Maćehinski odnos vlasti FBiH potpuno će južno od Ivana sve devastirati

Aluminij Mostar, dionice, Aluminij Mostar, otvoreno pismo, Ivo Bradvica, Aluminij Mostar, smjena, vlada Federacije BiH, Aluminij Mostar, deblokada, Federacija BIH, Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar, Aluminij Mostar, deblokada, EPHZHB, NSZ-a Aluminija, Aluminij Mostar, Aluminij Mostar, Vlada Federacije, Hercegovina, ekonomski krah, Aluminij Mostar, Aluminij Mostar, Aluminij Mostar, strah, Lijanovići, Hercegovina, Federacija BIH, uništenje, Aluminij Mostar, sindikat, vjekoslav domljan, Aluminij Mostar, aluminij, Natječaj, direktor, Aluminij Mostar, mostarski aluminij, Aluminij Mostar, uštede, plaće, Erdal Trhulj, Željko Kordić, Aluminij Mostar, Željko Kordić, Aluminij Mostar, Elektroprivreda HZHB, isporuka el.energije, Aluminij Mostar, sindikat, pismo, Aluminij Mostar, spas, Ivan Kovačić, Aluminij Mostar, Aluminij Mostar, Aluminij Mostar, aluminij, NSZ-a Aluminija, mostarski aluminij, Aluminij Mostar, Nermin Nikšić, nikola krešić, platformaši, Aluminij Mostar, mostarski aluminij, Nermin Nikšić
Hercegovina, a posebno njezin zapadni dio, u prvim je poslijeratnim godinama bila najaktivnije ekonomsko područje u Bosni i Hercegovini. Broj privatnih poduzeća, inozemnih predstavništava i obrtnika bio je daleko veći nego i u jednom drugom dijelu zemlje, uključujući i Sarajevo.

Maćehinski odnos

Situacija je danas znatno drugačija, što je u velikoj mjeri posljedica i maćehinskog odnosa Federacije BiH prema južnim krajevima. Zadnji podaci govore da je industrijska proizvodnja neravnomjerno raspoređena u Federaciji jer na Sarajevsku, Tuzlansku i Zeničko-dobojsku županiju otpada čak 71 posto industrijske proizvodnje. S druge strane, četiri većinski hrvatske županije u industrijskoj proizvodnji FBiH sudjeluju sa skromnih 15,5 posto. Još više zabrinjava podatak da je samo godinu dana ranije taj udio bio 19,5 posto, što samo potvrđuje da industrijska proizvodnja u ovim dijelovima Federacije drastično opada.

Aktualna federalna vlast zapostavlja Hercegovinu u razvojnim i investicijskim planovima i aktivnostima. Posljedica toga je činjenica da je bruto domaći proizvod u Sarajevskoj županiji dvostruko veći od BDP-a koji imaju četiri većinski hrvatske županije zajedno. Hercegovačko-neretvanska, Posavska, Zapadnohercegovačka i Hercegbosanska županija. U situaciji kada su strane investicije skoro presušile, a privatno poduzetništvo uglavnom stagnira, javne investicije su jedina prilika za razvoj, a i one uglavnom završavaju u trokutu Sarajevo-Zenica-Tuzla, dok ostala područja dobivaju samo mrvice. Razloge treba tražiti i u tome što su spomenuta područja glavna izborna baza stranaka koje trenutačno participiraju u federalnoj Vladi. Najbolji primjer je izgradnja cesta i energetskih objekata.

Važna za vlast

Hercegovina je federalnoj vlasti, ipak, još uvijek važna. U Mostaru je smješten Aluminij, koji je usprkos poslovnim problemima, najveći izvoznik iz BiH. Federalnoj Vladi su zanimljiva i poduzeća u kojima ima udio, kao što su Hrvatski telekom i Elektroprivreda HZ HB. Značajni prihodi se u Sarajevo slijevaju i od turizma, poljoprivrede i prehrambene industrije. Ključni turistički potencijali zemlje, kao što su Neum, Mostar, Međugorje, Blagaj, Stolac, Hutovo blato... smješteni su upravo u Hercegovini. Tu je i najveća proizvodnja voćnih i povrtnih kultura, vina i duhana. Zbog blizine granice s Hrvatskom iz Hercegovine dolaze i značajni prihodi od trgovine, ali sve to nije dovoljno za promjenu odnosa Federacije Bosne i Hercegovine prema tom dijelu ovog entiteta.

vecernji.ba