Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ odgovorilo na Otvoreno pismo HKZ Troplet

Moramo priznati da smo bili pozitivno iznenađeni takvim postupkom, jer su takva ažurnost i korektnost za svaku pohvalu i rijetko se može vidjeti na našim prostorima. Mislili smo da će Ministarstvo upoznati javnost s odgovorom na otvoreno pismo, no kako to nisu uradili, smatramo svojom obvezom to učiniti.

Ukratko, u odgovoru se naglašava kako je Vlada HNŽ zadužila Ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi HNŽ prikupiti potrebe za vježbenicima od svih ministarstava i drugih tijela uprave i objaviti javni natječaj. Ministarstvo je to moralo učiniti u zadanom, vrlo kratkom roku i oni su odradili tehnički dio posla ne ulazeći u same zahtjeve drugih institucija. Inkriminirajući zahtjev, odnosno „dopunu podataka o potrebi za pripravnicima", dostavilo je Ministarstvo prosvjete, znanosti, kulture i športa a potpisao ga je ministar dr.sc. Rašid Hadžović. Tom dopunom se traži da u odnosu na raniji dopis, treba iza riječi lektor stajati „bosansko-hrvatskog jezika".

I tu dolazimo do srži problema.

Dakle, ne radi se o (ne)namjernoj grešci nekog državnog službenika, kako smo mislili i pisali u Otvorenom pismu, nego o očitoj namjeri ministra koji uvodi neustavni „bosansko-hrvatski jezik". I da apsurd bude veći, to čini ministar prosvjete, znanosti, kulture i športa koji bi prvi trebao štititi ustavnost i zakonitost kad je ova materija u pitanju.

U Ustavu FBiH (članak I.6) kao i u Ustavu UNŽ (članak 8.) su definirani službeni jezici i nigdje se ne spominje „bosansko-hrvatski" jezik. Može netko voditi lingvističke rasprave o razlikama i sličnostima tih jezika, može netko voljeti ili ne što je hrvatski jezik Ustavom definiran kao jedan od službenih jezika, ali službena osoba, a posebno ministar ne smije ni pomisliti osporavati ustavne odredbe, a kamoli potpisati nešto u suprotnosti s Ustavom. A ovdje se radi upravo o tome. Osporavanje ustava je u normalnim zemljama razlog za smjenu bez ikakve rasprave. Takva osoba ne može obnašati dužnost u državnoj službi, a posebno ne dužnost ministra čija bi primarna uloga trebala biti štititi ustav i zakon.

Ako se misli da ustav ili zakon nije dobar, predlaže se izmjena po propisanoj proceduri, ali dok taj propis vrijedi mora se postupati po njemu. Na žalost, kod nas je postupanje mimo Ustava, čini se, postala uobičajena praksa. Ovaj postupak ministra Hadžovića je samo nastavak dugotrajne politike obespravljivanja i majorizacije hrvatskog naroda svim sredstvima pa i kršenjem Ustava. Što je još žalosnije, uz potporu međunarodne zajednice u tome su sudjelovali i sudjeluju i visoki predstavnici, ustavni sud i različiti dužnosnici u vlasti na različitim razinama. O takvim pojavama smo govorili više puta, pa i u našem zadnjem priopćenju za javnost kojim smo upozoravali na antidaytonsko i protuustavno djelovanje Vlade FBiH, odnosno Federalnog ministarstva rada i socijalne politike.

UO HKZ Troplet