Hrvatski narod više neće dopustiti da ga obezvrjeđuje, ponižava i omalovažava preko uzurpiranih javnih servisa u Sarajevu.

bh. hrvati, Hrvati u BIH, koalicija, Hrvati u BIH, Hrvati u BIH, pozicija, BIH, Hrvati u BIH, broj, peticija, Hrvati u BIH, Haag, Hrvati u BIH, broj, biskupska konferencija, Dayton, Politika, Hrvati, Hrvati u BIH, BIH, Hrvati u BIH, popis, Udruge proizašle iz Domovinsko rata, Hrvati u BIH, Herceg Bosna, odgovor, kordinacija udruga, novinar, ŽZH, neradni dan, kordinacija udruga, Hrvati u BIH, Hrvati u BIH, Zlatko Lagumdžija, BIH, Udruge proizašle iz Domovinsko rata 1990, istraživanje, Hrvati u BIH, Sveučilište Mostar, Hrvati u BIH, popis, Udruge proizašle iz Domovinsko rata 1990, priopćenje, Hrvati u BIH, Federacija BIH, Hrvati u BIH, Hrvati u BIH, ravnopravnost, Hrvati u BIH, broj, katolici, BIH, HSP HB, čestitka, Herceg Bosna, županije, ujedinjenje, Hrvati u BIH, izbori, BIH, Hrvati u BIH, Treći entitet, Hrvati u BIH, Hrvatska zemlja, Hrvati u BIH, izbori, poziv, branitelji, Hrvati u BIH, Europska unija, Hrvati u BIH, Hercegovci, Hrvatska zemlja, BIH, Hrvati u BIH, iseljavanje, BIH, Hrvati u BIH,

...objašnjava kako su opet hrvatski pregovarači, konkretno Dragan Čović, odgovorni za neuspjeh pregovora u Pragu. Zanimljivo je kako gospodin Lagumdžija na jedan „fakinski" način šalje poruku predsjedniku Hrvatskog narodnog sabora BiH, Draganu Čoviću, da se malo naspava i odmori, te da dođe s nekim drugim prijedlogom koji će biti prihvatljiv Bošnjacima. Sama činjenica kako predstavnici hrvatskog naroda danas moraju pregovarati sa Zlatkom Lagumdžijom oko toga da svaki narod bira svoga člana Predsjedništva, suštinski je problem u Bosni i Hercegovini. Zlatko Lagumdžija dobro zna kako birači njegove stranke ne mogu izabrati hrvatskog člana Predsjedništva što je bilo vidljivo i u prvom mandatu kada je bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva nametnut Željko Komšić, te kada je hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini oduzeto pravo na člana Predsjedništva koje je izborio Ivo Miro Jović.

U drugom mandatu se još drastičnije poigrao s pravom hrvatskog naroda da bira hrvatskog člana Predsjedništva, kada je hrvatski narod izabrao gospođu Borjanu Krišto. Izjava Dragana Čovića, predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH, citiramo: „Nećemo dopustiti da konstitutivni narod pretvorimo u nacionalnu manjinu", u biti točno oslikava o kakvim se ovdje pregovorima radi i kakvu političku platformu zauzima Zlatko Lagumdžija potpomognut predstavnicima drugih bošnjačkih stranaka i hrvatskim kvislinzima. U sedam godina na čelu člana Predsjedništva kojeg su izabrali bošnjački birači, Željko Komšić je ozbiljno uzdrmao položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, umanjio mu diplomatsko-konzularni politički kapacitet, te uspostavio potpuno iskrivljenu sliku u pregovorima s predstavnicima međunarodne zajednice.

Drugim riječima, zamijenio je biračku volju hrvatskog naroda izbornim inženjeringom i sveo Hrvate u BiH na razinu u kojoj hrvatski narod danas nije više politički narod koji bira svoje predstavnike, dok je hrvatska konstitutivnost u BiH postala vlasništvom jedne političke stranke, konkretno SDP-a BiH. SDP BiH, na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, već dugi niz godina urušava konstitutivnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, podređuje ga interesima bošnjačke većine i njihovim nacionalnim interesima, što je u biti političko nasilje prema jednom konstitutivnom i suverenom narodu kojim se stvara nepopravljiva šteta hrvatskom narodu u BiH, kojim mu se svakodnevno umanjuje politički, gospodarski, kulturni i svaki drugi kapacitet, i kojim ga se trajno gura u politički i biološki nestanak. Sama činjenica da predstavnici 90%-tne hrvatske volje hrvatskog naroda moraju pregovarati s čovjekom koji je sljedbenik bivše komunističke ideologije koju je Vijeće Europe osudilo Rezolucijom 1481/2006, iz koje izdvajamo sljedeće: „Vijeće parlamentarne skupštine Europe danas je osudilo masovna kršenja ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima te izrazilo sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.

