Lijanovići: Od skormnih mesara, do tajkuna i političara

Mesari sa Širokog Brijega jedini spas njihovog poslovnog carstva vide u državnim parama, koje bi trebao osigurati najmlađi brat, federalni ministar poljoprivrede i vicepremijer Jerko Ivanković Lijanović, čiji su kratki mandat u Vladi Federacije BiH već obilježili brojni skandali oko raspodjele sredstava namijenjenih poljoprivrednicima

Piše: Suzana Mijatović-Slobodna Bosna

„Nama u Bosni i Hercegovini, a posebno Hrvatima, je vrlo važno da dođe do promjena u Republici Hrvatskoj, kako bi se promijenila politika i prema BiH, a posebno prema Hrvatima u BiH. Očito je da je politika u posljednjih petnaest, pa i dvadeset godina, koja je vođena prema BiH, bila upotpunosti pogrešna, pa je rezultirala iseljenjem preko 50 posto Hrvata, njihovim ekonomskim oslabljenjem i ustavnom nejednakopravnosti unutar BiH". Izjavio je to, potkraj prošlog tjedna, dopredsjednik Narodne stranke Radom za boljitak Jerko Ivanković-Lijanović u razgovoru s Vesnom Pusić, doskorašnjom saborskom zastupnicom iz Hrvatske narodne stranke i jednom od ključnih političarki Kukuriku koalicije, najjačeg oporbenog bloka u Hrvatskoj.

Sastanak Jerke Ivankovića Lijanovića i Vesne Pusić je održan u Sarajevu, koncem prošlog tjedna, i na njemu se, kako se iz šturog stranačkog priopćenja da zaključiti, uglavnom razgovaralo o predstojećim izborima u susjednoj državi. Ništa sporno, rekli bi smo, da nije citirane izjave najmlađeg od četvorice braće Ivanković Lijanović, koja se po bezobrazluku i političkom licemjerju može mjeriti još samo s kritikama Fahrudina Radončića na račun „pogubne politike SDA". I predratni širokobriješki mesari Lijanovići, baš kao i skromni crnogorski novinar Radončić su, podsjetimo, (post)ratna poslovna carstva podigli upravo zahvaljujući višemilijunskim dotacijama iz stranačkih kasa (prvi od HDZ-a, drugi od SDA), ali su prije ili kasnije, okrenuli leđa dugogodišnjim političkim pokroviteljima. Lijanovići su se, naime, sa HDZ-om razišli 2000., kada su osnovali obiteljsku političku stranku Radom za boljitak, dok je Radončić svoje političke ambicije, više-manje uspješno, realizirao tek deset godina kasnije.

OD SKROMNIH MESARA, DO TAJKUNA I POLITIČARA

Obiteljski su biznis Lijanovići, kao što je poznato, pokrenuli još 1983. na Širokom Brijegu gdje je njihov otac Stipe Ivanković Lijanović otvorio prvu mesnicu. Godinu dana poslije bili su vlasnici još jedne mesnice u Mostaru, i to će, sve do 1992. biti sva njihova poslovna imovina. Iako su izgradnju pogona za preradu mesa najavljivali još potkraj '80.-tih godina, činjenica je da poslovna ekspanzija obitelji Ivanković Lijanović započinje 1992., kada su uz političku preporuku iz HDZ-a (koja je, dakako, aminovana u stranačkoj središnjici u Zagrebu), postali ekskluzivni dobavljači mesa za HVO. Ogromne količine mesa kojim su Lijanovići opskrbljivali hrvatsku vojsku u BiH prodavane su po trostruko višim cijenama, što je poduzetnoj širokobriješkoj braći donosilo milijunsku zaradu (radi se, zapravo, o najgorem ratnom profiterstvu), koju će već 1993. investirati u vlastitu tvornicu za proizvodnju mesa, otvorenu u jeku najžešćih ratnih sukoba.

Uz povlašteni položaj na tržištu „Herceg-Bosne" i jake političke veze u HDZ-u, Lijanovići su u poslijeratnim godinama značajno proširili obiteljski imperij: otvaraju auto-kuće, benzinske crpke, shoping-centre, kupuju poljoprivredna dobra... No, problem je sa širokobriješkim mesarima što su, unatoč naglom poslovnom uzletu, oni naprosto navikli raditi samo u uvjetima „sive ekonomije", dakle, izvan zakona. Takav način poslovanja će ih kasnije stajati brojnih optužbi za višemilijunske porezne utaje, i sudskog procesa na Sudu BiH, koji je okončan oslobađajućom presudom za braću Ivanković Lijanović i novim suđenjem za nekadašnjeg federalnog ministra financija a danas njihovog najvećeg političkog protivnika, lidera HDZ-a Dragana Čovića (koje se trenutno vodi na Kantonalnom sudu u Sarajevu).

