HKZ Troplet: Pismo potpore Kolindi Grabar Kitarović

kolinda

...u ostvarivanju jednakopravnosti izazvala je brojna i žustra reagiranja unitarističkih snaga u BiH. U svojim izjavama su se natjecali tko će žešće iskazati svoj „patriotizam", grubo omalovažavajući i osporavajući pravo predsjednici RH komentirati neodrživo stanje u BiH i dati potporu rješavanju takvog stanja. To je već puno puta viđen scenarij, po kome svi, od EU, SAD i Turske, pa do bilo koje zemlje u Europi i svijetu mogu na bilo koji način komentirati stanje u BiH (pa i po međunarodnim diplomatskim standardima nedopustiv, što često vidimo od strane stranih diplomatskih predstavnika u BiH), ali ako bilo što kažu službeni predstavnici RH, to zapjenjeni unitaristi dočekuju na nož. Jedino su bile dobrodošle izjave bivšeg predsjednika Mesića, koji je podupirao be-ha unitariste, a nas Hrvate iz BiH, dobro se sjećamo, šovinistički obuvao u bijele čarape i učio pecati ribu.

Podsjetimo, gospođa Kolinda Grabar Kitarović je izjavila da želi BiH kao emancipiranu državu koja će odlučno krenuti putem članstva u EU i NATO. Za to su potrebne snažne unutarnje reforme, a jedan od nužnih uvjeta jest da hrvatski narod konačno postane jednakopravan - konstitutivno i u svakom drugom pogledu na cijelom teritoriju BiH. U tome će podržavati zahtjeve legitimnih predstavnika hrvatskoga naroda. Naglasila je kako je poželjan dogovor između sva tri naroda i nacionalnih manjina u BiH, a ako se to ne može postići trebalo bi organizirati međunarodnu konferenciju vezanu za budućnost, unutarnje uređenje i funkcioniranje BiH, u što trebaju biti uključeni Međunarodna zajednica i SAD. Dodala je kako će tražiti nadogradnju Dejtonskog mirovnog ugovora, te da će podržavati rješenja i prijedloge koje budu stavili na stol i predložili legitimni hrvatski predstavnici u BiH, bez obzira hoće li to biti rješenje s reformom županija ili treći entitet.

HKZ Troplet u potpunosti podupire izjavu gospođe Grabar Kitarović. Uvjereni smo da je ovakav pristup i izjava u korist i na dobrobit ne samo hrvatskog naroda, nego i svih drugih naroda i države Bosne i Hercegovine. Sigurni smo da takvo mišljenje dijeli i velika većina Hrvata iz BiH, kao i svi dobronamjerni ljudi koji istinski žele dobro Bosni i Hercegovini i svim njezinim narodima. Takvo mišljenje temeljimo na sljedećim činjenicama:
Bez obzira na zapjenjenu reakciju unitarista, Bosni i Hercegovini je potrebna emancipacija. Država ne funkcionira normalno, moglo bi se reći da država postoji samo na papiru. Ona ne djeluje kao država na unutarnjem planu: ne skrbi o svojim građanima, socijalno i ekonomsko stanje je sve gore, cvjetaju kriminal i korupcija, prosperiraju samo političke elite. Pored toga, BiH ne ispunjava ni veliki broj preuzetih međunarodnih obveza.

Takva BiH se ne može približavati članstvu u EU. Nalazimo se u slijepoj ulici, tapkamo u mjestu ili još gore, klizimo unatrag dok druge zemlje, koje su bile iza nas, napreduju ka euroatlantskim integracijama. Potrebne su velike unutarnje reforme kako bi se promijenilo stanje i napravio iskorak naprijed. Problem je što ne postoje unutarnje snage koje bi to stanje mogle promijeniti. Politički predstavnici naroda se ne mogu dogovoriti, to je svakom pametnom već odavno jasno. Držimo jedni druge za vrat i zajedno tonemo sve dublje. Stoga je nužno potrebna pomoć međunarodne zajednice.

