Jedan je Praljak, a tko smo mi?

Slobodan Praljak, Haag, Slobodan Praljak, Haški Tribunal, Slobodan Praljak, Slobodan Praljak, Haag, Slobodan Praljak, Haag, Zagreb, Slobodan Praljak, HVO, Armija BiH, Slobodan Praljak, Haag, hrvatska šestorka u haagu, presuda Međunarodnog suda pravde u Haagu, hrvatski branitelji, Slobodan Praljak, žrtva, Zločin, Slobodan Praljak, Slobodan Praljak, pismo, posljednje pismo, Slobodan Praljak, general
Ovaj put nastao je na temelju iskustva cijelog hrvatskog naroda i svih hrvatskih građana u obrani i stvaranju Hrvatske.

Piše: dr. Slobodan Lang l Hrvatski list

Jedan Praljak je jedinica koja iskazuje koliko je pojedinac razvio i koristi za dobro Hrvatske hrabrost, domoljublje, požrtvovnost, državotvornost, inteligenciju, upornost i znanje. Baš što smo kratkotrajni, slabi i grešni (mišlju, riječju, djelom i propustom), dužni smo odgovorno razvijati i koristiti svoje sposobnosti. Praljak je to učinio i pozivam svakog od vas da razmotrite vlastita nastojanja i rezultate, a zatim porazgovarajte u obitelji i s prijateljima. Možda ćete dodati još pokazatelja, ali teško da se navedene može ispustiti. Dobro je da onda i cjelovito razmotrite i djelovanje hrvatskih institucija: predsjednika Republika, Vlade, vodeće ljude ministarstava, Sabora, stranaka, HAZU-a, hrvatskih sveučilišta, gospodarstva, zdravstva, školstva, medija, Crkve, branitelja, pojedinih političara i javnih osoba.
OBRANA PRAVDE
Prije nekoliko godina hrvatski godina hrvatski general Slobodan Praljak odlučio je preuzeti bitku za obranu pravde u Haagu. Od početka do danas prepoznaje se četrnaest glavnih ciljeva ove bitke: razvoj hrvatske državotvorne svijesti, odgovornost i djelotvornosti, jačanje dostojanstva hrvatskog naroda, provjera funkcioniranja hrvatske države, razotkrivanje funkcioniranja i dosega pravde na sudu u Haagu, informiranja odgovornih hrvatskih institucija i pojedinaca o obrani Bosne i Hercegovine, informiranje hrvatske i svjetske javnosti, prijenos odgovornosti mladima i budućnosti te vlastita obrana kao optuženog (čemu je pridao najmanju važnost).
Na sudu je preuzeo vlastitu obranu i udružio je s drugim optuženima. Tijekom suđenja svjedočio je 55 puta, ukupno 340 sati, što je sve prenošeno preko interneta. Sudu je predložio 220 svjedoka, što je smanjeno na 155, pa na 150. Ovaj je broj prihvatio predsjednik suda, ali za ostalu dvojicu sudaca to je bilo previše naporno pa i previše istine o ratu u Bosni i Hercegovini, te su dopustili svega 20 svjedoka. Procjenjujući  da tako suđenje ne može sagledati istinu, pa tako niti pravedno, general Praljak u znak prosvjeda od travnja ove godine ne prisustvuje suđenju. Jeste li sve ovo znali? Je li istupila neka odgovorna institucija ili pojedinac? Je li bio kakav prikaz u medijima? Jeste li vi upitali sami sebe? Jeste li zadovoljni ovakvim odnosom svoje države, odgovornih i uglednih, medija- i sebe samih?
