Govor Slavena Raguža na VIII. zasjedanju HNS-a

Hrvatska republikanska stranka, HRS, Slaven Raguž, Slaven Bevanda, Politika, Mostar, HRS, Slaven Raguž, HRS, HNS, HNS BiH, prijedlog, Slaven Raguž, HRS, Slaven Raguž, HRS, izbori, Slaven Raguž, BIH, Slaven Raguž, Slaven Raguž, Zvornik, Slaven Raguž, Slaven Raguž, HRS, Slaven Raguž, Slaven Raguž, Slaven Raguž, HRS, Slaven Raguž, BIH, HRS, Valentin Inzko, HRS, Slaven Raguž, Slaven Raguž, HNS, Slaven Raguž, HRS, Slaven Raguž, Dobar loš zao emisija, naša tv, Mario Vrankić, Slaven Raguž, HRS
Igrom slučaja sam jučer prisustvovao raspravi dvojice visoko rangiranih i legitimno izabranih dužnosnika. Jedan od njih sinu kupio one motorne sanjke za snijeg, a ovaj drugi, kao iskusni motorni sanjkaš, govori o prednostima i manama te marke sanjki koju je kupio, naravno od svojih para. Inače, sin mu, kaže, radi u jednom javnom poduzeću nije da mu je potreba, ali eto nek nije dijete kod kuće, a i da mu doprinosi idu. Gdje ćeš o sramote, tata dužnosnik, a od kod kuće da sjedi.

Neki dan na Internetu je osvanuo prilog o braći iz Donjeg Putićeva koja u suzama govore kako odlaze iz BiH, jer im nitko nije pružio ni prst pomoći iako se žele boriti za život u BiH. Mi danas govorimo o novim strategijama za budućnost i još jednoj od posljednjih prilika da spasimo Hrvate u BiH i učinimo ih jednakima s drugima. Očito je, ne možemo biti jednaki sami među sobom.

Danas ćemo usvojiti Deklaraciju 8. zasjedanja Sabora. Deklaracija koja mora dati odgovor na glavno pitanje Hrvata u BiH, a to je: Što Hrvati uopće žele u BiH? Koji koncept? Koju viziju? Koji nam je cilj?

U dokumentu je vrlo jasno naznačena i pojašnjena činjenična neravnopravnost Hrvata u BiH, je li nam onda cilj jednakopravnost? Ako jeste, zašto godinama sudjelujemo u procesima koji negiraju našu konstitutivnost? Žalimo se na gaženje dostojanstva nametanjem člana predsjedništva, a svjedocima smo da se naši ministri šetaju s njim po mimohodima, a pojedini legitimno izabrani dužnosnici se sastaju sa njegovim savjetnicima, koji dokazano patološki mrze Hrvate i sve što nosi hrvatski predznak.

U Deklaraciji su pojašnjeni i razlozi neophodnih izmjena Ustava, jer aktualno uređenje ne diskriminira Hrvate samo politički, nego i gospodarski, kulturološki, medijski itd. Je li nam onda cilj izmjena Ustava? Ako jeste, zašto su onda Hrvati najveći borci za očuvanje ove i ovakve BiH kao kreatori i sukreatori katastrofalne porezne politike s kojom se otima jedinicama lokalne samouprave i županijama, a hrani i gradi Sarajevo? Treba li napominjati tko su bili najveći zagovornici uvođenja trošarina na gorivo, izmjena zakona o radu i mirovinskom, a tko ovih dana najavljuje i trošarine na struju? Kada se tkogod i usudi uputiti u proceduru izmjene zakona o pripadnosti javnih prihoda, naši ministri to uredno uklone s dnevnog reda.

Govorimo o diskriminaciji, a naši zastupnici unisono sa pojedinim ratnim zločincima i ubojicama dižu ruke za Proračun. Govorimo o medijskoj neravnopravnosti. Istina, svjedocima smo višegodišnjeg govora mržnje i beskrupuloznog, po Goebelsovom modelu, etiketiranja Hrvata kao fašističkog naroda koji je sam sebe protjerao i sam na sebe agresiju izvršio, ali isto tako smo svjedocima kako naši legitimni predstavnici sjede u Regulatornoj agenciji za komunikacije, uredno primajući naknade, a ništa ne rade po tom pitanju. Trebamo li napominjati kako naši legitimno izabrani predstavnici u izvršnoj vlasti, legitimni članovi nadzornih i upravnih odbora javnih poduzeća uredno financiraju medije koji šire šovinističku propagandu protiv Hrvata, za hrvatske medije se bori plaćanjem nepostojećih oglasnih prostora na ad hoc kreiranim kojekakvim stranačkim portalčićima.

Pod krinkom hrvatstva pokreću se mediji koji na koncu u ime borbe za medijsku ravnopravnost služe samo za izvlačenje novca koje onda poslušni daju podobnima, a kuknjava o medijskoj neravnopravnosti se nastavlja. Zato je lakše imati samo neprijateljske medije jer se njima onda ne mora odgovarati na pitanja. One koji pitaju proglasi se neprijateljskima i onda nitko ne treba snositi odgovornost, a ovdje smo jer svi snosimo odgovornost.

