Kukićeve igre bez granica

Jer nije važno koliko ste glasova na izborima osvojili, važno je da ste podobni većini, u ovom slučaju bošnjačkoj.

­Slavo Kukić kandidat je za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Lakoća s kojom se profesor iz Posušja dokopao kandidature za najvažniju funkciju u izvršnoj vlasti ove jadne države, naprosto je nevjerojatna. No, ne i Slavi Kukiću koji u igri, odnosno na političkoj i javnoj sceni opstaje godinama. Na neki je način Kukić sličan glavnom liku iz Hesseova romana „Igra staklenim perlama", koji po svaku cijenu nastoji stvoriti idealno društvo. Razlika je u tomu što je Kukiću svako društvo u kojemu je on „važna faca" idealno, bez obzira koliko to daleko od stvarnosti bilo. A BiH je od uređene, a kamoli idealne države udaljena na stotine svjetlosnih godina.

Kukićeve igre bez granica

Najbolja potvrda takvoj tezi upravo je kandidatura Slave Kukića za predsjednika državne Vlade. Nije se Kukić imao potrebe mućiti s kampanjom niti sastavljati program. On vrlo dobro zna da je u ovakvoj nakaradnoj državi najvažnije biti podoban većini, u ovom slučaju bošnjačkoj. Jer davno je profesor iz Posušja shvatio da u svome toru, među Hrvatima, nema naročite šanse istaknuti se, jer jedan je Čović, pa se odlučio postati Hrvat po mjeri Bošnjaka, a naročito prvog i najekstremnijeg među njima, Zlatka Lagumdžije. Čovjek s egom većim od Trebevića s idejom socijaldemokracije ima veze koliko i ( još jedan Posušak u usponu) Zvonko Jurišić s izvornom pravaškom tradicijom. Lagumdžija je odavno otišao udesno, a Jurišić ulijevo. No, gdje je tu Slavo Kukić? Negdje na sredini, uvijek u igri i svima podoban.

Nije važno ni hoće li Kukić biti izabran za predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. On će na ovaj ili onaj način ostati u igri, sve dok pjeva kako Lagumdžija svira. Kukićeve igre bez granica bez sumnje se nastavljaju. Nije da to dva HDZ-a i njihovi sateliti nisu zaslužili. Jesu itekako! No, nije narod čiji je izlazak na izbore postao potpuno besmislen. Zahvaljujući Kukićima spremnim prodati se za ostanak u igri, HDZ-ovima kojima fotelja nikad dosta, ali i većini ostalih hrvatskih političara koji su najprije izdali program vlastite stranke, a potom i sve ostalo što se izdati može, na vlast se dolazi podobnošću, a ne zahvaljujući potpori birača.

Eto to je jedan od glavnih razloga što je BiH daleko od normalne i demokratske države. Njome upravljaju podobni!­

Artinfo.ba