"Skupština parlamentaraca iz 46 europskih zemalja ujedinjeni u rezoluciji izražavaju da su ta djela nasilja uključila individualna i kolektivna pogubljenja, kao i smrt u koncentracijskim logorima, izgladnjivanje, deportacije, mučenje, ropstvo, prislini rad i druge oblike masovnog psihičkog terora"
To se odnosi na sve komunističke ili post-komunističke stranke u državama članicama europe", koje još nisu učinili, da učine ponovnu procjenu i vrednovanje povijesti komunizma i vlastite prošlosti, kako bi se, jasno distancirali od zločina totalitarnih komunističkih režima i jasno osudili zločine komunizma. "Sem toga se također prozvani izvijestiti Odbor ministara Vijeća Europe te da pruže informacije i zakonodavstvu u vezi sa kršenjem ljudskih prava različitih komunističkih režima", jasno nam govori kako ne može biti dogovora s političarima poput Zlatka Lagumdžije, koji je sebe proglasio obnoviteljem AVNOJ-evske Bosne i Hercegovine. Komunistička metodologija koju predvodi Zlatko Lagumdžija, koji je uz pomoć licemjernih predstavnika međunarodne zajednice u BiH uzurpirao institucije Federacije BiH i Bosne i Hercegovine, obezvrijedio izborne zakone, Ustavni sud i odluke Sudova u BiH, pogoršao odnose između triju konstitutivnih naroda, te u potpunosti stavio medije pod kontrolu bivših komunističkih novinara i faktički vratio Federaciju BiH i Bosnu i Hercegovinu u okvire partijskog jednoumlja. Presuda Suda za ljudska prava, tj. presuda „Sejdić-Finci" nije suštinski problem koji blokira ulazak Bosne i Hercegovine u euroatlantske integracije. Stvarni problem je u neprovođenju Rezolucije Vijeća Europe 1481/2006, u kojoj se izričito traži očuvanje Europske konvencije o ljudskim pravima, očuvanje demokratskih načela i načela pravne države, te izričita potreba praktične primjene ove Rezolucije.

Nažalost, zbog korumpiranosti i pristranosti OHR-a na čelu s visokim predstavnikom Valentinom Inzkom koji izravno podržava političku stranku koju obuhvaća Rezolucija 1481, politički, pravni i gospodarski procesi u Bosni i Hercegovini su pogoršani do tolike mjere da jednom konstitutivnom narodu prijeti politički nestanak u srcu zapadnoeuropske civilizacije.
Bosna i Hercegovina je država hrvatskog, srpskog i bošnjačkog naroda i samo je mogu predstavljati predstavnici svakog od triju naroda koji dobiju većinsku potporu svakog pojedinačnog naroda. Upravo su članovi Predsjedništva, institucije Doma naroda, te prostori u kojima žive u većini svaki od triju konstitutivnih naroda (pod uvjetom da se ravnomjerno i jednakopravno razvijaju), temelj opstojnosti Bosne i Hercegovine.

Politika koju zagovara Zlatko Lagumdžija ide u potpuno drukčijem smjeru, vraća Bosnu i Hercegovinu u međunacionalne netrpeljivosti, stvara izrazito nepovjerenje među narodima, krši kolektivna i pojedinačna ljudska prava, stvara osjećaj da veći narod može kolonizirati i izrabljivati manji narod, nametati mu ideološke i političke standarde, konstantno ga preglasavati, majorizirati, asimilirati te minorizirati.
Gospodinu Draganu Čoviću i Martinu Ragužu mi, hrvatski branitelji, dajemo punu potporu oko pregovora o budućem položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, koji ne može imati manja prava od onih koja imaju druga dva konstitutivna naroda. Isto tako, bili bi Vam zahvalni kada bi Zlatku Lagumdžiji javno dali do znanja kako mu hrvatski narod više neće dopustiti da ga obezvrjeđuje, ponižava i omalovažava preko uzurpiranih javnih servisa u Sarajevu.

S poštovanjem!

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA