20 godina od sastanka u Karađorđevu: O podjeli BiH & drugi 'misteriji'

25. ožujka 1991. u Karađorđevu su se sastali Franjo Tuđman i Slobodan Milošević. Unatoč tomu što ne postoji pisani trag o ovom susretu, postoje brojna svjedočenja da su Milošević i Tuđman upravo na tom sastanku dogovorili podjelu BiH. Tijekom suđenja u Haškom tribunalu u šest procesa je 13 svjedoka s različitih stajališta govorilo o dogovoru između Miloševića i Tuđmana u Karađorđevu. I dok iz hrvatskog ugla postoji čitav niz javnih osoba koje svjedoče o ovom dogovoru, u Srbiji je i 20 godina poslije, teško naći sugovornika koji bi potvrdio da je dogovor o podjeli BiH postojao, tvrde oni koji su se tim pitanjem bavili.

Berlinski profesor i stručnjak za jugoistočnu Europu Holm Sundhaussen podsjeća na tri važna sastanka: 27. prosinca 1991. godine Franjo Tuđman i njegovi najuži suradnici sastaju se s predstavnicima bosanskih Hrvata, gdje Tuđman predstavlja svoju viziju proširene Hrvatske. Početkom 1992. godine dolazi do sastanka savjetnika Radovana Karadžića i Nikole Koljevića s Tuđmanovim suradnicima, gde se vode rasprave o podjeli Bosne i Hercegovine. Podjela Bosne i Hercegovine tema je i sastanka između Radovana Karadžića i Mate Bobana, održanog 6. svibnja 1992. godine.

Profesor Sundhaussen tvrdi da sva tri spomenuta sastanka govore u prilog tomu da im je morao prethoditi jedan, na kojem je dogovoren nacrt plana podjele, i to onaj strogo povjerljivog karaktera, održan 25. ožujka 1991. u Karađorđevu, u četiri oka između dvojice tadašnjih predsjednika Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića. „Polazim od pretpostavke da svi ti razgovori nisu bili dovoljni da bi bila usaglašena konačna, pisana verzija nekog sporazuma, ali činjenica je da su na sastancima vođeni pregovori", kaže njemački profesor.

„Milošević je prevario Tuđmana"

Tijekom 1991. i 1992. godine, Slobodan Milošević nije bio spreman odreći se dijelova Hrvatske u kojim je bilo gusto naseljeno srpsko stanovništvo. Istovremeno, Miloševiću nije bio postizanje dogovora s Tuđmanom oko podjele Bosne i Hercegovine. Sastanke je inicirao da bi prevario ili umirio Tuđmana, a Tuđman je na to nasjeo, smatra profesor Sundhausen. „Zanimljivo je da je Tuđman prethodno znao da se komisija Europske zajednice jasno izjasnila da granice unutar Jugoslavije ne smiju biti jednostrano promjenjene, a posebno ne nasilno. Na osnovu toga, spomenuti sastanci uopćte nisu trebali biti održani. Hrvatska je i priznala Bosnu i Hercegovinu kao suverenu državu, tako da je ponašanje Franje Tuđmana tijekom rata u Bosni i Hercegovini ekstremno narušilo ne samo njegov osobni ugled, već i ugled Hrvatske u inozemstvu", kaže Sundhaussen.

„Pristali su i na nasilnu podjelu bosansko-hercegovačkog teritorija da bi stvorili Veliku Srbiju, odnosno Veliku Hrvatsku. Tuđman je doduše morao biti obazriviji, jer se nije mogao vojno mjeriti sa Miloševićem, koji je iza sebe imao Jugoslavensku narodnu armiju. Tuđman je zato neke stvari radio skriveno, pod plaštom, ali ostaje činjenica da je obojici bio cilj podjela Bosne i Hercegovine", tvrdi berlinski profesor.

Sundhausen smatra da je Dejtonski mirovni sporazum dobro rješenje za zaustavljanje rata, ali najveći nedostatak tog sporazuma je, po njemu, to što je BiH podijelio u dva dijela. Profesor dodaje da ni Federacija Bosne i Hercegovine nije dovoljno povezana državna cjelina.

„Dejtonski sporazum nije ni za srpsku, a ni hrvatsku stranu stvarna realizacija onog, što je bilo zamišljeno. Zapadna Hercegovina ne pripada Hrvatskoj već kao i prije, Bosni i Hercegovini, a ni Republika Srpska ne pripada Srbiji. To nije ono što se htjelo, ali je u svakom slučaju jedan manji korak bliže onom što se tada htjelo", kaže Sundhaussen.

Svjetski čelnici su znali za tajni plan podjele BiH

Koliko su o sastanku u Karađorđevu prije dvadeset godina bili obaviješteni tadašnji svetski lideri? Profesor Sundhaussen smatra da postoji nekoliko naznaka koje navode na zaključak da se o sastanku i tajnom planu podjele Bosne i Hercegovine znalo i u svijetu. To potvrđuju i memoari posljednjeg američkog veleposlanika u Jugoslaviji, Warrena Zimmermanna u kojima piše da mu je Tuđman govorio o planovima za takvu podjelu.

„U kojoj mjeri je to prodrlo i do tadašnjih vlada, teško bih vam mogao reći, ali može se pretpostaviti, da su o tome bar kružile glasine", komentira berlinski profesor Holm Sundhaussen.
(Deutsche Welle )