I to je BiH: Što je kriza veća, kavane sve punije

Dovoljno je reći da je, prema statističkim podacima, u ugostiteljstvu prošle godine promet iznosio oko 111,5 milijuna maraka.

Ta brojka ne govori mnogo dok se ne usporedi s iznosom iz 2008. godine, kada je ukupana dobit u ugostiteljskim objektima bila "tanja" za oko deset milijuna..

Zanimljivo je da, usporedo s krizom, raste i ceh u kafićima, restoranima, i sličnim objektima, što je jednim dijelom i "zasluga" uvođenja fiskalnih kasa, ali je, istovremeno, neosporno i to da se konobarima ostavlja sve više novca.
Nije nam, kažu stručnjaci, dobro to što se u kavanama uvijek traži mjesto više, jer troškove za kavanskim stolovima u ovim kriznim vremenima treba smanjiti.

"U krizna vremena treba raditi na uštedi, i to na razini domaćinstava, ali i institucija i države. Novac koji ostavljamo u kavanama treba uputiti na korisniju adresu. Primjerice, mogao bi se taj novac usmjeriti na novo zapošljavanje", ocjenjuje Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.

Aleksandar Milić, psiholog, smatra da su ljudi u kafićima sve učestalije tijekom radnog vremena. Ipak, kako on kaže, u kavane rijetko zalaze oni koji nemaju visoke prihode.
"To nisu posjetitelji koji spadaju u ugroženije kategorije, poput umirovljenika. Veći dio stanovništva živi na račun onih koji rade. Imate djecu koju financiraju roditelji, a upravo su mladi najčešći potrošači u kavanama", ocjenjuje Milić.
Kako kaže, kod nas nema razlika između dnevnih i večernjih posjeta kavanama, pošto je posjećenost gotovo ista.
"U svim drugim ambijentima tijekom dana ljudi su zaokupljeni aktivnostima, dok kod nas to nije slučaj. To utječe na tu potrošnju u našim ugostiteljskim objektima. Štoviše, kod nas se i poslovni dogovori i pregovori obavljaju u kavanama", ocjenjuje Milić.

Nije jasno ni sociolozima zašto se u kavanama ruše rekordi posjećenosti, usporedo sa sve većom stopom siromaštva.
"Postavlja se pitanje - odakle novac. Kavana je mnogima postala statusni simbol, dok se o osiguranju egzistencije sve manje razmišlja", kazali su sociolozi.
Uzmemo li da prosječna plaća iznosi oko 830 KM, ispostavi se da godišnje u ugostiteljskim objektima u RS bude "spiskano" oko 135.000 zarada.

Ugostitelji su nam kazali da su im gosti uglavnom mladi ljudi, čiji džeparac inače nije veliki.
"Što se pazara tiče, ja se oslanjam na dan, dok uvečer i nema mnogo posla. Tijekom dana na kavu dođe društvo ili par, ali se vidi da nisu jače platežne moći. Ponekad čak i svako za sebe izvadi po marku za tu kavu. Ne mogu se baš pohvaliti velikim pazarom, ali zaista postoje i kafići gdje se 'obrnu' velike pare. No, riječ je o objektima u većim gradovima i na prometnim mjestima", kaže nam vlasnik kafića iz Mrkonjić Grada koji je želio ostati anoniman.

Nezavisne novine