Marijan Knezović: Hrvati su stoljećima preživljavali u najtežim uvjetima, preživjet će i ovo

Marijan Knezović, socijalizam, BIH, Marijan Knezović, Marijan Knezović, Marijan Knezović, HVO, hrvatska šestorka u haagu, sud, Marijan Knezović, Marijan Knezović, Marijan Knezović, Marijan Knezović, Marijan Knezović, Marijan Knezović, BIH, Marijan Knezović, BIH, Marijan Knezović, BIH, Marijan Knezović, Amerika, Donald Trump, Marijan Knezović, BIH, Marijan Knezović, Marijan Knezović, Marijan Knezović, Božić, badnjak, pobačaj

Za naš portal HERCEGOVINA.info Marijan je prokomentirao trenutačnu političku situaciju s posebnim akcentom na položaj Hrvata u BiH.

Predsjednički izbori u SAD. Možeš li prokomentirati izbor novog predsjednika i što to znači za svijet u globalu?

Nezahvalno je komentirati takve stvari budući da mi zasigurno ne možemo znati većinu stvari koje se događaju izvan očiju javnosti. Ipak, budući da dijelim republikanski svjetonazor, drago mi je što je Trump pobjedio i što su republikanci osigurali većinu u oba doma, Kongresu i Senatu. Svjetska javnost, mainstream mediji, nevladin sektor i ostali godinu dana su aktivno i agresivno blatili Trumpa i republikance. Nakon Brexita ovo je još jedan pokazatelj kako mediji ne mogu u potpunosti kontrolirati svijet, što je odlično za demokraciju i slobodu. Cijela situacija me podsjeća na referendum o braku kada je javnost u Republici Hrvatskoj bila trovana agresivnom kampanjom „protiv" definicije braka, a referendum je pokazao suprotno. S osobne strane, nadam se kako će sada u SAD-u do izražaja doći borba protiv abortusa te da će Trump uzeti u obzir svoje pro-life stavove pri imenovanjima sudaca za Vrhovni sud. Po tko zna koji put pokazalo se da su SAD itekako konzervativne, ali i da je kod njih sloboda govora zajamčena prvim amandmanom uistinu sloboda. Kod nas je sloboda govora tek deklarativno propisana, a mnogi se bave i autocenzurom. Nadam se kako ćemo slijediti primjer SAD-a.

I u BiH su bili izbori. Nažalost još nije jasno što će biti sa Stocem. Kakav rasplet očekuješ oko slučaja Stolac?

Slučaj Stolac je pokazao ono što znamo, a to je da institucije „države" Bosne i Hercegovine ne rade svoj posao. Sramotno je da političar koji prebije dvoje ljudi na izborni dan nakon toga hoda po režimskim medijima i hvali se time, dok ga oni predstavljaju herojem. Teško je predvidjeti rasplet oko slučaja Stolac, ali bojim se kako će bošnjački lobi učiniti sve da bojkotiraju demokraciju u Stocu. Na kraju, kada ova priča prestane biti u fokusu javnosti, ostat će gorak okus u ustima onih kojima je zajamčeno pravo da biraju svoju vlast. Iako Hrvati ovaj problem nisu stvorili, najveća odgovornost za konsolidiranje ovog problema leži na najvećoj stranci hrvatskog naroda. Oni kao participanti u vlasti imaju političko oružje za rješavanje ovog problema i osiguravanje demokratskih načela.

Slučaj Mostar i neodržavanje izbora u gradu na Neretvi . Ima li tu rješenja po tebi?

Jedino rješenje je iskren pristup svih strana u političkim pregovorima o Gradu Mostaru, što uključuje i predstavnike međunarodne zajednice koji su i zakuhali problem, sjetimo se samo diskriminatornog statuta kojeg je nametnuo Paddy Ashdown. Nažalost, dio bošnjačke političke elite zajedno s međunarodnom zajednicom ponaša se licemjerno i vodi se dvostrukim standardima po pitanju Mostara. Bošnjaci su u Mostaru u situaciji u kojoj su Hrvati u Federaciji. Riješiti jedan problem, pa takvo rješenje onemogućiti za drugi (Travnik, Visoko...) je u najmanju ruku nepametno. Ipak, posebno me smeta teza koja se često može čuti, a ona je ta da „Mostar funkcionira." Istina je da Mostar funkcionira, ali se ne razvija. Funkcioniraju i Somalija i Kambodža, ali im to ne vrijedi ako se ne razvijaju. Čuli smo mnoga obećanja od hrvatskih političara prije dvije godine. Prošlo je polovicu mandata, a goruća pitanja su i dalje na stolu. Mostar je jedno od njih, nadam se ne još zadugo.

Nakon svega uslijedila su uhićenja u Orašju. Kakva se to poruka šalje Hrvatima u BiH?

