Tužna strana sporta u Mostaru: Dotakli smo dno od dna

Odavno se zna da u Mostaru nema sluha za sport. Svaki uspjeh teret je za grad koji bi taj uspjeh trebao adekvatno i nagraditi. Svjedoci smo ga gradski oci nisu u stanju napraviti sportsku dvoranu čiji su temelji udareni još u prošlom stoljeću.

Svjedoci smo i kako su sportski kolektivi nakon velikih uspjeha dovedeni na rub opstanka. Pisali smo o tome mali milijun puta, ali ništa se nije pomaklo s mrtve točke. Jedini pomak jeste odmak ljudi daleko od ovog grada i daleko od sporta.

Sinoć su rukometašice HŽRK Zrinjski igrele utakmicu Premijer lige BiH protiv Borca a toj utakmici nazočilo je samo dvadesetak gledatelja. Taj podatak dovoljno govori o sumraku sporta u Mostaru. Istina je da rukometašice Zrinjskog postižu slabe rezultate, ali je još veća istina da su one ništa drugo nego volonterke i jedino ih ljubav prema sportu i Zrinjskom tjera da se bave sportom. Da postoji samo malo dobre volje nikada igračice koje su ponikle u Mostaru ne bi bježale u manje sredine koje za razliku od grada na Neretvi imaju puno više sluha.

Nema dalje od ovoga: Grade stidi se što si sport doveo na dno od dna.