Božo Petrov: Situacija u BiH možda nije dovoljno glasno praćena u Hrvatskoj

09.02.2017

Predsjednik Hrvatskog sabora Božo Petrov na kraju dvodnevne posjete Mostaru...

...dao je intervju portalu Dnevnik.ba u kojem je govorio o skandalu „dodatni entiteti" nakon posjeta predsjedavajućem Vijeća ministara BiH Denisu Zvizdiću, osudio je secesionističke i unitarističke politike u BiH, a otkrio je i kako se osjeća ponovno u Mostaru, gradu u kojem je studirao i započeo svoju liječničku karijeru.

 Jurica Gudelj, Dnevnik.ba

Gospodine Petrov, jučer se u Sarajevo dogodio, kako bismo mi iz medija kazali, skandal u kojem je Ured za odnose s javnošću Vijeća ministara BiH nakon Vašeg sastanka s predsjedavajućim g. Denisom Zvizdićem izdao priopćenje u kojem je navedeno da ste izjavili kako ste „protiv stvaranja dodatnih entiteta u BiH". Kasnije je iz Mosta Nezavisnih lista stigao demanti spornog priopćenja. Što se zapravo dogodilo na sastanku s g. Zvizdićem? O čemu ste točno razgovarali?

I na tom sastanku, kao i na svim ostalim koje sam imao jučer u Sarajevu, razgovarali smo o svim temama koje su vrlo bitne za razvoj BiH i to u kontekstu Republike Hrvatske kao prijatelja i partnera Bosne i Hercegovine. Posebno se to odnosi na europski put BiH. Također, teme su bile i puna ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda te kako pronaći rješenje da se do toga dođe. U konačnici, kad se stekne puna ravnopravnost, onda može doći do potpune stabilizacije stanja u BiH i korektnih odnosa između tri konstitutivna naroda, što će na kraju voditi i gospodarskom rastu u europskom putu BiH. No, glavni razlog našeg dolaska i ovog diplomatskog puta u BiH je upravo pokušaj smanjivanja tenzija. Naime, tenzije dovode do tog da se ne može pronaći bilo kakvo rješenje i to šteti svim građanima BiH. Ne bih volio da nečije sitne provokacije bace sjenu na sve ono što smo uspjeli napraviti tijekom ova dva dana. S drugim političkim liderima smo jučer tijekom naših sastanaka u Sarajevu vidjeli da se u konačnici slažemo s glavnim ciljevima; na koji način trebaju se postaviti partnerski i prijateljski odnosno dobrosusjedski odnosi između BiH i Hrvatske, kao i o tome koje su glavne smjernice za budućnost BiH. Konstitutivni narodi zaista trebaju biti ravnopravni. Mi to želimo graditi. Pričati, s druge strane, o skandalu pored svega dobrog što se napravilo mislim da škodi daljnjem pozitivnom razvoju situacije u BiH.

Dakle, da budemo precizni: nije bilo govora o „dodatnim entitetima" kako je to bilo navedeno u priopćenju Vijeća ministara BiH?

Možda je g. Zvizdić u jednom trenutku kada sam oštro osudio secesionizam Republike Srpske, secesionizam kao politiku, možda dao sebi za pravo da to dodatno i tumači. Na svim smo sastancima naveli, a to i javno rekli, kako osuđujemo i secesionistički i unitarističku politiku. Smatramo da je konsocijacijska politika temelj nastanka Bosne i Hercegovine, da konstitutivni narodi, tj. politički lideri tih naroda, mogu iznaći kvalitetno rješenje. Mi im možemo biti partneri u tom procesu. Smatram kako imaju i više nego dovoljno kapaciteta da mogu stvoriti bolju budućnost za sve građane BiH, poštujući u potpunosti teritorijalni integritet i suverenitet BiH. Svako privlačenje drugih igrača, bilo regionalnih bilo još većih, dodatno će destabilizirati BiH, jer takvim igračima nije konačan cilj da se riješi situacija u BiH, nego oni imaju svoje interese. Za mene je jedini interes bolja kvaliteta života svakog građanina BiH. To je ono čemu mi trebamo težiti, ali i politički lideri u BiH. Zaista se nadam da ćemo dovoljno sazrjeti i da u nastavku bavljenja politikom nećemo koristiti sitne provokacije, nego da ćemo raditi apsolutno u korist svakog građanina Bosne i Hercegovine.

