Ivan Jurič: Vlastito stanje te motivira da budeš veći borac i potrudiš se to promijeniti i u svojoj državi

Naveli smo u uvodu što studirate, a saznali smo i da imate crni pojas u taekwondou. Što biste nam još mogli reći o sebi?

Rođen sam i odrastao u Tomislavgradu gdje sam s devet godina počeo trenirati taekwondo u TKD klubu "Koryo" u kojem sam se zadržao 13 godina. Kao senior osvojio sam državno prvenstvo BiH i dobio poziv u reprezentaciju. Nastupao sam na raznim turnirima, na nekima s više, na nekima s manje uspjeha, no kao najveći doživljaj ostaje nastup na seniorskom europskom prvenstvu u Rimu 2008., kada sam nastupao za Bosnu i Hercegovinu. Svoje sportske afinitete produbio sam upisom na Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu. U ovom trenutku sam apsolvent te se nadam da ću uskoro i tu diplomu donijeti kući i nastaviti svoj sportski put.

 Što je jedan takav sportski duh motiviralo da se učlani u Hrvatska zvona i da se politički aktivira?

Do prije dvije godine nisam ni pomišljao da ću biti društveno aktivan, ali nakon svih napada i osuda koje su zahvatile naš narod te nakon svih neprincipijelnosti s kojima se svi svakodnevno suočavamo, jednostavno više nisam mogao biti nijem i čekati da se nešto dogodi. U isto vrijeme, moj prijatelj Krešimir Tabak upoznao me s idejom Hrvatskih zvona kao i s cijelom ekipom koja je do sada u životu pokazala neupitno domoljublje i ljudskost. Danas mi je čast stajati rame uz rame s tim ljudima i boriti se za ostvarenje zacrtanih ciljeva.

 Kakvi su planovi nakon završetka studija?

Moja je želja ostati i raditi ono što znam, a jedan od planova je rad u taekwondou. Volio bih postati trener i dati doprinos na tom polju. Naravno, želja mi je biti i nastavnik u školi i raditi s djecom jer smatram da su ona najvažnija i da je njihov odgoj i zdravlje na prvom mjestu!

 Što očekujete na izborima ove godine? Kakav rezultat? Osobito nas zanima što očekujete ili priželjkujete u Hercegbosanskoj županiji?

Svaki put poslije izbora, stvari ostanu iste ili se promijene na gore! Ovaj put očekujem promjene ali pozitivne, s manje priče i prepucavanja po medijima, a puno više djela i rada i to od najnižih do najviših razina vlasti. Kada je riječ o HBŽ-u, mogu reći da nas ljudi prepoznaju kao zdravu alternativu i ne sumnjam da će Zvona zvoniti još jače.

 Sami ovaj Vaš angažman pokazuje da želite promjene. U kojem dijelu ih najviše priželjkujete, što Vam najviše smeta u društvu koje Vas okružuje?

Promjene priželjkujem u svim sferama, najprije od gospodarstva i ekonomije, da ljudi mogu živjeti od svojega rada pa do turizma, kulture i naravno sporta. Mislim da taj osjećaj dijelim s većinom onih koji ovdje žive. Krećući se od Tomislavgrada do Sarajeva, vidim kako se svi slažu da postojeće stanje treba mijenjati, ali od svega mi najviše smeta velika pasivnost koja je redovita i na dan izbora. Stoga bih pozvao sve da taj dan iziđu na birališta i, ako im je dobro neka zaokruže isto, a ako nije, da djeluju u skladu s tim.

 I ptice na grani znaju da su sportašima u ovoj državi veliki problem kotizacije, oprema, prostor za treniranje, prostor za održavanja natjecanja... Kakva su Vaša iskustva? Može li se to promijeniti?

Moja osobna iskustva i iskustva mojih prijatelja nisu nimalo pozitivna. U vrijeme kad sam bio natjecatelj na reprezentativnoj razini, do zadnjeg bi se trenutka čekalo da se osiguraju sredstva za osnovne troškove. Ni danas nije ništa bolje. I onda kad na natjecanju sretneš kolegu iz uređene države, ne možeš vjerovati koliko se ulaže u sport, koliko se cijeni sportski uspjeh te koju sve vrstu podrške imaju sportaši. Ali, vlastito stanje te motivira da budeš veći borac i potrudiš se to promijeniti i u svojoj državi. Imamo toliko talenata koji to zaslužuju.

 Hoćemo li, na kraju ovog razgovora, pozvati još sportaša da se priključe Zvonima i HRS - u?

Naravno! Sportaši su borci koji znaju da se samo radom, trudom i upornošću dostižu ciljevi. Pozivam ih da s tom borbenošću uđu i u ovu društvenu arenu te da se zajedničkim snagama borimo za dobrobit svih nas.

Hrvatska zvona