Lagumdžijina politika izolacije

No, dvije godine kasnije u prvoj službenoj posjeti BiH, premijer Milanović nije se čak ni susreo s liderom bh. SDP-a. Kao što je najavljeni protokol i predviđao, Milanović je u Sarajevu imao sastanke s Vjekoslavom Bevandom, mandatarom Vijeća ministara, članovima bh. Predsjedništva i kolegija Zastupničkog i Doma naroda parlamenta BiH, a nakon toga je otišao u Vitez gdje je prenoćio i sutradan posjetio Mostar i Široki Brijeg.

Piše: Dženana Karup -Druško DANI

Promjena politike Federalna televizija je nekoliko dana prije Milanovićevog dolaska najavila da susreta dva lidera SDP-a u Sarajevu neće biti jer će se Milanović sastati s članovima Hrvatskog narodnog sabora, a prema FTV je "poznato da su predstavnici HNS-a radili sve kako bi opstruirali legalno izabranu vlast u Federaciji BiH te zagovarali ideje dalje podjele BiH".

Upitan u Sarajevu o svom susretu s članovima HNS-a te da li će s njima razgovarati o rekonstrukciji Vlade FBiH, Milanović je odgovorio: "Neću. To upravo ulazi u ono područje tutorstva. Hoću li razgovarati o problemima i o načinu na koji ih vide predsjednici stranaka za koje glasa većina Hrvata u BiH? Da, razgovarat ću o svim otvorenim pitanjima. Ako je netko sugerirao, predlagao, pa skoro i insistirao da bh. Hrvati vide BiH kao svoju matičnu državu, kao svoju domovinu, to smo mi. Sada ćemo tražiti puteve da se za bh. Hrvate u okviru BiH nađe nešto što je fer odnos, fer aranžman."

Noć prije dolaska Milanovića u BiH FTV je emitirala prilog u kome fra Luka Markešić kaže da misli kako je pogrešno da se Milanović susreće s predstavnicima "te organizacije koja se zove HNS, to nije HNS, to je jedna stranačka organizacija dvaju HDZ-ova" i Slave Kukića: "Nažalost, ako je u programu te posjete, posjeta HNS-u, koji je suptilnija i mekanija inačica za hrvatsku samoupravu, onda to upućuje na zaključak kako se radi o definitivnoj promjeni hrvatske državne politike prema BiH."

No, dopisnik FTV-a iz Zagreba rekao je da su, što se tiče HNS-a, "stajališta u Zagrebu oprečna. Oni koji savjetuju premijera drže da ako postoji legitimitet HNS-a u hrvatskom narodu u BiH, onda ga on ne može ignorirati u svome posjetu. Milanovićevi suradnici su mu, navodno, rekli da ne bi bilo pametno da ističe tu SDP-ovsku kolegijalnost sa svojim stranačkim kolegom Lagumdžijom koji u hrvatskoj javnosti ne uživa pretjeranu popularnost i smatra ga se dobrim dijelom odgovornim za nekonstituiranje državne vlade, a po nekim segmentima njegovih istupa smatra ga se dosta ekstremnim".

Ni tutor, ni mentor Lagumdžija je odbio da se pojavi na ručku s Milanovićem, na koji je bio pozvan zajedno s entitetskim premijerima i ministrom financija BiH, objašnjavajući: "Ako premijer dolazi s zamjenikom ministra, red je pokazati reciprocitet, pa je na sastanku bila moja zamjenica Ana Trišić-Babić." O Milanovićevoj posjeti je, vidno ističući svoju ironiju, govorio: "On je tu da čuje i sasluša, ali kao predsjednik Vlade RH, kako je i sam rekao, on nije tu da bude tutor niti mentor. Posebno me impresionirala njegova izjava da on nije tu da pravi rekonstrukciju Federalne vlade, jer bi to bio državni udar, a vi znate da sam jako osjetljiv na državni udar..."

Lagumdžijin (iz)govor, kome nisu povjerovali ni mnogi građani BiH, u Hrvatskoj su mediji označili kao prvorazredni diplomatski skandal. Uz to Lagumdžija bi se trebao zapitati čemu takav zaokret kod Milanovića? Da je htio neke političke poene ubirati kod hercegovačkih Hrvata i rušiti BiH, valjda bi to Milanović uradio pred opće izbore, kako u BiH tako i u Hrvatskoj, a ne sada kada je SDP Hrvatske, ostvario uvjerljivu pobjedu.

Nakon izbora u BiH u kojima je od bošnjačkih političkih stranaka (ma koliko SDP-ovci negirali da su bošnjačka stranka, njihova politika pokazuje drugačije) SDP dobio najveći broj glasova, čime se nametnuo kao lider u Koaliciji u koju je ušao s SDA, došlo je do zaokreta u politici Sarajeva prema Hrvatima i odbijanja razgovora s dva HDZ-a koji su dobili najveći broj glasova, što im daje puni legitimitet, htio to neko priznati ili ne, da pregovaraju u ime Hrvata. No, na federalnom nivou je ipak formirana Vlada bez ijednog HDZ-a što je, naravno, dodatno udaljilo Hrvate od Sarajeva.

"Ni socijaldemokracija, izgleda, ne razumije da se BiH, kao država tri naroda, može razvijati samo na bazi političkog konsenzusa o ravnopravnosti svih, a u okvirima federalnog uređenja države u kojoj bi se svaki konstitutivni narod i pojedinac osjećao 'svoj na svome' i to u svakom kutku ove male zemlje. Bez toga, kao i bez participacije i koegzistencije sva tri naroda BiH ne može opstati kao državna zajednica. U tome je suština i evropske ideje socijaldemokracije", rekao je Zoran Pajić, profesor Kraljevskog koledža Sveučilišta u Londonu, u intervjuu za Dane sredinom prošle godine. Tada je izjavio i kako smatra da je "hrvatsko pitanje vrlo ozbiljno za budućnost BiH, iako se sarajevski politički i intelektualni establišment prema njemu često odnosi s naglašenom dozom cinizma".