Međutim, iako su Lijanovići, na uistinu volšeban način, izbjegli procesuiranje zbog neplaćanja posebnih pristojbi pri uvozu sirovina za mesne prerađevine (2000. godine), čime su federalni proračun oštetili za 1,8 milijuna KM, protiv njih je prije nekoliko mjeseci Tužiteljstvo BiH pokrenulo novu istragu, ponovno zbog poreznih utaja teških skoro pet milijuna KM. Radi se o tvrtkama MI-MO, Farmer, Farmko, Optimum, Laktat i ZD.I, kojima je zajedničko da su po istovjetnom principu usko poslovale sa Mesnom industrijom Lijanovići (sklapali su, naime, ugovore o zakupu njihovih poslovnih pogona, prostorija za skladištenje, ureda, najmu radnika i korištenja naziva za proizvode?!), s tim da bi suradnja bila naprasno prekinuta čim bi svaka od pobrojanih tvrtki dobila povrat PDV-a, ostavljajući, istodobno, državi milijunska porezna dugovanja. Jedan od Lijanovićevih „menadžera s torbom", kako u Hercegovini zovu vlasnike fantomskih tvrtki koje su braća Ivanković osnovala s jasnom kriminalnom namjerom da se na bezočan način izbjegne plaćanje obveza prema državi, svojedobno je bio i aktualni federalni ministar trgovine Milorad Bahilj zvani Baja, koji je u Vladu Federacije BiH, naravno, imenovan kao kadar Narodne stranke Radom za boljitak.

ZA KOGA JE MINISTAR PISAO PRAVILNIKE I PROGRAME POTICAJA

Premda nema preciznih pokazatelja, pretpostavlja se da u Mesnoj industriji Lijanovići trenutačno radi najviše 400 radnika, koji u prosjeku zarađuju oko 500 maraka mjesečno (iznimka su uposlenici koji su članovi Narodne stranke radom za boljitak, budući da su njihove zarade dvostruko ili trostruko veće). Zna se, također, da je proizvodnja svedena na minimum, jer u širokobriješku tvornicu svakodnevno stižu kamioni natovareni gotovim mesnim proizvodima iz Južne Amerike i zapadnoeuropskih država (MI Lijanovići godinama je, podsjetimo, najveći uvoznik mesa u BiH), koji se u Hercegovini samo skladište, ili, u najboljem slučaju, prepakiraju. U ljeto prošle godine, u jeku afere oko Hypo Alpe Adria Banke, odnosno plasmana rizičnih kredita, Slobodna Bosna je objavila popis najvećih dužnika u BiH, na kojem su se, i to na prvom mjestu, našla braća Ivanković Lijanović.

Širokobriježani su tada Hypo banci dugovali 33,5 milijuna eura, ali kako su loše, neredovne platiše, njihov je dug, navodno, porastao na blizu 90 milijuna KM?! U takvoj situaciji, opterećeni istragama i golemim minusom na svim računima, braća Ivanković Lijanović jedini izlaz iz nezavidne financijske situacije vide u državnom novcu, konkretno sredstvima za poticaje poljoprivrednicima, koja već mjesecima nastoje preusmjeriti njima bliskim tvrtkama. No, sudeći prema najavama tužbi, a moguće i novih prosvjeda zbog nepostizanja dogovora oko raspodjele 54 milijuna KM za poticaje, koje su početkom tjedna nagovijestili članovi više poljoprivrednih udruženja, čini se kako će federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i zamjenik premijera Federacije BiH Jerko Ivanković Lijanović lakše prevariti državu (na čijim jaslama, inače, živi), nego poljoprivrednike, kojima su „tajne poslovanja" Lijanovića odavno dobro poznate.

