Igor Karačić: Nisam očekivao tako spektakularan doček u Mostaru

Nazočnost oko 6 tisuća Igorovih i Marinovih sugrađana na Rondu, Karačića i njegu obitelj je oduševila. Igor je u razgovoru za Dnevni list kazao kako nije očekivao tako veliki doček u gradu na Neretvi.

"Očekivao sam doček u Zagrebu i Splitu, no najmanje sam ga očekivao u Mostaru. Mislio sam da će to biti nešto skromnije, ali moj rodni grad me pozitivno iznenadio. Sigurno da Mostar i mostarska raja nisu navikli na velike skupove, tako da sam bio ugodno iznenađen i još uvijek sam pod tim dojmom", kazao je Karačić, ističući kako je fascinantno da druga država u čijoj on nije reprezentaciji pripremi spektakularan doček.

"Kada sam izašao na binu, ispred sebe sam vidio masu ljudi. Naprosto nisam mogao vjerovati. Bio sam presretan. Hrvatske zastave su se vihorile, ljudi su nas pozdravili gromoglasno. Takav osjećaj se ne može opisati, teško je to riječima kazati. Slike s dočeka sve govore. Prelijepi događaj se prenio kroz cijelu Europu, jer ljudima je interesantno kako je druga država, čiju reprezentaciju ne predstavljam, pripremila takav događaj za hrvatskog igrača", ispričao je rukometni velikan.

Prilikom putovanja iz Zagreba za Mostar, na hrvatskoj granici su carinici izveli Igora iz auta kako bi se fotografirali sa njim, pa su tako i putnici iz autobusa koji ću čekali u koloni u velikom broju izašli da ga pozdrave i fotografiraju.

"Kada su me izveli iz auta da se slikaju sa mnom i kazali požurite dolje, sprema se veliki doček, tek sam tada shvatio da se sprema nešto veliko. Ovo je veliki događaj kako za Hrvatsku, tako i za naš Mostar, mene i moju obitelj. Bez moje obitelji ništa od ovoga ne bi bilo, njima idu sve zasluge", rekao je Igor.

On je jučer posjetio mostarske škole, gdje su djeca imala priliku fotografirati se s njim. Nakon obilaska škola, posjetio je i SKB Mostar na Bijelom Brijegu kako bi doktorici Jadranki Knežević uručio loptu rukometne reprezentacije, koja će se u narednim danima dati na licitaciju, nakon čega će se skupljeni novac donirati mostarskoj banci koštane srži.

Ponosna obitelj

Igorov otac Ante, još uvijek je pod dojmom nedavnog dočeka. Kazao nam je kako je veliko zadovoljstvo to doživjeti.

"Dojmovi su fenomenalni. To se jednom u životu doživi i zauvijek ostane u lijepom sjećanju. U početku smo mislili kako će biti stotinjak ljudi, ali kada su nas pred sami dolazak obavijestili da se okupilo oko 6 tisuća ljudi, onda nas je malo trema počela obuzimati", kazao je Ante.

Ugodno iznenađeni Ante je naveo kako uopće nisu bili svjesni te situacije, da se toliko ljudi okupilo pred Kosačom, jer mostarska priča je takva da se za bilo što spomene uzrečica: "'ta će on", pa nam je tako ispričao tipičan primjer za to.

"Sjede dva prijatelja na kavi i kaže jedan drugome: ‘Jesi vidio što je poginuo onaj jučer?', na što mu ovaj drugi odgovara: ‘Tko je poginuo? Ma ‘ta će on poginuti".

Na pitanje kako se Igor osjećao tu noć, da li je sebe smatrao zvijezdom, Ante je istaknuo kako je Igor sasvim normalan momak i da ne pati od tolike popularnosti. "On se ne osjeća kao zvijezda, uvijek je ‘pri zemlji' i veliki je humanitarac. Igor kaže da on samo radi svoj posao za koji se opredijelio", istaknuo je Ante.

U domu Karačića za vrijeme utakmica, Igorova majka Ankica, priča Ante, uvijek plače i bude jako nervozna. Naime, ona ostane doma s prijateljicama gledati utakmicu, dok Ante dešavanje prati u kafiću sa svojim prijateljima. "Ja uvijek sa ekipom gledam utakmicu, jer sa njom je nemoguće. Kada netko udari Igora ili kada padne na pod, Ankica poviče. ‘Ajme meni, jadna ti sam ja', i počne plakati, moliti se i hodati po kući sva nervozna. Poslije utakmice, kada dođem kući, popričamo i podijelimo dojmove", ispričao je Ante.

Ovaj put je i Ante bio jako nervozan, jer da se Hrvatska reprezentacija nije direktno plasirala i otišla u baraž za Svjetsko prvenstvo, igrali sa bh reprezentacijom, u kojoj igra najstariji Antin sin, Ivan. "O tome ne smijem ni misliti, odmah me uhvati nervoza. BiH će igrati sa Švedskom, koja je jaka, ali mi je lakše samo zato što nije Hrvatska u pitanju. To bi bilo jako nezgodno", naveo je Ante.

Igorovi počeci

Igorov otac i djed su bili sportaši. Igrali su za nogometni klub "Velež".

"Bio sam vratar u Veležu, prije rata, a isto to je radio i moj otac. Nije mi bila tolika želja biti vratar, pa sam napustio nogomet", kazao je Ante.

Genetski kod sportaša nose sva trojica Antinih sinova. Ivan je rukometni reprezentativac BiH, Igor Hrvatske, a najmlađi Goran je vratar u mostarskom nogometnom klubu "Zrinjski". "Goran je uvijek želio biti vratar i te je korijenje povukao od mene i mog oca. Igoru je uzor uvijek bio Ivan. Kada je u školi pisao sastavna temu idola, uvijek je pisao o svoj starijem bratu", kazao je Ante.

Dnevni list