Nije nikakav fenomen „Neđo od Ljubuškog“ već „Dževad od Bugojna“!

To ne mogu više biti ni silovane Bošnjakinje, jer nisu samo one silovane, niti izvjesni Neđo Galić iz Ljubuškog jer nije jedini Hrvat koji se zauzeo za prava drugih. Onima koji traže materijal za dobru priču, toplo preporučujem hodajućeg ratnog zločinca Dževada Mlaću ili Muhidina Bašića, silovatelja koji je godinama „bdio" nad našom sigurnošću. Pored takvog čuvara našeg mirnog sna, neprijatelji nam nisu ni trebali.

Prateći u tjednu iza nas prašinu, uglavnom medijsku, koja se digla oko filma „Neđo od Ljubuškog" Svetlane Broz, unuke Josipa Broza Tita, ne mogu a ne zaključiti da su Ljubušaci koji prosvjeduju zbog filma u pravu. Istina, film nisam pogledala niti imam namjeru, jer ne želim prihvatiti činjenicu da se Hrvata iz Ljubuškog koji nije želio gledati kako se iz njegova mjesta progone ljudi druge vjere i nacije, posmatra kao nekakav fenomem. Znači li to da o svakom Hrvatu koji nije ustaša ili fašista treba snimiti film? Naravno, da ne treba jer sličnih Neđi je puno više nego onih kakvim nas Titova unuka želi predstaviti. I nije to nikakvo idealiziranje pripadnika vlastitog stada niti sotoniziranje onih drugih! Činjenice govore sve! A na njih je podsjetila NVO „Croacia libertas" objavivši statistički prikaz utemeljen na izvješću OESS-a iz projekta "Dosta je!" i podatke kojima raspolaže OHR.

"Od završetka rata u svoje domove vratilo se nešto više od 86 tisuća Hrvata, a u više od 20 bošnjačkih općina nije zabilježen niti jedan jedini hrvatski povratnik. Spomenute brojke odnose se na razdoblje do 2005., kada je zapravo proces povratka u BiH i zaustavljen, pa se ovi podaci iz evidencije Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH smatraju prilično aktualnim.

Neposredno prije rata u BiH je živjelo 760.852 Hrvata, što je predstavljalo 17,38 posto od ukupnog broja bh. stanovnika. Od tog broja 594.362 Hrvata (45,83%) imala su prebivalište u današnjoj Federaciji BiH, 144.238 (18,75%) u Republici Srpskoj, a 22.252 Hrvata, odnosno 35,42% živjelo je na teritoriju koji obuhvaća područje sadašnjeg Distrikta Brčko BiH. Hrvati su se tijekom rata uspjeli zadržati na prostorima skoro svih općina gdje su činili natpolovičnu većinu stanovništva. To su Grude, Posušje, Široki Brijeg, Dobretići, Čitluk, Domaljevac, Ljubuški, Usora, Neum, Tomislavgrad, Orašje, Livno, Kreševo, Prozor - Rama, Odžak, Žepče, Čapljina i Kiseljak.

Međutim, u općinama gdje je apsolutni broj Hrvata bio najveći, dogodila su se prava poslijeratna etnička čišćenja. Među 10 općina u FBiH s najvećim brojem hrvatskog stanovništva prije rata nalaze se i Travnik i Zenica, općine koje su danas potpuno etnički očišćene od Hrvata i od Srba. U ove dvije općine je do 1992. živjelo više od 46 tisuća Hrvata, a danas ih ima svega par stotina.

Promatrano po općinama, u FBiH se Hrvati iseljavaju iz Bugojna, Travnika, Sarajeva, Vareša, Tuzle i Zenice, a kao razlog iseljavanja navode diskriminaciju od strane većinskih Bošnjaka. U Sarajevu trenutno živi manje od 15.000 Hrvata, u Zenici čak manje od 3000 Hrvata na širem području, u samom gradu Tuzli registrirano je manje od 2.000 Hrvata, a u okolnim selima ih živi nešto više, 3.700 Hrvata.

U Ljubuški su se prema podatcima OESS-a, iz projekta "Dosta je!", vratili svi prijeratni stanovnici, od kojih u ratnim sukobima nije poginuo niti jedan jedini. U Mostar se vratilo 17.000 Bošnjaka, preko 10.000 Srba, a svi postojeći zahtjevi za povrtatkom su ispunjeni i ispoštovani.

Iz priloženog se može vidjeti kako su žrtve propagandne, ratne i poslijeratne politike isključivo manjinski Hrvati koji se bez medija, bez sustava nacionalne sigurnosti, bez stalnog tijela političkog sabora pokušavaju oduprijeti nadmoćnijoj bošnjačkoj hegemoniji i medijima koji se služe propagandnim filmovima za ostvarivanje ciljeva bošnjačke ratne politike i okupaciju hrvatskih prostora koji su se u ratu obranili",navedeno je uz ostalo u priopćenju „Croacia libertasa".

Činjenice su to nad kojima se treba ne samo zamisliti već i nešto poduzeti. Za početak zaustaviti propagandu čiji je dio i „Neđo od Ljubuškog" kao i film Jasmile Žbanić, „Grbavica".

Nije jedan ni drugi nisam niti želim pogledati. Jednostavno, više ne mogu podnijeti jednostrani pristup ratu. Pristup u kojemu su samo Bošnjakinje silovane, a silovali su ih Srbi li Hrvati. Ako je tako, što je onda s Muhidinom Bašićem, silovateljem koji je godinama „bdio" nad našom sigurnošću? Što je s Bakirom Hasečić, ženom koja je bez imalo srama upozorila silovatelja na to da ga je žrtva prijavila te ju izložila opasnosti i progonu. Zar je to ogledalo silovanih Bošnjakinja ili možda moralna vertikala ovog jadnog društva!? Nije i ne može biti, isto kao što ni suživota i trajnog mira na ovim prostorima neće biti dok Jasmila Žbanić ne smimi film o silovanoj Hrvatici iz Vareša ili Srpkinji iz Sarajeva pa ih zajedno s Bošnjakinjom, žrtvom silovanja, stavi u isti film, ispriča istinitu priču u kojoj su svi žrtve, a zločinaca kao i dobrih ljudi ima u svim narodima.

A Svetlani Broz toplo preporučujem fenomen „Dževada od Bugojna". Priča bi bila bazirana na istinitom događaju, a govorila bi o čovjeku koji je osmislio i proveo plan etničkog čišćenja Bugojna. On se bez imalo srama i grižnje savjeti vratio na mjesto zločina i hoda uzdignute glave Bugojnom, kao da se ništa dogodilo nije! Pravosuđe koje ima neoborive dokaze protiv njega ne poduzima ništa, zaštićen je kao medvjed u lovištima njezina djeda baš iznad Bugojna. Film „Dževad od Bugojna" inspiriran likom i djelom Dževada Mlaće, uvjerena sam, svijet bi gledao s velikom pozornošću, šokiran što na svijetu postoji država u kojoj se zločinci osjećaju kao „svoji na svome", a pravosuđe i politika ih štiti i pomaže im živjeti neopterećenim prošlošću.

No, nemojmo se zavaravat, to mogu samo zločinci iz jednog naroda. Nije teško pogoditi kojeg! Upravo je zato „Dževad od Bugojna" neusporedivo veći fenomen od „Neđe od Ljubuškog"! Normalnim Ljubušacima poručujem - prosvjedujte jer to je Vaše pravo i nitko Vam ga ne smije oduzeti! Da smo svi mi dizali glas na sve nepravde učinjene hrvatskom narodu, danas bi bili istinski jednakopravni u ovoj državi!

Artinfo