„Pravilnikom i programom poticaja je, recimo, predviđeno da pčelar mora prodati 15 kilograma meda ovlaštenom otkupljivaču, da bi ostvario poticaj u iznosu od deset KM, iako službena statistika u Federaciji BiH pokazuje da je prosječna proizvodnja meda po košnici u zadnjih deset godina osam kilograma. Što se tiče ove godine, koja je za pčelare bila katastrofalna, predviđa se da će da neće biti ni dva kilograma meda po košnici. Znači, kaznila nas je priroda, a sada nas kažnjava i Ministarstvo, jer nam s takvim pravilnikom, ukida poticaje", kaže u razgovoru za naš list predsjednik Seljačkog saveza Federacije BiH Dragan Pavlović.

MINISTAR KAO ELEMENTARNA NEPOGODA

Objašnjavajući nadalje razloge nezadovoljstva svih poljoprivrednika, a ne samo pčelara koji su previsokim kriterijima eliminirani iz utrke za dobijanje novca iz proračuna, Pavlović tvrdi da je krajem oktobra federalno Ministarstvo poljoprivrede objavilo javni natječaj kojim se izvoznici, odnosno otkupljivači povrća subvencioniraju sa 20 pfeninga, a proizvođači sa deset pfeninga. Iako su u startu zakinuti, proizvođačima je uz to propisano da prethodno moraju prikupiti toliko papirologije da je jasno kako ni većina njih neće moći ispuniti zadate uvjete. Proizvođačima krastavaca, koji su zbog pojave bakterije E-coli pretrpili milijunske štete je, opet, Lijanovićevim pravilnikom predviđena subvencija u iznosu od 35 pfeninga po kilogramu, ali samo onima koji su povrće otkupili i predali privatnom Udruženju poljoprivrednika u BiH, koje je, kao što je općepoznato, pod izravnom kontrolom braće Ivanković-Lijanović. Među ovlaštenim klaonicama u kojima stočari, prema pravilniku Ministarstva, mogu predavati stoku, našla se i ona u vlasništvu ministra Lijanovića. Istodobno je naznačeno da Ministarstvo zadržava pravo da bez objašnjenja odbije pojedine aplikante.

Dodajmo tome da Ministarstvo poljoprivrede još nije objavilo ni pravilnike za kapitalne investicije i ruralni razvoj, kao i da, budući da je do kraja godine ostalo mjesec i pol dana, ta sredstva zasigurno neće biti realizirana u 2011. „Mi smo tražili sastanak s resornim ministrom, da vidimo koliko je novca i u koje svrhe do sada potrošeno, i kada će se i kako raspodjeliti preostala sredstva. Kada govorimo o poljoprivrednoj proizvodnji, ja mislim da je ovo bila najgora godina poslije rata. Pogodila nas je tuča, suša, posljedice bakterije E coli. Procjenjuje se da direktna šteta u Federaciji BiH iznosi oko 400 milijuna KM, a možda i više. Hrvatska je svojim poljoprivrednim proizvođačima već isplaitila oko 450 milijuna KM, samo za štete od suše, a kod nas to nitko i ne spominje", upozorava predsjednik Seljačkog saveza BiH. Njegove kolege iz Koordinacije desetak poljoprivrednih udruženja u Federaciji strahuju, međutim, da bi Lijanovići, koje su već odavno prozvali „grobarima stočarstva", s pozicije federalnog ministra poljoprivrede mogli „sahraniti" i kompletnu poljoprivrednu proizvodnju u BiH, gore od najgore elementarne nepogode.

Kad jaganjci utihnu
MIRO PEJIĆ, NEFORMALNI GLASNOGOVORNIK LIJANOVIĆA, POSTAO EKSKLUZIVNI POSREDNIK U OTKUPU KRASTAVACA

Nakon što su Lijanovići ispunili svoje političke ambicije i konačno se domogli mjesta federalnog ministara poljoprivrede, utišao se i njihov najglasniji portparol Miro Pejić, dugogodišnji vođa pobunjenih stočara, koji je po nalogu svojih stranačkih šefova predvodio brojne prosvjede, navodno, u cilju zaštite domaće poljoprivredne proizvodnje. Pejiću, predsjedniku fantomskog Udruženja poljoprivrednika u BiH, ministar Jerko Ivanković Lijanović velikodušno je dodijelio posao ekskluzivnog posrednika u otkupu krastavaca (koji podrazumijeva golemu proviziju), a pored toga je i vijećnik Narodne stranke Radom za boljitak u Općinskom vijeću Grude.