Dječak (12) tražio da mu pozovu majku kako bi je vidio jer umire

crna kronika, crna kronika, crna kronika, crna kronika, rađanje, porođaj, bolnica, crna kronika, crna kronika, Posušje, pokušaj samoubojstva, crna kronika, crna kronika, crna kronika, crna kronika, crna kronika, crna kronika, drežnica, prometna nesreća, Mostar, hitna pomoć, vrućina, crna kronika, crna kronika, hitna pomoć, Šibenik, crna kronika, crna kronika, crna kronika, rukometaš, smrt, smrt na terenu, pokušaj samoubojstva, Orašje, crna kronika, braća, Infarkt, italija, prometna nesreća, zadar, pogibija, Beograd, tragedija, crna kronika, Split, petarda, ozljeda, crna kronika, telefon, perverznjak, uhićenje, hitna pomoć, Split, tablete, maloljetnice, hitna pomoć, Mostar, rađanje, prometna nesreća, Mostar, Grabovica, crna kronika, crna kronika, crna kronika, Stolac, radnik, pogibija, stojan vrlić, mrtvac, Ilići, navijač, Hrvatska, frankfurt, pogibija, beba, smrt, šok, temperatura, sanski most, dječak, pogibija, prometna nesreća, Polog, prometna nesreća, Banja luka, crna kronika, em

... "Azra" tjedan dana nakon što je njezin 12-godišnji sin nesretnim slučajem izgubio mladi život na nedavno obnovljenom općinskom igralištu u blizini Osnovne škole u sarajevskom naselju Dobrinja.

Dao gol

- On je dao gol i radovao se. Skočio je i objesio se na njega. Tako to valjda rade nogometaši, a i ostali dječaci od radosti. Konstrukcija gola je pala zajedno s njim. Sručila mu se na prsa. Ljudi su digli to željezo teško stotinjak kilograma. Salih je ustao, napravio dva - tri koraka i pao. Rekao je još da mu pozovu majku kako bi je vidio jer umire... Zatekla sam ga pri svijesti. U tom trenutku je došla i Hitna pomoć, ispričala je Amra Hodžić, majka dječaka koji je tragično stradao na dobrinjskom igralištu zbog nemara države. Naime, netko je 'zaboravio' tešku željeznu konstrukciju pričvrstiti za tlo, a što, nažalost, nije bio prvi kobni slučaj u BiH. Za ovaj posljednji se istraga još vodi.
Smisao boli

Shrvana majka pristala je govoriti o ovoj užasnoj tragediji za Azru jer, kako kaže, "želi dati smisao svojoj boli, za to što nema više sina jedinca..., da više nijedno dijete ne pogine na sličan način".

- Zazvonio mi je telefon i neki nepoznati čovjek je rekao da se vratim do igrališta, da mi sin nije dobro... Ne znam tko me je zvao... Njegov prijatelj Noel je imao moj broj telefona i dao je nekome od starijih koji su se zatekli tu. Mislila sam da je ozlijedio nogu, ruku... Otrčala sam..., ispričala je Amra. Kada je stigla, bio je još živ. Pogledao ju je, a ona ga je grlila i ljubila. Govori, samo joj je to preostalo... Bila je s njim sve vrijeme... Liječnici su davali nadljudske napore da ga ožive, ali...

- I kad je život izašao iz njega, oni nisu odustajali. Pokušavali su ga oživjeti, davali su mu injekcije adrenalina... Nije bilo pomoći. Prišao mi je tehničar i molio me da se smirim. Pričao mi je da je i on izgubio dijete, kako bi njegovom djetetu tog 4. listopada trebao biti rođendan. Znala sam, znala sam da je gotovo. Uzela sam ga u naručje... Ljubila ga - jecajući govori majka.