dnevnopolitičkih ambicija ni privatnih interesa u tome. I to svjedoči koliko smo se kao društvo urušili. Ponovljena prijevara izborom Željka Komšića bošnjačkim glasovima za tzv. hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, jedan je od zadnjih čavala u lijes Bosne i Hercegovine. Čin besramnoga i neodgovornog političkog voluntarizma ljudi kojima očito ne smeta ni pamet ni moral. Ako je itko od dobronamjernih Hrvata prije ovoga imao ikakvu iluziju o održivosti ovakve BiH, Lagumdžija ga je uvjerio u suprotno.

 Jesu li Hrvati, po Vama, optimisti ili pesimisti?

Ne mogu kao jedan primjerak po tom pitanju govoriti u ime svih. Smatram da je kratkoročni umjereni pesimizam vrlo racionalan životni stav i dobar temelj za dugoročni blagi optimizam.

Nino Raspudić - privatno i kao znanstvenik. Posao, obitelj, slobodno vrijeme, kolumna u Večernjaku, hobiji...

Po tom pitanju sam, vjerojatno, jedna od najnezanimljivijih osoba u javnosti. Živim jednostavan obiteljski život i radim posao koji volim, pa kod mene nema stroge granice između struke i hobija.

Prije nekoliko godina vodeći svjetski mediji raspisali su se o spomeniku Bruceu Leeju u gradu na Neretvi, u parku Zrinjevcu, projektu koji ste inicirali Vi i Veselin Gatalo. No, spomenik je ubrzo oštećen, pa sklonjen , pa nedavno ponovno nakratko iznesen na svjetlo dana... Što se uopće dogodilo s tim projektom?

Sve što bi i pokušali nakon prvog brončanog spomenika Bruce Leeju u svijetu, bilo bi ispod te razine, pa sam se, s prijateljem i sukrivcem za taj spomenik, Vesom Gatalom, davno suglasio da se povlačimo u kreativnu mirovinu, te da na mladima svijet ostaje. Spomenik je od trenutka postavljanja vlasništvo grada Mostara, dakle svih građana, pa su gradske vlasti prava adresa za pitanje budućnosti Bruce Leeja u mostarskom parku.

M. B. Milinković | BHP