Kuda Ahmet tuda i Zlatko

Za sada prisustvo su potvrdile stranke iz Republike Srpske koje imaju potpisan sporazum o suradnji za formiranje zajedničkih institucija vlasti, SNSD i SDS, a iz Federacije sigurno je prisustvo dva HDZ-a i SDA, dok je SDP još neodlučan, možda dođe, a možda i ne, jer, kako kažu u toj stranci, Zlatko Lagumdžija ima nekih nedoumica u vezi sa samim načinom sazivanja tog sastanka.

Piše: Dragan Jerinić, Nezavisne novine

Prevedeno to znači da im ne smeta mjesto i vrijeme, već tko šalje poziv, jer Lagumdžiji ne dozvoljava ego trip, čast, ponos, šta li, da Čović i Ljubić, izborni gubitnici, zovu njega, pazi sad, izbornog pobjednika, za kojeg je glasalo 300.000 građana, na sastanke u vezi s formiranjem Vijeća ministara pa makar nikad i ne bio sastavljen što se njega tiče.

Zato je umjesto jasnog odgovora za sastanak Čoviću stigao veliki pozdrav iz Kantonalnog suda u Sarajevu, koji je potvrdio optužnicu za navodnu zlouporabu položaja još iz vremena dok je obavljao funkciju ministra te navodno pomogao braći Lijanovićima, onim istim koji su sa SDP-om formirali platformašku vlast u Federaciji, da državu zakinu za blizu dva milijuna maraka.

Kako je opće poznata činjenica da SDP već godinama kontrolira gotovo sve kantonalne i općinske pravosudne organe, tužiteljstva i sudove u Sarajevu, a od prije nekoliko mjeseci i Tužiteljstvo BiH, koje je preuzela osobno kuma Zlatka Lagumdžije, jer valjda ta razina zahtijeva strogo provjerene kadrove, valjda je svima i jasno zašto je Čoviću optužnica potvrđena isti dan kada je na adresu SDP-a u Sarajevo stigao poziv za formiranje vlasti iz dva HDZ-a. Računa Lagumdžija da, ako se i odazove, puno lakše je pregovarati s nekim kome misli znaju odlutati do optuženičke klupe, da pokaže tko je stvarni gazda i kakvu je državu naumio pravii. Pa ti sad dogovaraj vlast.

Danas je gotovo nemoguće naći nekoga, osim na Federalnoj TV, da ne bi rekao kako iza najnovije optužnice protiv Čovića stoji čista politika koja pravosuđe koristi za sravnjivanje izbornih rezultata. Može se to iščitati iz same optužnice jer je zasnovana na već procesuiranom slučaju u Sudu BiH, gdje je u tijeku tog sudskog postupka vještačenjem utvrđeno da Čović nije potpisao nikakvu odluku koja bi omogućila tadašnjim samo mesarima iz Širokog Brijega da bez carine uvoze meso, već je netko sasvim drugi, i to faksimilom njegovog potpisa, a čitava afera, kada je i otkrivena, završila je samoubojstvom bivšeg direktora federalne carine Želimira Repca. Ali, eto, sad treba pustiti tako nezavisnom pravosuđu, što bi rekli stranci, da uradi svoj dio posla.

No, dobro. Da bi možda u rujnu mogao biti postignut nekakav okvirni dogovor za novi saziv Vijeća ministara, da se naslutiti iz pojačane diplomatske aktivnosti Amerike, Europe i Turske.

Službeni Washington se manje vidljivo miješao, već je inicijativu prepustio svom dokazanom savezniku, turskom ministru Ahmetu Davutogluu, pa pokušavaju utjecati na bošnjačku političku elitu da bude malo fleksibilnija, popustljivija u pregovorima, pogotovo Lagumdžija, kojeg su zajednički markirali kao glavnog kočničara za sastavljanje vlasti u zajedničkim organima.

Istina, mnogi analitičari podsjećaju i na važnu ulogu šefa turske diplomacije u formiranju platformaške vlasti u Federaciji, pa s razlogom upozoravaju na dodatnu opreznost kod srpskih i hrvatskih stranaka da se iza slatkorječivih poruka u stvari krije sličan scenario koji bi dugoročno omogućao bošnjačkim strankama da budu dominantne u odlučivanju u zajedničkim institucijama bez obzira na sadašnja ustavne klauzule o ravnopravnosti.

Ono u šta ne treba sumnjati je da je BiH veoma važna za Tursku, koja ima sve veću regionalnu kako ekonomsku tako i političku ulogu, i da će svoje interese u ovom dijelu Europe ostvarivati uglavnom kroz podršku bošnjačkim liderima, a danas su to Zlatko Lagumdžija, Sulejman Tihić i Bakir Izetbegović.

Pored Turske, svojevrstan pritisak na lidere da stave točku na izbore izvršila je i njemačka kancelarka Angela Merkel, koja je prošlog tjedna zaobišla BiH u svojoj balkanskoj turneji, poručujući preko svojih diplomata kako se u stvari i nema s kim sastati.

Iskreno, ovakav vid pritiska je dosta nejasan kao i čitav taj njemački angažman posljednjih mjeseci u vezi s političkim i ustavnim preslagivanjima stvari jer im, kako se kaže, nedostaje početak, sredina i kraj. Točnije, nejasan je cilj što se želi postići, pa su ponovo prepustili da stvari ovde opet vodi Bruxsselles, a ne Berlin. Jedino što se moglo naslutiti iz te čitave predstave je da postoji jaka želja da se nekako pomogne Hrvatima da se izbore bar za institucionalnu ravnopravnost. Koliko je to bilo uspješno, pokazuje njihov današnji položaj u Federaciji.

Da bi se i Europska unija mogla jače angažirati u vezi s formiranjem Vijeća ministara, i to već idućeg tjedna, pokazuje i najava dolaska Petera Sorensena, koji bi trebao preuzeti funkciju specijalnog predstavnika. Naime, njega će već na putu ovamo sustići vijest o rezultatima sastanka lidera u ponedjeljak, pa u akciju može krenuti odmah sa sarajevskog aerodroma, bez ikakvih konsultacija s Valentinom Inzkom.

To bi za Sorensena bilo nepotrebno gubljenje vremena pošto je aktualni šef OHR-a i europski izaslanik potpuno politički prolupao, ako je vjerovati Živku Budimiru, koji tvrdi ga je osobno Inzko podržao u inicijativi da predloži prekrajanje dejtonskih granica entiteta i Posavinu ugura u neki novi ustav kao poseban distrikt. Ako je ipak Budimir pogrešno protumačio Inzkovo uobičajno ponavljanje ja, ja ja, s onim jakim njemačkim anaglaskom, što ne mora značiti da se slaže sa sugovornikom, onda se OHR već trebao oglasiti s nekakvim priopćenjem u kojem bi čvrsto stajao na nepromjenljivosti daytonskih kako principa tako i granica entiteta, ali i države.

U svakom slučaju, idućeg tjedna bit će bar malo jasnije može li BiH uopće dobiti Vijeće ministara. Tek kad se nađe odgovor na to pitanje, onda ostaje lakši dio da se sve gurne u proceduru