Kako bi BiH normalno funkcionirala, neophodno se riješiti dejtonske luđačke košulje (kako to neki s pravom nazvaše). Ponavljamo, ne postoje unutarnje snage koje bi to mogle napraviti. Tvrdnje unitarista da „samo zvanične institucije mogu odlučivati o sudbini zemlje", „da nas puste da sami uređujemo svoje odnose unutar BiH" su demagoške i sračunate na zadržavanje postojećeg stanja. Imamo dugo, 20-godišnje, žalosno iskustvo koje to potvrđuje. Skinuti spomenutu „luđačku košulju" mogu samo oni koji su nam je i obukli - SAD, EU i članice vijeća za implementaciju mira (PIC). To bi trebala biti njihova dužnost i obveza, a to se može učiniti samo na međunarodnoj konferenciji o BiH. Ako se to ne učini na taj način, BiH neće nikad postati ni kredibilan kandidat a kamoli član EU!
Jedan od preduvjeta za normalno funkcioniranje države BiH je i postizanje jednakopravnosti hrvatskog naroda sa druga dva naroda u BiH. I u rješavanje tog problema se mora uključiti međunarodna zajednica iz sljedećih razloga:
- Politički predstavnici Hrvata nemaju dovoljno političke moći i snage riješiti taj gorući problem, a predstavnici drugog/ih naroda nemaju ni minimum dobre volje, odnosno žele zadržati postojeće stanje. Čak negiraju i postojanje „hrvatskog pitanja", iako je ono očigledno.

- Neće i ne mogu postići rješavanje jednakopravnosti oni koji svoju izbornu kampanju temelje na tvrdnji da „Hrvatima neće dati poseban entitet, ni izbornu jedinicu, ni TV kanal na hrvatskom jeziku". Naglašavamo, oni neće dati!?!?
- Neće i ne mogu postići rješavanje jednakopravnosti oni kojima je pitanje njihovog nacionalnog interesa zabraniti postojanje TV kanala na hrvatskom jeziku! Nešto što se u normalnim društvima podrazumijeva da imaju i nacionalne manjine.
- Neće i ne mogu postići rješavanje jednakopravnosti oni koji podnesu sramotnu ustavnu tužbu kako bi Hrvatima osporili korištenje riječi „županija" umjesto strane riječi „kanton"! Jer eto, oni će Hrvatima određivati i koje riječi smiju koristiti u svom jeziku.

- Neće i ne mogu postići rješavanje jednakopravnosti oni koji ne priznaju legitimitet hrvatskom narodu, odnosno njihovim legalno i legitimno izabranim predstavnicima. Jer oni, iako nisu Hrvati, izaberu osobu po svojoj volji i zatim tvrde da je ta osoba legitimni predstavnik Hrvata. A neće pomoći ni oni koji nakon svakih izbora promijene nacionalnu pripadnost, jer eto, slučajno se osjećaju upravo pripadnicima onog naroda čijih predstavnika nedostaje u pojedinom predstavničkom tijelu, te tako oni zauzmu te pozicije.
- Neće i ne mogu postići rješavanje jednakopravnosti oni koji ne priznaju pravo legitimnim predstavnicima Hrvata da u demokratskoj proceduri predlože bilo kakva rješenja koja vode ostvarenju jednakopravnosti, od uvođenja posebne izborne jedinice, restrukturiranja BiH, Federacije BiH i županija, pa do stvaranja trećeg entiteta. Oni bezrazložno plaše svoj narod trećim entitetom kao dijeljenjem Bosne i Hercegovine, a to nema veze sa stvarnošću, što je nedavno priznala i Međunarodna krizna skupina (ICG), inače tradicionalno nesklona Hrvatima. Treći entitet bi vodio normaliziranju stanja i raščišćavanju odnosa, a time normalnijem funkcioniranju i učvršćivanju države BiH .


Uzimajući u obzir sve navedeno, pozivamo i molimo novoizabranu Predsjednicu Republike Hrvatske (ali i hrvatske zastupnika u Parlamentu EU) da nastavi pomagati na traženju najboljeg rješenja kako bi BiH stala na pravi put za članstvo u EU uz istovremeno rješavanje jednakopravnosti hrvatskog naroda u BiH, posebno internacionalizirajući ovaj problem. To je njena obveza kao dobrog susjeda, predsjednice zemlje članice EU i supotpisnice Daytonskog mirovnog sporazuma (sve dok taj sporazum vrijedi). Tome treba dodati obvezu skrbiti o pravima i položaju hrvatskog naroda ma gdje da živi, u skladu s Ustavom RH.
Pozivamo međunarodnu zajednicu, osobito SAD i EU, te zemlje PIC-a, da se aktivno uključe u reformiranje i emancipiranje države BiH, te ostvarenje jednakopravnosti svih naroda u BiH, na temeljima Rezolucije Europskog parlamenta od 6. veljače 2014. o izvješću o napretku Bosne i Hercegovine za 2013. godinu i Rezolucije 131 koju je izglasovao Američki senat na prijedlog senatora Begicha. Plašimo se da će bez njihove pomoći, BiH ostati u kaotičnom i nedefiniranom stanju bez ikakvih izgleda da se uključi u EU.

Mostar, 15. siječnja 2015. godine
HKZ Troplet