Hrvati su prvo glasovali za neovisnu, a zatim i stali u obranu BiH, a sada u njoj nemaju skoro nikakvih prava

bh. hrvati, Hrvati u BIH, koalicija, Hrvati u BIH, Hrvati u BIH, pozicija, BIH, Hrvati u BIH, broj, peticija, Hrvati u BIH, Haag, Hrvati u BIH, broj, biskupska konferencija, Dayton, Politika, Hrvati, Hrvati u BIH, BIH, Hrvati u BIH, popis, Udruge proizašle iz Domovinsko rata, Hrvati u BIH, Herceg Bosna, odgovor, kordinacija udruga, novinar, ŽZH, neradni dan, kordinacija udruga, Hrvati u BIH, Hrvati u BIH, Zlatko Lagumdžija, BIH, Udruge proizašle iz Domovinsko rata 1990, istraživanje, Hrvati u BIH, Sveučilište Mostar, Hrvati u BIH, popis, Udruge proizašle iz Domovinsko rata 1990, priopćenje, Hrvati u BIH, Federacija BIH, Hrvati u BIH, Hrvati u BIH, ravnopravnost, Hrvati u BIH, broj, katolici, BIH, HSP HB, čestitka, Herceg Bosna, županije, ujedinjenje, Hrvati u BIH, izbori, BIH, Hrvati u BIH, Treći entitet, Hrvati u BIH, Hrvatska zemlja, Hrvati u BIH, izbori, poziv, branitelji, Hrvati u BIH, Europska unija, Hrvati u BIH, Hercegovci, Hrvatska zemlja, BIH, Hrvati u BIH, iseljavanje, BIH, Hrvati u BIH,

... tako su i ovaj blagdan sebi prigrlili Bošnjaci. Srbi taj dan ne priznaju kao svoj, te se on i nije obilježavao u Republici Srpskoj. Hrvatima je ostalo da budu pasivni posmatrači, premda činjenice jasno kažu da BiH nikada ne bi stekla neovisnost da  nije bilo Hrvata. Muslimani su bili zagovornici neovisnosti, Srbi su bili protiv i upravo su Hrvatski glasovi odlučili da BiH postane neovisna i samostalna država.

Piše Petar Zrinski/HERCEGOVINA.info

Rezultate tog referenduma Srbi nisu priznavali, i dok je političko Sarajevo slavilo oni su se spremali za rat. Hrvati su s obzirom na tadašnja događanja u Hrvatskoj znali što se sprema BiH, pa su se stoga i samoorganizirali da se odupru agresiji.

Kada je napadnuto i sravnjeno sa zemljom Hrvatsko selo Ravno iz Sarajeva su dolazile poruke da to nije njihov rat, te da se to događa daleko od njih. Neki političari iz Sarajeva išli su tako daleko da su čak izjavljivali da su Hrvati dobili što su tražili, te da će njih od rata štititi njihova armija(JNA).

Ta ista „njihova" armija ukopala se na brdima oko Sarajeva, a muslimanski čelnici su i dalje bili uvjereni da rata neće biti. Kada je taj rat ipak počeo u njega su ušli totalno nespremni i nenaoružani. Redom su padali gradovi i sela sa muslimanskom većinom, a narod u njima je ili pobijen ili je prisljen tražiti spas u izbjeglištu.

Hrvati su u to vrijeme bili jedina brana srpskoj agresiji i jedino je HVO stao u obranu BiH. Po drugi puta u kratko vrijeme Hrvati su spasili BiH. Da nije bilo HVO-a BiH bi šaptom pala, i bila bi vojnim putem priključena krnjoj Jugoslaviji.

Tek onda se kreće sa stavaranjem Armije BiH koja se koliko toliko organizirano suprostavlja, te zaustavlja napredovanje JNA i paravojnih postrojbi bosanskih Srba. Kada su političke elite iz Sarajeva shvatile da su izgubile dobar dio teritorija države, krenuli su u otvoreni rat s Hrvatima kako bi došli do teritorija pod kontrolom HVO-a.

Taj rat je dobro došao Srbima koji su s distance gledali sukob dojučerašnjih saveznika pomažući i naoružavajući malo jedne, a malo druge. Nekada će izaći na vidjelo koliko su u svemu ovome umiješane prste imali kadrovi Armije BiH koji su u nju prešli iz JNA.

Rat je konačno završio nepravednim mirom koji je potpisan u Daytonu, i danas dvadesetak godina poslije jasno je da su Hrvati najveći gubitnici i žrtveni janjci tog sporazuma. BiH je podijeljena na dva dijela: Federaciju BiH i Republiku Srpsku.

Od tada pa sve do danas Hrvati su u neravnopravnom položaju u odnosu na druga dva naroda. Izlaskom na referendum, te obranom BiH od agresije Hrvati su ti koji su sačuvali zemlju od raspada i nika nisu tražili ništa osim ravnopravnosti u njoj. Tu ravnopravnost nisu stekli ni do danas, a svaki pokušaj da se to ostvari od strane političkih elita iz Sarajeva naziva se rušenjem države. Tako već godinama unitarsiti iz Sarajeva raznih vrsta i boja dresova uskraćuju prava Hrvatima preglasavanjem, majorizacijom i nametanjem u vlast nekih svojih podobnih Hrvata. Posljednje desetljeće, a i još duže scenario je isti, samo su uloge promijenjene.

U svakom sazivu vlasti SDA je spremna surađivati s legalno izabranim Hrvatima, ali ona druga bošnjačka politika je protiv. Tako iz godine u godinu gledamo igrokaze u kojima Stranka za BiH, SDP BiH, a evo sada i DF BiH ruše sve sporazume oko uspostave vlasti i normalnog funkcioniranja države. I uvijek, ama baš uvijek problem su mjesta u vlasti koja pripadaju Hrvatima kao jednom od ravnopravnih naroda na koja kao jastrebovi vrebaju unitaristi iz gore navedenih partija.

U prošlom sazivu vlasti u Federaciji čak su se drznuli potpuno nelegalno uz pomoć visokog predstavnika u vlast instalirati Hrvate podobne sarajevskoj čaršiji, premda oni nisu imali nikakav legimitet niti legalitet.

1 ožujak bi trebao biti opomena svima njima da se više ne igraju sa Hrvatima na način na koji su to do sada radili. Da se kojim slučajem danas održava referendum o neovisnosti BiH on sasvim sigurno ne bi dobio potporu većine , jer bi Hrvati dobro razmislili da li bi glasovali za državu u kojoj nemaju skoro pa nikakvih prava, usuđujem se reći čak i manje nego što su imali u bivšoj državi.

Hrvati su sve dali za neovisnu i slobodnu BiH i ne traže ništa nego da budu ravnopravni sa ostalim narodima. Ako je to problem i ako se nastave ignorirati legitmni zahtjevi jednog naroda onda ova država zaista nema nikakve šanse.