Ovo je političko suđenje i njegov ishod uvijek ovisi od interesa onih koji ga drže i volje zainteresiranih koji se iskazuju. Da se u suđenju Praljku pokazala značajna volja Hrvatske za iskazivanjem istine i nastojanje da to bude prepoznato od Hrvatske do Haaga, Ujedinjenih naroda i diljem svijeta, tada bi vjerojatnost oslobađajuće, ili što povoljnije konačne odluke suda za Hrvatsku (Praljka) bila znatno veća, nego ovako kada se Hrvatska praktično potpuno prepustila stranim interesima. Bilo bi korisno za usporedbu znati koliko je potrošeno za informiranje svijeta o istini o ratu u Bosni i Hercegovini, a koliko na proteklim izborima za predsjednika republike. Istodobno Slobodan Praljak, kao jedan od vodećih intelektualaca Hrvatske, uložio je sa svojim timom golemi napor da prikupi dokumentaciju iz što više izvora, obradi ju i  iznese pred hrvatsku i svjetsku javnost. Do danas je objavio 17 knjiga, od kojih svaka obrađuje drugi aspekt ovog rata, od humanitarnog i zdravstvenog djelovanja do počinjenih zločina.
Svi rezultati su prikazani na njegovoj web stranici i svakomu dostupni. Jeste li gledali? Je li vas tko potaknuo? Jeste li kako reagirali? Istodobno je general Praljak ove knjige i tiskao i poslao svim akademicima, Vladi, političkim strankama, javnim osobama, medijima… Nitko ne može reći da nije znao. Zapazio sam jednu značajnu reakciju. Među ostalima objavio je i knjigu rušenju starog mosta u Mostaru. Prije toga on osobno je nekritički napadan kao krivac (zločinac) za rušenje i to od strane medija, pojedinih političara i nekih intelektualaca. Nakon knjige zašutješe. Uopće, nakon njegovog napora mnogo se manje govori o hrvatskoj „agresiji“ na Bosnu i Hercegovinu. Bilo bi vrijedno istražiti objavljivanje istupanje prije i poslije knjiga. No svakako najznačajniji utjecaj bio je prekid negativnog reagiranja, a uopće nije došlo do pozitivnog. Zašto je Sabor nijem? Zašto Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica hrvatska, sveučilišta, Hrvatska televizija…, zašto nisu održali ozbiljni skup na kojem bi razmotrili sve radove, njihovo značenje i predložili moguće djelovanje. Zašto se nisu povezale organizacije branitelja i hrvatske državotvorne organizacije u takvu nastojanju? General i gospodin Slobodan Praljak dugi je niz godina Hrvatskoj davao što je smatrao dobrim za Hrvatsku, a sebi dostupnim. Više puta u dugom je razdoblje i na toliko mjesta izložio svoj život, aktivno je djelovao diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, izložio se dugogodišnjem suđenju i zatvoru, postao je nositeljem obrane Hrvatske od klevete, globalnog širenja istine i buđenja hrvatske odgovornosti. U to je uložio i koliko god je mogao vlastita sredstva djelovao uvijek bez kalkulacija rezultatom i ne traži osobnu sreću.
General i gospodin Slobodan Praljak smatra da je Bog stvorio čovjeka da nosi svoj križ i zalaže se za opće dobro bez obzira na posljedice. On za razliku od Vlade, oporbe i medija smatra da je stanje u Hrvatskoj odlično (u tome se slaže s Newsweekom), a problem je u našem mentalitetu. Imamo slobodnu državu pa sada i mi trebamo postati slobodni ljudi.
