Da nije bilo Oluje, Bihać bi doživio sudbinu Srebrenice

Središnji dio manifestacije obilježit će se 5. kolovoza u kraljevskom gradu Kninu, upravo na dan kada su pripadnici Hrvatske vojske oslobodili grad, a u sjećanje na taj događaj 5. kolovoza se slavi kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Obilježavanje obljetnice akcije Oluja izvanredna je prilika za prisjećanje na golemi, no često prešućivani doprinos Hrvata iz BiH u ovoj, ali i operacijama koje su prethodile blistavoj pobjedi. Pripadnici HVO-a, to treba jasno kazati, bili su aktivni sudionici “dana ponosa i slave”, no isto tako hrvatska, ali i bh. javnost, namjerno ili ne, pokušava umanjiti značaj koji je HVO imao u završnim operacijama hrvatskih snaga.

Piše: Dario Pušić / Dnevni list

Značaj uloge HVO-a

Zbog toga Dnevni list je razgovarao s aktivnim sudionicima operacije Oluja. General Zlatan Mijo Jelić, koji je u vrijeme Domovinskog rata vodio Specijalnu postrojbu MUP-a HR HB, podsjeća kako je Oluja zapravo započela još 1994. oslobađanjem Kupresa, što je bio uvod i niz oslobodilačkih akcija na Livanjskom polju i Dinari.
- Preduvjeti su dovršeni zauzimanjem Bosanskog Grahova, lijeve i desne strane Livanjskog polja te planine Dinare. Time je Knin doveden u okruženje te je bilo mnogo lakše provesti operaciju Oluja, nego što bi to bilo u slučaju da kraljevski grad nije bio okružen s bh. strane, pojasnio je Jelić. 

Tijekom akcija koje su prethodile Oluji postrojbe HVO-a dale su nemjerljiv doprinos, a isto su ponovili i u samoj operaciji, te je zbog toga mnoge od njih odlikovao sam predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman. Konkretno, HVO i specijalne postrojbe MUP-a su u pripremnim akcijama na sebe preuzele teret oslobađanja desne strane Livanjskog polja, te su zauzimanjem planina Golija i Šator pokazali do tada rijetko viđenu hrabrost i umijeće. Istodobno, lijevu stranu Livanjskog polja i planinu Dinaru oslobađala je Hrvatska vojska, no Jelić napominje da postrojbe HV-a ne bi mogle tako dobro napredovati da sukladno planu HVO i specijalna policija HR HB nisu osiguravali desni bok i paralelno oslobađali teritorij. Međutim, danas kada gleda 16 godina unatrag osjećaji su pomiješani, jer se ne pridaje dovoljna pozornost postrojbama HVO-a te su iste zanemarene bez obzira na sve ono što su učinile uoči, tijekom i nakon operacije Oluja. 

Istodobno, činjenica je da je, smatra Jelić, akcija Oluja uvelike koristila i bošnjačkom narodu u BiH, jer bi u suprotnom Bihać doživio sudbinu Srebrenice. 

- Da nije bilo ove akcije, koje su se kasnije nastavile kroz operacije Maestral i Južni potez, sigurno ne bi došlo do Daytonskog sporazuma i zaustavljanja rata. Bio sam frapiran nakon presude generalu Anti Gotovini kada su bošnjački mediji likovali, a upravo zahvaljujući njemu i hrvatskim snagama spriječen je pad Bihaća i Srbi su bili primorani na kapitulaciju, podsjetio je Jelić.

Razočarenje

Značaj doprinosa HVO-a posebno ističe i general Željko Glasnović, koji napominje kako je trebalo 7-8 akcija da bi uopće došlo do završnog udarca srpskim snagama. Sve je počelo 1994., a nastavilo se nizom akcija na Livanjskom polju, čime su stvorene predispozicije za oslobađanje Knina. Zanimljivo da je od 23 tisuće hrvatskih snaga, koje su sudjelovale u ovim operacijama, njih 11 tisuća, tvrdi Glasnović, bilo iz BiH.
- Da nema Hrvata iz BiH, mi danas ne bismo imali hrvatsku državu. Pogledajte samo imena poginulih i vidjet ćete koliko je njih podrijetlom iz BiH, upozorio je Glasnović, izrazivši razočarenje, jer današnja Hrvatska nije ono za što su se borili. Današnju RH vode bivši jugoslavenski i kadrovi bivše KP Jugoslavije, što braniteljima posebno smeta, a Glasnović pritom zaključuje kako je stanje još gore u BiH, gdje je hrvatski narod od pobjednika potpuno marginaliziran.

Tijek akcija

Uspjeh najblistavije pobjede u Domovinskom ratu ovisio velikim dijelom i o prethodnim akcijama HV-a i HVO-a na teritoriju BiH, prvenstveno operacijama Zima '94., Skok 1 i 2, Ljeto '95., kojima je oslobođeno cijelo Livanjsko polje, Glamoč, Bosansko Grahovo i dominantni visovi Dinare. Osim što je od snaga bosanskih Srba osvojeno ogromno područje, a vojsci RS-a naneseni veliki gubici, ovim pobjedama je kompletno okupirano područje u sjevernoj Dalmaciji dovedeno u poluokruženje.

Presuda

Haaški sud je dvojicu hrvatskih generala, Antu Gotovinu i Mladena Markača, proglasio krivim i osudio na kazne zatvora od 24 i 18 godina zatvora za sudjelovanje u navodnom udruženom zločinačkom pothvatu, čiji je cilj, kako je rečeno, bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj.

Generala Ivana Čermaka oslobodio je odgovornosti i naložio njegovo trenutačno puštanje na slobodu.