Remetilački čimbenik

Ono na šta Lagumdžija sigurno nije računao, to je da će svojom politikom prema bosanskim HDZ-ovima od sebe udaljiti i hrvatski SDP. Mada se u nekim medijima Milanovićev potez prema Lagumdžiji tumači kao promjena u zvaničnoj Hrvatskoj politici prema BiH, zagrebački profesor Žarko Puhovski, to ovako komentira: "Potpuno je drugačija pozicija političara u opoziciji i onih koji su na vlasti. Milanović na vlasti nije prvenstveno socijaldemokratski političar, nego hrvatski političar i kao takav on uzima u obzir nešto što se više ili manje precizno zove hrvatskim nacionalnim interesima, a u svakom slučaju ma kako nejasno bili određeni, važniji su mu od stranačkih, odnosno socijaldemokratskih. To je nešto što je postalo jasno i zbog čega on ni u jednoj ni u drugoj verziji Lagumdžiju ne doživljava kao kolegu, dapače druga socijaldemokrata, nego ga doživljava kao remetilački čimbenik u odnosu na poziciju Hrvata u BiH."

Na Lagumdžijino objašnjenje kako je odbio taj susret jer će se Milanović susresti s članovima HNS-a, koji se povezuju s Tuđmanovom politikom, Puhovski kaže: "To je nešto što je pitanje interpretacije Sarajeva. Sigurno je da nitko razuman u Hrvatskoj, pa ni novi HDZ-ovci ne prihvaćaju Herceg-Bosnu danas, a neki nisu ni u '90-tim, ali su za rasplet situacije, za pokušaj Hrvata da nađu neku organizacijsku strukturu, jer je potpuno očito da se hrvatski korpus u BiH našao u bitno neravnopravnom položaju. Kao i obično tu se radi prije svega o unutrašnjopolitičkim stvarima, dakle to je prije svega pokušaj da se hrvatskoj javnosti pokaže da socijaldemokrati i predsjednik hrvatske vlade, prije svega brine o hrvatskoj naciji kod kuće i u inozemstvu, a tek onda o ideologijskim pitanjima. On se ponaša strogo formalno i to je u ovom trenutku najbolja varijanta, iako nije idealna."

Sarajevski profesor Gajo Sekulić smatra da bi bilo bolje da su se Milanović i Lagumdžija sreli i dodaje: "U prvom redu domaćin je prekršio pravila gostoprimstva i kao državnik i kao socijaldemokrata. Gost ima povlašteno mjesto, čak i ako se radi o protivniku ili neprijatelju, što ovdje nije slučaj. Naprotiv. Milanović predstavlja novu nadu Hrvatske. I državničku i socijaldemokratsku. Kako će on pomiriti te dvije linije svoje političke uloge ostaje da se vidi. Evropska kriza kuca već drastično i na vrata Zapadnog Balkana. Vrata susjedima ne smiju se zatvarati. Ako je tačna informacija da je Milanović danas izjavio da će Lagumdžiju i Nikšića primiti u Zagrebu kad dođu, 'ako bude bio u Zagrebu', onda je i on u ovoj igri nezrelog nadmudrivanja ostao ispod svog nivoa."

Objašnjavajući zašto je došlo do toga Sekulić kaže: "Neposredni uzrok može biti razlika dvojice mlađih političara u tačnom registriranju položaja hrvatskog naroda u BiH. Etnonacionalni krug blokade bh. države i društva trajat će dugo - sa dominantnim unutarnjim politikama i ideologijama tri 'naroda' iza kojih se kriju uglavnom unesrećeni opljačkani radnici/radnice, činovnici/činovnici, profesori i prostitutke (bez reguliranog statusa), itd. Razlozi nesporazuma su bitniji. Evo samo jedan: razina djelovanja socijademokratskih partija u 7 (ili 6+1) novih država na tlu bivše Jugoslavije određena je nedostatkom interesa za duhovno nasljeđe socijalizma i socijaldemokracije. Uglavnom su još na nivou puberteta koji se teško prolazi. Ali prolazi - ko preživi. Kad bi lideri više čitali i raspravljali bolje bi se ponašali. No, oni se ne mogu više orijentirati ni prema zapadnoevropskim socijaldemokratskim uzorima. Bilo bi sjajno kad bi se u BiH i u regionu ozbiljno uzela šansa socijaldemokracije za izgradnju alternative krizi, koja je u osnovi jedna od najdubljih kriza kapitalizma. Možda se kapitalizam može još demokratizirati, bar kad bi se vratio - izvorno socijalističkom - projektu socijalne države. Ali nju još ubijaju MMF, SB i ECB. Ceh krize plaća raja. Grčki bogataši i bankari drže pare daleko od opljačkanog naroda. Gdje su naše pare? To pitanje zajedno moraju postaviti i Milanović i Lagumdžija."

Nažalost, skoro pa ubitačno pitanje nakon svega glasi: kuda ide Bosna i Hercegovina? Ceh već poodavno plaćaju građani, a aktualna politika - koja cijelu zemlju vodi u izolaciju - prijeti da ostvari najmračnije prognoze i BiH uistinu pretvori u crnu rupu na Balkanu. Ukoliko Lagumdžija, kao lider Platforme i sada ministar vanjskih poslova BiH, to ne vidi - nije loše da se ugleda na kolegu iz Hrvatske, koji će kao premijer svoju zemlju uvesti u EU. Ručao lider SDP-a BiH s njim ili bez njega.