ODGOVORNOST PREDSJEDNIKA REPUBLIKE ZA PRAVOMOĆNOST, PRAVEDNOST I ISTINU
Posljednjih dana Predsjednik RH (i drugi) javno obrazlaže zašto je moralno i obvezno da se nakon pravomoćne presude generalima Glavašu, Blaškiću, Norcu, Zagorcu… koji su obranili Hrvatsku oduzmu odlikovanja i činovi. Iz istih razloga ne bi smio za svoga savjetnika imenovati pravomoćno osuđenog za klevetanje drugog čovjeka. Predsjednik bi se trebao maksimalno založiti u obrani nedužnosti (što je potrebno u političkim procesima) hrvatskih generala, branitelja i prvog predsjednika, dok im se sudi i kad ih smatra krivima, dok se ne dokaže suprotno. Bilo bi mi drago da nam se pridružio za vrijeme dok smo dvije godine na suđenju Glavašu i ostalima sjedili uz članove obitelji i branitelje jer bi vidjeli da je suđenje za javnost bilo gotovo zatvoreno dok je istovremeno suđenje u Haagu bilo globalno otvoreno, da se nije poštivalo međunarodne propise o štrajku glađu, da je Glavaš praktično na temelju iskaza jednog mladog čovjeka, da se radilo o političkom obračunu, da spozna da će zapovjednici agresije na Hrvatsku ostati generali, a da će se hrvatskim braniteljima „morati“ oduzeti odličja i činove. Možda bi za vrijeme dugih sati suđenja shvatio da se zločini protiv čovječnosti čine i u agresiji i u obrani,da obrana bez zločina i nije moguća, ali i iznad svega da je agresija zločin, jer bez agresije nema zločina protiv čovječnosti i da je suprotstavljanja agresiji junaštvo naroda.
Blaškiću će biti oduzeta odličja i čin nakon obranjene Lašvanske doline. On je proveo u zatvoru 8 godina a braneći se od osude na 45, prihvatio ponudu suda o trenutnom oslobađanju ako prihvati ma kakvu krivnju. Zbog spašavanja obraza svjetskog suda u zamjenu za vraćanje obitelji otetoga toliko potrebnog oca i muža.
Ugledni ljudi na poziv suca Milana Vukovića i biskupa Mile Bogovića iz godine u godinu iskazuju, obrađuju i promišljaju suđenje u Haagu. Stvorili su djelo koje će trajno vrijediti, pokazali su i hrabrost i odgovornost, ali vlast njihovo djelo nije pretvorila u snagu države. Duga je povijest političkih suđenja i progona nad Hrvatskom i njezinim ljudima. Da hrvatski narod, pojedinačno i zajednički to nije stoljećima trpio i borio se, Hrvatske danas ne bi bilo. U svijetu je Gandhi osuđen na zatvor, nakon Marša soli, jedne od najznačajnijih akcija dobra u 20. stoljeću. Churchil ga je nazvao zločestim fanatikom koji želi unijeti u Indiju kaos krvi i da je odnosima s orijentalnim rasama pogrešno ignorirati ili prikrivati ogromne  razlike. Podsjećam da su godine i godine u zatvoru proveli Nelson Mandela, Jomo Kenijata, Alojzije Stepinac i toliki drugi. Svaki koji želi provesti i ostvariti „udruženo djelo dobra“ slobode vlastitog naroda, zna da će proživjeti godine patnje, nerazumijevanja, progona, osuda i zatvora.
PRIDRUŽIMO SE PRALJKU
Gospodine Predsjedniče RH, hrvatska povijest je puna pravomoćno a nepravedno osuđenih. Rado bih da vas to potakne na zauzimanje za povećanje pravednosti, a ne samo poštivanje pravomoćnosti.
Gospodine Predsjedniče RH, vaša je dužnost i odgovornost da uz puno informiranje javnosti branite optužene generale, pokojnike i samu Hrvatsku. U tu svrhu imenujte savjet uglednih i nezavisnih javnih osoba, da vam to predloži, svaki pojedinačno i svi zajedno, kako da se bar sada pokaže ozbiljnost i odgovornost. Pozivam sve vas, koji podržavate ovaj tekst, da Predsjedniku RH uputite pismo sljedećeg sadržaja:
„Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske, kao hrvatski građanin tražim da primite dr. Slobodana Langa, i zahtijevate da vam predloži ljude koje koji će vas savjetovati o unaprjeđenju obrane Hrvatske i informiranje javnosti o istini.“
Ovakvo pismo potpišite, potaknite znance na isto i kopiju pošaljite Hrvatskom listu. Ovim se tekstom, odazivam pozivu generala Slobodana Praljka da mijenjamo hrvatski mentalitet. Pridružite se!