Hercegovci ponosni na svoje rukometaše

...u čemu su veliku ulogu imala šestorica Hercegovaca. Posebno užarena atmosfera vladala je u Ljubuškom, rodnom gradu Mirka Alilovića i Denisa Buntića, čemu svjedoče puni kafići “nebrijanih” navijača. Pod povećalom su naravno bili potezi njihovih donedavnih sugrađana, ali su se burno pozdravljali potezi svih hrvatskih reprezentativaca. Dobra atmosfera vladala je i u drugim hercegovačkim mjestima odakle dolazi šest hrvatskih rukometnih reprezentativaca, prenosi dneni list.

“Hercegovački klan”

Prirokom posjeta naše ekipe domu Denisa Buntića, zatekli smo njegovog oca Franju te Denisovu kćerkicu Deni. Franjo nam govori kako mirno dočekuje finalnu utakmicu, koju je gledao u krugu obitelji i prijatelja, gdje se uz mezu i piće navijalo za Hrvatsku.
“Od Denisovih malih nogu pratim njegove utakmice, sve radosti i stresove. S vremenom nekako lakše sve to proživljavam, ali i danas u ovakvim trenutcima srce zaigra malo jače”, priča nam Franjo. On je istaknuo kako je jako zadovoljan sinovim dosadašnjim igrama, te kako se iz utakmice u utakmicu vidi veliki napredak.
“Posebno sam ponosan na utakmicu protiv Danske, kada su Denis i Mirko Alilović vodili Hrvatsku do pobjede”, naglasio je Franjo. Što se tiče “hercegovačkog klana” u reprezentaciji, Franjo smatra kako ovo podneblje ima dugu tradiciju, ali i predispozicije koje drugi nemaju.
“Kod nas Hercegovaca nešto je genetski razvijeno, što potvrđuje i činjenica kako se većina naših ljudi koja je otišla u inozemstvo, snašla i stala na noge”, smatra Franjo. Tijekom jučerašnjeg dana nije razgovarao s Denisom, ali navodi kako mu je kroz razgovore proteklih dana potvrdio kako se dobro osjeća, a obitelj i prijatelji iz rodnog grada su mu velika podrška. Franjo nam govori kako je Denis na samim počecima igrao i rukomet i nogomet. Ipak, nakon određenog vremena odlučio se za rukomet i napravio pravi potez.
“Sam je donio odluku, iako sam mu i ja sugerirao da je možda rukomet bolji izbor”, prisjeća se Franjo. Priča nam kako je tadašnja ekipa Izviđača iz Ljubuškog bila iznimno jaka, a Denis je u prvi tim ušao sa 16 godina.
“Paralelno s rukometom završio je srednju školu, te upisao fakultet, ali zbog profesionalnih obveza, brojnih treninga i utakmica ipak je odustao i u potpunosti se posvetio rukometu”, navodi Franjo. Na naš upit hoće li i mala Deni očevim putem, Franjo nam uz smiješak govori kako Denis uvijek napominje kako je rukometni put trnovit, te kako bi volio da Deni izabere drukčiji životni put, piše mostarski dnevni list.

Podrška Hrvatskoj

Razni ugostiteljski objekti u Ljubuškom počeli su se puniti u ranim poslijepodnevnim satima, a jedina tema razgovora bilo je finale s Francuskom. Iako su svi građani s kojima smo razgovarali bili uvjereni u pobjedu, ipak su s mnogo respekta govorili i o Francuzima.
“Svi znamo što je Francuska u današnjem rukometu, ali došlo je vrijeme da i oni padnu. Uz fenomenalnog Alilovića i Balića dobivamo sto posto”, rekao nam je jedan navijač. Sličnog razmišljanja su bili i drugi naši sugovornici, te su gotovo jednoglasni kako su ključni igrači na ovom Euru bili upravo Alilović i Buntić.
“Dok naši momci ovako igraju nitko nas ne može pobijediti, pa ni Francuska”, čulo se u brojnim kafićima. Slično je bilo u drugim hercegovačkim gradovima, gdje se također većinom u kafićima uz poneko pivo “grizlo nokte” te zdušno navijalo za Hrvatsku.

Slavna hercegovačka šestorka

Pored slavnih Ljubušaka Mirka Alilović i Denisa Buntića iz Klobuka pored Ljubuškog je i Željko Musa za koga se podjednako navijalo. Golman hrvatske reprezentacije Marin Šego inače je iz Međugorja, dok je mladi pivot Marino Marić rođeni Mostarac. Također golman Goran Čarapina iz okoline Metkovića, dok pomoćni trener Slavko Goluža korijene vuče iz Hercegovine.