Uhićenja u Orašju šalju istu poruku koja se Hrvatima šalje već 20 godina, a ona je: „Ne talasajte." Nesumnjivo je kako svaki zločin mora biti procesuiran, no uz ovakvo pravosuđe i tajming s pravom se pitamo zašto su samo Hrvati žrtve politički montiranih optužnica. Zločini su se dogodili u Uzdolu, Doljanima, Grabovici i tako dalje. Treba pogledati tko (ni)je za njih osuđen. Kada Tužiteljstvo BiH krene s dosljednim optužnicama za sve zločine, moći ćemo biti sretni. Ipak, malo je vjerojatno kako će se to dogoditi. U cijeloj priči najviše boli podatak da je Republika Hrvatska slala povjerljive dokumente Tužiteljstvu BiH kako bi oni mogli selektivno koristiti arhive i sastaviti optužnice. Pitanje je zbog čega Republika Hrvatska nije podigla optužnicu za ubojstvo generala Vlade Šantića, koji je bio general i HV-a, za što ima ovlasti te pritom zatražilo arhive iz BiH. Ponekad je uistinu pitanje koliko smo zreli kao politička nacija. Nadam se kako će časnici iz Orašja uskoro biti pušteni da se brane sa slobode te da će se na kraju i obraniti.

Imaju si Hrvati u BiH jedinstva, snage i mudrosti da iz svega izađu jači?

Definitivno imaju. Hrvati su stoljećima preživljavali u najtežim uvjetima, preživjet će i ovo. Pitanje je samo, koliko će nas ostati? Demografska stradanja i migracije nam ne idu na ruku, kao ni transparentnost i razvijanje vlastite političke estrade. Imam osjećaj kako su mnogi i sami već odustali od ideje da će im politika donijeti nešto dobro, što ne bi trebao biti slučaj. Hrvatski narod pred svoje političare treba izlaziti s očekivanjima, a političari pred narod s rezultatima. Umorni smo svi od obećanja i izmotavanja. Kada se to promijeni, mnogima će se vratiti nada u Bosnu i Hercegovini te bi mogli biti svjedoci pozitivnih procesa.

Hrvatska ima obvezu skrbiti o Hrvatima u BiH. Do sada se ta skrb očitivala uglavnom na lijepim riječima potpore, ali bez konkretnih akcija?

Hrvatska dosad nije imala nikakvu vanjskopolitičku strategiju, pogotovo prema Bosni i Hercegovini. Sve je počelo erom Stjepana Mesića koji je bio bošnjački lobist u funkciji predsjednika Hrvatske da bi se nastavilo raznim vladama koje ne razumiju procese u BiH. Optimist sam po pitanju nove vlade jer su i Plenković i Stier aktivno radili na pitanju Hrvata u BiH za vrijeme svojih mandata u Europskom parlamentu. Ako Tonino Picula pobjedi u SDP-u, što nije nemoguće, i lijeva politička scena bi bila predvođena čovjekom koji razumije Hrvate u BiH. Važno je da Hrvatska kroz EU nastavi artikulirati probleme Hrvata u BiH te da traži konkretne mjere od međunarodne zajednice. Uloga nacionalne hrvatske države ne smije postati samo financiranje folklora i gange već pružanje institucionalne i diplomatske podrške.

Iako si veoma mlad jedan si od rijetkih koji u javnim istupima traži prava za Hrvate u BiH. Koji su motivi jednog mladog čovjeka za takvo nešto?

Živimo u poprilično nezdravom društvu gdje mnogi žive u strahu, pa se čak boje i istine. Tužno je da pojedinci moraju govoriti ono za što su drugi plaćeni. To dovoljno govori o nama. Uvijek je najlakše stvari promatrati sa strane i prokomentirati stvari u kafiću. Držim važnim da dođemo do točke kada ćemo svi moći potpisati svoje stavove i bez straha ih zagovarati, pa i mijenjati ako je potrebno. Imam samo jedan motiv za javno djelovanje, a on je ogorčenost postojećim stanjem. Ipak, javno djelovanje ne donosi previše dobrog za čovjekov život, dok se ono loše brzo taloži, što ne znači kako treba odustati, već upravo suprotno, treba još više i aktivnije raditi na promjenama.

Imaš li ti viziju kako bi trebala izgledati moderna BiH u kojoj bi se svi osjećali sretno i sigurno?

Puno je rješenja, ali temelj svakog rješenja je federalizacija države. Osobno držim kako je treći entitet uz jačanje pravosuđa i obrazovnog sustava ključan element za napredak. Bojim se kako će se u protivnom samo nastaviti održavati društvo nepotizma, korupcije i mržnje. U onom trenutku kada svi građani, bez obzira na nacionalnost, budu uživali svoja prava, Bosna i Hercegovina će biti perspektivna i europska zemlja. Dotad će ostati protektorat koji svakim danom sve više nalikuje na paradžemat.

Za kraj možeš li poslati neku poruku našim čitateljima?

Uvijek je teško izdvojiti jednu poruku, no ako bih baš morao, to bila ona koju je striko fra Mario ovih dana često ponavljao na predstavljanjima knjige. Ne smijemo šutjeti. Uzrok svih problema je šutnja, ali šutnja nije rješenje nijednom problemu. Najlakše je šutjeti, ali taj najlakši put vodi u najgoru poziciju, onu gdje čovjek prestaje biti čovjek i postaje figura na šahovskoj ploči kojom se igraju drugi. Ne smijemo čekati da drugi progovore za nas, jer uglavnom neće.

HERCEGOVINA.info