Bilo je strašno, voda je nosila sve pred sobom, a nakon poplava zavladao je kaos

Došao je, kaže, prikupiti hrane, i podijeliti je kako kod mogne onima kojima je potrebna.

Jedan od najpogođenijih gradova poplavama u Bosni i Hercegovini je Doboj. U ovom gradu poplave su nanijele štete katastrofalnih razmjera, i ono što je najgore od svega, nekoliko ljudskih života.
Ljudi su se solidarizirali sa stradalima i svjedoci smo brojnih humanitarnih akcija koje su brojne organizacije pokrenule i na koje su se ljudi sa srcem odazivali. Jer, bez obzira na brojne donacije, hrane, kaže, nedostaje! To što se dogodilo naša je sudbina, kaže, i sad ne vrijedi kukati, nego treba zasukati rukavi i pomoći svom gradu najbolje što se može. Ovo je primjer kako se treba boriti i pomagati, a Brković nam je ispričao i kako je sve počelo u Doboju, a počelo je s kišama...

Kiše su dugo padale
"Kiše su u Doboju dugo padale, pa je čak bilo najava da dolazi taj jedan val i da će Doboj biti najugroženiji na putu od Sarajeva pa nadalje Bosnom. Međutim, nitko stvarno nije ništa poduzimao, čak nisu ni građane obavijestili bilo kakvim sirenama, a Bosna je tu večer u 1 sat poslije ponoći probila nasip kod Švarca na ulazu u Doboj. Iz znatiželje sam ujutro otišao na most na željezničkoj postaji da vidim kolika je Bosna. Vidio sam da je velika i da joj je trebalo možda metar da pređe autocestu. Po povratku sam svratio u kafić na kavu i mirno sam pio kavu da bi nakon samo par minuta vlasnik uletio vičući da bježimo jer dolazi voda", kaže Brković. Kaže da nisu ni znali od kuda se ta voda stvorila budući da nije došla od Maglaja kako se to očekivalo. Tada je trkom otišao doma i u tom trenutku samo pomislio da skloni automobil iz garaže, do koje je već tada voda bila došla na neki uspon. Dok se vraćao, voda se već bila stvorila u dvije poprečne ulice i išla je dalje prema nasipu iza kojeg je Bosna. Tek tada se oglasila sirena.
"Sirena se oglasila kada je već bilo kasno jer od tog trenutka voda je nadolazila strahovito brzo i u sljedećih sat vremena rasla tolikom brzinom da je to bilo nešto zaista neopisivo. Zavladao je sveopći kaos, ljudi su počeli bježati, ići kući i upravo tada, u tom kaosu dosta ljudi je i poginulo, jer u svemu tome se bilo nemoguće snaći. Znam te ljude osobno i znam da ih je jednostavno voda zatekla, nisu znali kuda će i to ih je stajalo glave. Ovaj jedan prijatelj se sakrio u garažu da pobjegne od vode, međutim, tu se i utopio", s tugom priča Brković. Kaže da je sve što se događalo teško riječima opisati. Ljudi jednostavno nisu bili spremni na to što je u tako kratkom vremenu uslijedilo, nisu znali što im je činiti. Nakon nekog vremena razina vode se popela i do sedam metara, a bujice su bile toliko brze i progresivne da su nosile baš sve pred sobom.

Ništa nije ostalo čitavo
"Strašno je to bilo, ta voda koja je ulazila u grad nosila je sve pred sobom, vjerujte mi da ništa nije ostalo čitavo... Voda je nosila baš sve, robu iz trgovina, kioske, stabla, baš sve je ostalo opustošeno. Kad se nakon dva, tri dana voda malo povukla, izišao sam i nisam imao što vidjeti, jednostavno je sve bilo odneseno", kaže.
"Prvi dan nakon poplave bio je najteži. Čamaca nije bilo nikako. Tko je što imao u domovima, s tim je preživljavao. Nestalo je struje, vode, fiksnog telefona, a i mobilni telefoni su bili teško dostupni. Bio je to jedan kaotičan i zastrašujući osjećaj odsječenosti od svega. Nismo mogli izići nigdje, voda je probila ulaz u zgradu s lakoćom, a susjedu mi je poplavila cijeli stan u roku od 20 minuta. Strašan je to osjećaj kada ne spavate noćima i stalno strepite s baterijom ima li vam vode pred vratima da možete alarmirati ljude da idu na viši kat", govori potreseno. Tek drugi dan su čamci počeli funkcionirati, osjetila se pomoć pomalo, ali Brković kaže da je uspio dobiti samo dvije konzerve i bocu vode. Materijalne štete u Doboju nakon poplava su nezamislive. Ovaj je čovjek bio jedan od sretnika koji je sačuvao živu glavu i dom, ali veliki broj ljudi nažalost nije. Kada je u pitanju pomoć, razočarano govori da je do nje teško doći u toj cijeloj kaotičnoj situaciji. Ističe da ljudima uistinu fali hrane i da ono što se dobije nekako nije dovoljno.
"Ponukan ovime ja sam došao do svojih prijatelja u Ljubuški da i ja skupim hrane koliko god mogu i podijelim ju kako god mogu. Imam ovdje poznanike i dobre prijatelje. Odmah sam naišao na ruku potpore i prikupiti ćemo što više hrane koja će doći u prave ruke", ističe.

Hrane nema dovoljno
Kaže da je jako zahvalan svojim prijateljima iz Ljubuškog koji su ga ugostili i odmah pružili pomoć kod prikupljanja hrane.
"Budući da je dobna granica za čišćenje grada od 18 do 62 godine, ja sam odlučio doprinijeti i pomoći tako što sam otišao u grad u kome imam prijatelje i da na taj način dođem do pomoći za koju znam da će otići u prave ruke. U Doboju ima dosta ljudi koji ne rade i ovo bi bio jedan odličan projekt da svatko tko može iskoristi svoja poznanstva i na ovaj način doprinese svom gradu i žiteljima", ističe Brković. Posebno je zahvalan prijatelju, humanitarcu Ivanu Šunjiću te ravnatelju Dječjeg vrtića Ljubuški Viktoru Grbavcu koji se svim silama potrudio da mu osigura što više hrane, a tu je i udruga mladih Agape, koja je, kao i u svim akcijama do sada, doprinijela i ovoj. Brković ističe da je svaka pomoć Doboju sada od velike važnosti. Doboj je sada kaotičan i pun otpada zbog kojega prijete razne zarazne bolesti i epidemije. Grad je uništen i u kolapsu. Radi jedna ljekarna, nema trgovina, banaka, apsolutno ničega. No, bez obzira na sve, ljudi se ne daju smesti, ustrajni su u tome da sve očiste i ljudi su ti koji žele da se nešto događa i koji ustvari nešto i rješavaju.
"Ovo što nas je zadesilo je naša sudbina i nitko na to ne može utjecati. Što nam vrijedi sada tuga, plač i histerija, tim ništa dobiti nećemo, bitno je pokrenuti se i postaviti grad na noge", kaže na kraju.

Dnevni list