Nakon 18 godina: Gdje je nestalo 46-ero djece iz sarajevskog dječjeg doma

Na pitanja koja je sudbina te djece, odnosno, danas već odraslih ljudi, jesu li možda usvojena, prodana u bijelo roblje, odgovorne institucije Bosne i Hercegovine ne daju nikakve odgovore, uglavnom se brane šutnjom, dok s druge strane roditelji već godinama tragaju za istinom i nadaju se da će jednog dana saznati što se dogodilo s njihovom djecom.

Jedan od roditelja Uzeir Kahvić, otac djevojčice Sedine izjavio je za Politiku:

- Neću odustati dok ne saznam tko je kriv, vlasti BiH ili Italije. Moje dijete je usvojeno bez moje suglasnosti, onaj tko je to uradio mora odgovarati.

Kahvić je inače, jedan od rijetkih roditelja koji je uspio pronaći svoju kćer zahvaljujući svojoj upornosti i velikoj želji da je pronađe. Prvi put su se sreli u Italiji 2006. godine i od tada su u stalnom kontaktu. Za razliku od njega Abid Osmanović, nažalost nije uspio doći do svog sina renata, jer je prema tvrdnjama glavnog tajnika Dječje ambasade "Međaši", Duška Tomića, umro prošle godine.

Najveći problem u svemu ovome jest taj što se nikad nije utvrdilo gdje su završili svi dopisi koje je Ministarstvo vanjskih poslova Italije, putem Ambasade Italije u BiH, uputilo u BiH, prema kojima su se biološki roditelji trebali izjsniti žele li svoju djecu dati na usvajanje.

Prema pričama roditelja svi dopisi Suda za maloljetnike u Milanu, koji su navodno uručeni Ministarstvu vanjskih poslova BiH, jednostavno su nestali. Upravo to ih je nagnalo da pokušaju doći do istine sudskim putem, pa su tako prije 5 godina tužili nadležne institucije BiH, jer ih smatraju odgovornim za uskraćivanje njihovih roditeljskih prava.

Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH, potvrdio je, za naš dnevnik, da se intezivno radi na ovom slučaju, nezakonitog usvajanje djece u Italiji, dok s druge strane, glasnogovornik Udruženja roditelja nestale djece, Predrag Savić, smatra da se nedovoljno čini i da se istraga ne miče s mjesta sve ove godine, neprestano naglašavajući da je iz Italije u BiH poslano čak 36 naloga, a nikad nisi došli u ruke roditelja te nesretne djece. Savić podsjeća da se usvajanjem djece prije 5 godina bavila i jedna stručna grupa Savjeta ministara BiH, čiji je završni izvještaj bio nepotpun, vjerojatno jer prilikom istraživanja nije uzeta u obzir i ta čitava procedura usvajanja.

Prema informacijama Udruženja roditelja, djeca su nakon premještenja iz ratnog Sarajeva prvotno bila smještena u jedan katolički dom u Italiji, potom su najmlađi premješteni u centar Mama Rita u Moncu, a stariji u centar Santa Marija del Mare u Igea Marini. Do danas je pronađeno samo 11 od 46 djece, od kojih je navodno 23 usvojeno, dok je adresa prebivališta ostale djece nepoznata.