Postoji, barem na pojavnoj razini, konsenzus da tri konstitutivna naroda u BiH trebaju biti ravnopravna u svemu. Prvi korak ka stvarnoj uspostavi jednakosti među narodima je izmjena Izbornoga zakona BiH, koji je već opterećen presudama Europskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci), ali i Ustavnoga suda BiH (Mostar, izbor izaslanika u domove naroda). Je li na sastancima koje ste vodili tijekom ova dva dana bilo govora o izmjenama Izbornoga zakona?

Jesmo, razgovarali smo o toj temi, kao i svim drugim temama bitnim za sva tri konstitutivna naroda, posebno za hrvatski narod koji mi i predstavljamo i smatramo da smo i suodgovorni za njega jer smo potpisnici Daytonskog mirovnog sporazuma. Jasno da je bilo razgovora o potencijalnoj izmjeni izbornoga zakona. No, to je nešto što mi prepuštamo političkim liderima u BiH. oni su ti koji dogovorno trebaju pronaći rješenje i oni će se na kraju pitati. Zaključci su bili da je uistinu potrebna puna ravnopravnost tri naroda i da se u tom pogledu treba učini sve što je moguće. Svi smo debelo svjesni situacije da je izmjena Izbornoga zakona BiH jedan od preduvjeta da se ostvari puna ravnopravnost. Politički predstavnici konstitutivnih naroda trebaju biti i njegovi legitimno na izborima izabrani predstavnici. Naravno, u tom smjeru se treba ići i to će doprinijeti stabilizaciji.

Ako se presude koje opterećuju Izborni zakon BiH ne provedu tijekom 2017. godine, dolazi se u ozbiljnu opasnost da se izbori 2018. godine možda i ne održe, a u svakom slučaju se neće moći izabrati izaslanici u domove naroda. Je li na sastancima s bh. političarima bilo govora o tomu?

Mislim da smo apsolutno svi svjesni te krizne situacije koja se može dogoditi i zato vjerujem da BiH neće ući u izbornu godinu a da se nisu uradile izmjene Izbornoga zakona koje će ići u smjeru pune ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda.

Kada mi iz BiH promatramo odnos službenoga Zagreba prema bh. Hrvatima stječemo dojam kako hrvatska javnost nije dovoljno senzibilizirana za probleme koje imaju njihovi sunarodnjaci u BiH i na političkoj i na društvenoj razini. Mi u BiH te probleme smatramo važnima i za Hrvatsku. Mislite li da su teme važne za Hrvate u BiH dovoljno zastupljene u hrvatskoj javnosti?

Možda ću u odgovoru na to pitanje biti malo subjektivan, dijelom i iz razloga što sam ja dosta vezan za ovo područje. Gotovo polovinu svoga života sam proveo u BiH, što studirajući, što radeći. Nažalost, situacija u BiH možda nije dovoljno glasno praćena u Hrvatskoj. Svjestan sam da dijelom krivica leži i na hrvatskim političarima tijekom zadnjih 15-ak godina. Vjerujem da se to može izmijeniti i mi idemo u tom smjeru. Hrvatska se javnost treba senzibilizirati kolika je važnost onog što se zbiva u BiH, koliko je važno imati korektne odnose između tri konstitutivna naroda i što hrvatski narod uistinu znači za Republiku Hrvatsku. Možda su dijelom neke veze i popucale, ali sada je i Hrvatska zauzela jasan stav prema hrvatskom narodu u BiH. Smatram da će sada to dovesti i do senzibiliziranja javnosti u Hrvatskoj, ali i osjećaju što nam zaista znači hrvatski narod u BiH.

Dugo vremena službeni je Zagreb bh. Hrvate promatrao na različite načine, ali rijetko kad kao ravnopravne partnere. S druge strane, bh. Hrvati upravo žele biti ravnopravni partneri službenom Zagrebu. Mislite li da je sada vrijeme da službeni Zagreb i predstavnici bh. Hrvata postanu upravo partneri na ravnopravnim osnovama?