Govorimo u Deklaraciji i o kulturološkoj i obrazovnoj diskriminaciji. Ali to nas ne sprečava da svake godine u Vladi i Parlamentu Federacije uredno dižemo ruke na protuustavno oduzimanje županijskih ingerencija nad kulturom i obrazovanje. Imamo i krovnu obrazovnu instituciju Hrvata, Sveučilište, koje se naoružalo sa tri najskuplje nabavljena službena auta u BiH, dok jedan semestar u prosjeku košta 800 KM, i to za one koji studiraju uz potporu ministarstva. Za one koji nisu upućeni, među njima su i djeca onih imućnijih uzoritih Hrvata koji mogu imati stipendije sa više razina. To je, izgleda, i jedno od rješenja demografske politike. Tko ima daj mu još, tko nema uzmi i ono malo što ima.

U Deklaraciji je također naveden dio o obrani digniteta Domovinskog rata, obrani načela za koje se ginulo i borba za jednakost pred zakonom. Da se, pored ostalog, zaustavi tretiranje branitelja HVO-a po jednome, a vojnika ABiH po drugome zakonu. Tko ili što je sprječavalo naše zastupnike da u protekle 4 godine urade apelaciju Ustavnome sudu kako bi se diskriminacija okončala, nitko ne zna. Tko ili što je sprječavalo naše dužnosnike u pravosuđu i sigurnosti da stvarni krivci za zločine nad Hrvatima izvedu pred pravdu. Zašto se pokušalo skriti nezadovoljstvo branitelja i zateže s registrom? Da se slučajno ne bi otkrili oni koji brane svoje lažne zasluge?

No, jedan dio Deklaracije koju ćemo danas usvojiti je čini vjerojatno ponajboljim dokumentom kojeg je ova institucija iznjedrila do sada. Ovo govorim iskreno, bez imalo sarkazma. To je dio koji, napokon, govori o načelima izvrsnosti i učinkovitosti.

Da se razumijemo, da se nas iz HRS-a pitalo, Deklaracija ne bi bila na 7 stranica, nego pola jedne, sa samo dvije stavke. Prva je da se kao HNS zalažemo za administrativno teritorijalni preustroj BiH u skladu sa načelima Washingtonskog sporazuma, okrupnjavanjem kantonalne razine (po crtama teritorijalne pokrivenosti javnih elektro i telekom operatera). Druga stavka je bila zalaganje za zatvaranje ureda OHR-a kao glavnog kočničara generatora nestabilnosti u BiH.

No, bez obzira na to što se ove naše sugestije nisu u potpunosti uvažile, smatramo današnju Deklaraciju najboljom do sada zbog spomenutih načela izvrsnosti i učinkovitosti, na koje se sada možemo pozvati kada budemo za odgovornost pozivali svakoga onoga tko bude radio za sebe, umjesto za one koji su ga izabrali. Zato ova Deklaracija nakon danas postaje svojevrsni hrvatski Dekalog, garant političke dosljednosti, jer nepostojanje bilo kakve dosljedne politike dovodi do nepostojanja identiteta.

Varaju se, zato, svi oni koji misle kako će netko ginuti, žrtvovati se za povlastice uvijek istih ljudi koji su hrvatsku politiku zatvorili pod zvono autistične odnarođene kaste, naučene na lagodan život na tuđi račun, bez ikakvog domoljublja i kojoj ništa nije sveto i kojima će glavna preokupacija danas biti koje motorne sanjke kupiti za snijeg. Zbog pohlepe i neodgovornosti za budućnost, pretvorili smo se u ubojice i tjerače samih sebe sa svojih ognjišta. Odoše nam cijele obitelji, ne samo očevi. Dok su neki naši načelnici zatvarali oči pred tom činjenicom, govoreći kako je riječ o podmetanju neprijateljskih politika, mi smo izgubili one za koje se ginulo i borilo i koji su na odlasku glavnim krivcem proglasili svoje lopove.

Konačno moramo početi birati kvalitetnije i učinkovitije ljude, a ne ljude koji godinama ni riječi ne rekoše, niti inicijative ne uputiše. Ne birati ministre koji ne samo da ne znaju raditi svoj posao, nego ne znaju ni riječi reći u javnosti, nesposobnjakoviće koji uz i oko sebe lijepe podobne, netom kupljenih diploma, dok oni koji se bore za život bivaju primorani ići u inozemstvo. Moramo birati one koji će znati odgovoriti na svaki izazov, odgovoriti na medijske napade iz Sarajeva, kojima jedino krizno komuniciranje neće biti etiketiranje neistomišljenika epitetima izdajnika.

Današnje zasjedanje HNS-a mora biti novi početak, početak nove autohtone hrvatske politike koja će živjeti i djelima svjedočiti ono što je zapisano u Deklaraciji. Početak politike koja će svog istinskog partnera i gospodara imati prvo u svome narodu, pa tek onda u Sarajevu i Banja Luci. Ne znam za vas, mi u HRSu znamo kojem gospodaru služimo. Ova Deklaracija neka vam bude putokaz da i vi naučite kojem gospodaru služiti. Dok god to ne bude tako, gospodo, kada idete u Sarajevo ili Banja Luku ne predstavljate HNS, nego same sebe.