Volio bih da se uoči razlika vanjske politike prema BiH i hrvatskom narodu u BiH između sadašnje politike onoga što smo imali ranije. Može se uočiti da je prioritet na vanjskopolitičkom planu i predsjednice (Kolinde Grabar Kitarović) i predsjednika Vlade RH (Andreja Plenkovića) kao i Sabora i cijele diplomacije upravo Bosna i Hercegovina. Imamo integriran stav i iste smjernice kako pristupiti rješavanju problema hrvatskog naroda kao konstitutivnog i ravnopravnog u odnosu na ostale konstitutivne narode u BiH. Mislim da će to dati nadu hrvatskom narodu u BiH. Sad su ispred nas druga i bolja vremena, u kojima ne postoji politika s podjelama. Želimo da se hrvatski narod u BiH može osjećati ravnopravno i prema hrvatskom narodu u Hrvatskoj - to su isti ljudi i isti narod. Mi jedni drugima trebamo i moramo biti partneri.

Je li Europa svjesna važnosti onoga što se događa u BiH, posebno jer svaka dugotrajna politička kriza na kraju preraste u sigurnosni problem?

Vode se aktivni razgovori i s diplomatskom zajednicom. Za razliku od nekih drugih vremena, EU je svjesna da u ovom trenutku bilo kakva nestabilnost u BiH zapravo znači ozbiljno odražavanje i na situaciju u samoj EU i to iz razloga što danas EU graniči s BiH. Nema više tampon zone između BiH i EU. Vjerujem da će se i zbog tog uložiti dodatan napor i to jamči građanima BiH da će uloga EU na ovom prostoru biti aktivnija. Ako politički lideri u BiH uistinu ispune sve one zahtjeve koje je u prosincu 2016. godine dala Europska komisija kroz upitnik, to će se honorirati na način da BiH stekne status kandidata za ulazak u EU. Članstvo u EU će značajno doprinijeti stabilizaciji cijele jugoistočne Europe. To je nešto na čemu Hrvatska snažno i aktivno radi.

MUP Republike Hrvatske je danas objavio da će se od ljeta pojačati kontrole na graničnim prijelazima između BiH i RH i to kako bi se podigla razina sigurnosti tijekom turističke sezone, ali i zbog ulaska Hrvatske u šengensku zonu. Što će to značiti za građane BiH?

Vjerujem da se Hrvatska s obzirom na izgradnju graničnih prijelaza u zadnjih godinu dana dobro pripremila za budući šengenski režim u odnosu prema BiH. Sada je Hrvatska članica EU, primjenjuju se propisi EU koji nisu uvijek nužno i ono što bi Hrvatska željela. Zato se zaista nadam da će BiH što prije ući u EU tako da tih granica više ne bude. No, s obzirom na bolje kapacitete koje sada imamo na graničnim prijelazima ne vjerujem da će dolaziti do većih zastoja. Naravno, naglasak na prijelazima će biti na sigurnosti, ali zbog svega onog što se u međuvremenu izgradilo ne vjerujem da će dolaziti do značajnijih zastoja.

Danas ste proveli dan u Mostaru. Posjetili ste, između ostaloga, i Sveučilište u Mostaru na kojem ste studirali te Sveučilišnu kliničku bolnicu (SKB) Mostar na kojoj ste radili. Ako se ne varam, svojedobno ste i stanovali u Studentskom domu mostarskog Sveučilišta, a danas ste, pak, ovdje pod pratnjom sigurnosnih agencija. Kakav imate osjećaj danas kad posjećujete Mostar u jednoj drugoj ulozi?

Nevjerojatno mi je drago što sam danas u Mostaru i što sam posjetio Sveučilište te SKB Mostar koja me na određen način i formirala kao osobu. Pola života sam proveo u Mostaru s dragim kolegama, profesorima, mentorima pa i šefovima. Iskreno, malo je čudan osjećaj kad sjedite nakon tri i pol godine s tim ljudima ali u jednoj drugoj poziciji. No, mislim da će to na kraju svima koristiti - i Sveučilištu u Mostaru i SKB-u i hrvatskom narodu u BiH. Naime, ja nisam mogao rasti pod staklenim zvonom. U tih 14 godina koliko sam proveo u Mostaru sigurno sam stekao znanje i osjećaj što to znači biti Hrvatom u BiH, koji su to problemi koji tište Hrvate u BiH i koji su potencijalni načini rješavanja tih problema. Mislim da će svima biti od koristi što u ovom trenutku možemo biti partneri i suradnici u rješavanju svega onog što se nakupilo i onog što tišti hrvatski narod.

loading...